Ljubušak Luka Kraljević svakodnevno oduševljava mnoge koji ga prate. Ovaj chef ludo se zabavlja kuhajući i spremajući jela koja većina nas vrlo dobro poznaje, ali im daje ono nešto što tim jelima daje ponekad zapostavljeni ili neprepoznat element coola.
Kako to Luka dobro radi znaju tisuće njegovih pratitelja na Instagramu, te stotine i stotine onih koji su kušali Likine kulinarske čarolije u kojima nikad ne zaboravlja tradicionalnu klopu našeg kraja i daje jelima naše svakodnevice i našeg djetinjstva nove note.
Kako Luka Kraljević, alias @Cocinero.84 stiže u srijedu spremati hranu uživo na festivalu Vinske ceste Hercegovine (Hercegovina Wine Route), koji se po drugi puta održava u božanstvenom ambijentu Ljetnikovca Radobolja, svakako je bio red da ga štogod zanimljivoga priupitamo.
Luka je s oduševljenjem prihvatio naša pitanja i upoznao sam sa nekim stvarima koje možda ne znate.
Luka, reci nam, kada si prvi put osjetio da kuhanje nije samo hobi, nego i tvoja profesionalna strast?
- Kuhanje je za mene u početku bilo bijeg, prvenstveno od stresa i zdravstvenih izazova. Kroz godine, taj bijeg je postao prostor kreativnosti i mira. Prvi put sam ozbiljnije osjetio da bi to moglo biti nešto više od hobija tijekom pandemije, kad sam sve više vremena provodio u kuhinji i dijelio recepte preko instagrama. Ljudi su počeli prepoznavati moj rad, a ja sam shvatio da mi to ide prirodno i da je to nešto s čime bih se mogao baviti u budućnosti. Ipak, tek za svoj 40. rođendan sam donio ključnu odluku – dao sam otkaz nakon 21 godine rada za druge i odlučio se u potpunosti posvetiti sebi, svojoj kreativnosti i onome što zaista volim raditi. Taj korak nije bio lagan, ali bio je iskren i potpuno moj.
Što te trenutno najviše inspirira u tvojoj kulinarskoj karijeri? Neki poriv istraživača okusa koji te tjera da svaki dan kuhaš nešto novo ili popularnost?
- Najveća inspiracija mi je stalno otkrivanje – novih okusa, ljudi, priča. Svoj posao sam svjesno izgradio tako da nije statičan. Svaki dan radim s drugačijim ljudima, u različitim kuhinjama i novim kontekstima – bilo da su to privatne večere, eventi ili suradnje s brandovima. Taj osjećaj stalne promjene i razmjene me tjera naprijed.
Koliko ti godi popularnost? Uživaš li u tome što si poznat ili ponekad poželiš raditi više u miru?
- Što se tiče popularnosti – iskreno, ne razmišljam o tome. Ne smatram se popularnim, niti mi je to cilj. Broj pratitelja nikoga ne definira. Za mene je bitnije ostati dosljedan sebi, biti realan i autentičan u svemu što radim. Na kraju, to ljudi prepoznaju i najviše cijene.
Koji je najneobičniji sastojak koji si koristio u reinterpretaciji nekog tradicionalnog jela?
- Kod mene je često obrnuta priča – volim uzeti tradicionalne sastojke i koristiti ih na neočekivan, moderan način. Primjer za to je raštika, koja se kod nas uglavnom povezuje s klasičnim jelima. Prošle godine, na poznatoj Raštikijadi u Hercegovini, radio sam četiri ili pet potpuno novih jela s raštikom. Jedno od njih bio je i biskvit od raštike – na prvu zvuči neobično, ali ispao je genijalan! Ljudi su bili oduševljeni. I ove godine, na Hercegovina Wine Route pripremam tjesteninu s pestom od raštike – još jedan dokaz da tradicionalni sastojci imaju ogroman potencijal kad im pristupiš kreativno.
Kako naiđu ideje za kombinacije okusa koje koristiš u svojim jelima? Koliko puta ti nešto ne ispadne kako treba? Koliko puta ti se dogodi da eksperiment ne uspije?
- Inspiracija je doslovno svuda oko nas. Čitam puno knjiga, pratim razne kuhare iz različitih kultura, ali najveću inspiraciju crpim iz svog okruženja. Živimo u Hercegovini, koja obiluje kvalitetnim i autentičnim sastojcima, posebno povrćem, tako da je lako doći do ideja za moćna jela. Naravno, bilo je pokušaja koji nisu uspjeli, pogotovo na početku. Ali to je bio prirodan dio procesa učenja i stvaranja vlastitog stila. Nekako smatram da svi ti neuspjeli eksperimenti nisu poraz, već lekcija. Danas, kad kreiram novo jelo, igram se s kombinacijama i količinama, i ako prvi pokušaj ne donese željeni rezultat, male prilagodbe vode do onoga što sam zamislio. Na kraju, najbitnije je ne bojati se pogriješiti – jer upravo iz toga nastanu najbolje ideje.
Koliko ti je bitno da se tradicionalna jela prilagođavaju modernim ukusima i tehnikama i je li to na neki način spas za tradiciju da opstane u budućnosti?
- Tradicionalna jela su vrijednost sama za sebe – u njima je sačuvana povijest, identitet i emocija. I koliko god da ih pokušamo prilagoditi modernim tehnikama ili trendovima, njihova prava ljepota leži upravo u tome što su izvorna, jednostavna i autentična. Ona ne trebaju postajati „popularnija“ kroz modernizaciju, jer su već savršena, baš takva kakva jesu. Vjerujem da je jedini pravi način da tradicija opstane, da je očuvamo i prenesemo takvu kakva jest. Ne trebamo je prilagođavati zahtjevima današnjice, nego osvijestiti njenu vrijednost. Autentičnost je danas možda i najveći luksuz i zato mislim da je važno da je njegujemo, a ne mijenjamo.
Što bi savjetovao mladima koji žele ući u svijet kulinarstva bez formalnog obrazovanja, a sa željom da budu influenceri?
- Prvo i najvažnije – autentičnost. Ako već želiš pokazati sebe, svoje kuhanje i dijeliti sadržaj s publikom, onda to radi iz vlastitog iskustva, sa stvarnim znanjem i osobnim stilom. Nema potrebe za kopiranjem drugih, na kraju ljudi najviše cijene upravo iskrenost i originalnost. Formalno obrazovanje nije nužno, ali praksa i učenje jesu. Kuhanje je vještina koja se razvija svakim danom, i važno je da kroz taj proces stvarno naučiš nešto, ne samo radi publike, nego i radi sebe. Ulaži u svoje znanje, uči od drugih, probaj, griješi, ispravljaj, jer samo tako možeš izgraditi nešto što traje. Brojevi na društvenim mrežama su prolazni, ali znanje i karakter ostaju.
Gdje vidiš sebe za pet godina u kulinarskoj industriji?
- Iskreno se nadam da ću i dalje raditi ovo što radim sada, posao koji volim i koji me ispunjava. Volio bih u sljedećih pet godina steći dodatno iskustvo kroz praksu u nekom vrhunskom restoranu, možda negdje vani. Ali, bez obzira na sve buduće korake, želja mi je ostati vjeran autentičnim domaćim jelima, ali ih prezentirati na moderan i kreativan način. Vjerujem da upravo to što radim – spoj tradicije i osobnog izraza – još uvijek nije dovoljno zastupljeno kod nas u Hercegovini. I to je prostor u kojem vidim sebe – kao nekoga tko gradi nešto svoje, iskreno i drugačije.
I za kraj, možda mali osvrt na private breakfast/dining, koncept pripravljanja provatnih večera za određene goste na njihovim privatnim druženjima ili trenucima uživanja i opuštanja?
- Od samog početka želio sam biti drugačiji od onoga što već postoji na tržištu. Shvatio sam da ne mogu i ne želim biti konkurencija velikim restoranima i catering firmama koje godinama rade uhodano. Umjesto toga, odlučio sam se posvetiti nečemu što je osobnije, intimnije i – iskreno – rjeđe kod nas: konceptu privatnih večera. To je prostor gdje mogu biti maksimalno kreativan, posvetiti se svakom gostu, prilagoditi jelo atmosferi, ljudima i prigodi. I mogu reći da ljudi sve više prepoznaju i cijene upravo tu osobnu notu. Sve češće me zovu na razne evente, večere, a u posljednje vrijeme i na privatne doručke – što mi je posebno drago jer pokazuje da i takvi “mali” trenuci mogu imati veliku vrijednost.
Čini se kako ti taj koncept jako godi?
- Da, to je smjer u kojem želim ići i dalje – s vizijom da to podignem na još viši nivo u budućnosti. Jer upravo u tim osobnim iskustvima vidim najveći potencijal i iskrenu povezanost s ljudima.
