
Nađete li se u Napulju nemojte misliti da je samo pizza ono po čemu je taj djelić Čizme poznat. Ondje možete isprobati izvrsnu tjesteninu. Gotovo svaka kuća ima omiljeni recept za jela sa svježom paštu koja se oblikuje u razne oblike.
Sporo kuhani mesni ragui ili umaci od mirisnih rajčica, kao i kombinacije s ribom, školjkama i rakovima mame na jugu Italije. O tjestenini postoje i zanimljive priče, a o pacchierima, koji se nazivaju i schiaffoni mogao bi se snimiti kakav dobar triler, piše Punkufer.
Velika, glatka, cjevasta tjestenina nekoć je navodno služila Talijanima za švercanje češnjaka u današnju Austriju - u vrijeme kada se mirisnim režnjevima nije smjelo trgovati kako bi se dala prednost domaćim, austrougarskim proizvođačima.
No velike, lijepe i mirisne glavice češnjaka s talijanskog juga bile su itekako primamljive. Zbog svojeg oblika, široke tube od brašna i vode bile su savršeno skrovište. Ta se tjestenina smatrala jelom siromašnih jer su komadi veliki i zasitni.
Pacchieri se uglavnom rade od semoline - brašna od durum pšenice, koje tjestenini daje grublju teksturu a samim time omogućuje bolje prianjanje uz umak. Velike tube su idealne za konkretnije, morske ili mesne umake, a Talijani ih vole i puniti sirom pa zapeći u pećnici. Ponekad ih prethodno preliju umakom od rajčica i posipaju parmezanom.
Prema nekim autorima naziv tjestenine dolazi od riječi "pljuska", ali ne u agresivnom kontekstu, nego zvuku koji proizvodi kada se prelijeva umakom.