Zašto nam nakon alkohola najviše odgovaraju pizza i čips?

Malo se što nakon nekoliko pića čini tako privlačnim kao komad pizze, čips, krilca ili neka druga slana grickalica. I premda bismo to lako mogli pripisati alkoholu i slabijoj samokontroli, nova istraživanja pokazuju da bi iza poznate želje za slanom hranom mogao stajati i biološki mehanizam povezan s potrebom za proteinima.

Zašto nakon alkohola želimo pizzu i čips?

Važnu ulogu mogao bi imati hormon FGF21, koji se proizvodi u jetri, a njegova razina raste nakon konzumacije alkohola. Povezan je s regulacijom prehrane i povećanom sklonošću proteinskoj i slanoj, odnosno umami hrani, dok istodobno može smanjiti sklonost slatkoj hrani.

U prirodnim, minimalno prerađenim namirnicama umami okus često je dobar pokazatelj prisutnosti proteina. Drugim riječima, kada tijelo traži proteine, želja za takvim okusima može nas usmjeriti prema mesu, ribi i drugim namirnicama bogatim proteinima.

Problem nastaje u današnjem prehrambenom okruženju.

Čips i pizza mogu "prevariti" taj sustav

Brojne ultraprerađene namirnice imaju intenzivan slani i umami okus, ali relativno malo proteina u odnosu na količinu masti i ugljikohidrata. Istraživači ih opisuju kao svojevrsne "proteinske mamce" - okusom tijelu šalju signal koji povezujemo s proteinima, ali ne zadovoljavaju tu potrebu na isti način kao hrana bogata proteinima.

Tu se krije moguće objašnjenje za dobro poznatu situaciju u kojoj nakon nekoliko pića pojedemo čips, a zatim poželimo pizzu ili neku drugu slanu hranu. Ako hrana koju biramo ima puno energije, ali relativno malo proteina, osjećaj sitosti može stići tek nakon većeg ukupnog energetskog unosa.

Analiza podataka australske populacije pokazala je upravo takav obrazac: konzumacija alkohola bila je povezana s većim unosom hrane umami okusa i manjim unosom slatke hrane. Učinak na ukupni energetski unos pritom je ovisio o tome kakvu su hranu ljudi birali.

Nije svejedno što jedemo uz piće

Autori zato smatraju da alkohol ne mora kod svih ljudi i u svim situacijama jednako utjecati na količinu pojedene hrane. Ključna bi mogla biti upravo vrsta hrane koja se nalazi na stolu.

Ako se želja za slanim zadovoljava ultraprerađenom hranom siromašnijom proteinima, poput određenih grickalica, možemo pojesti znatno više prije nego što zadovoljimo potrebu za proteinima. Nasuprot tome, kod prehrane bogatije minimalno prerađenim izvorima proteina taj bi učinak mogao biti manji.

Dodatnu potvrdu veze između alkohola, FGF21 i proteina pružilo je i kontrolirano istraživanje na ljudima. Pokazalo je da alkohol izaziva snažan porast FGF21, dok je istodobna konzumacija proteina taj odgovor znatno ublažila.

Zato, ako uz piće poželite nešto slano, bolji izbor od čipsa i sličnih grickalica mogu biti namirnice koje doista sadrže više proteina, primjerice pečeni slanutak, kozice ili dimljeni losos. To, naravno, ne poništava kalorije iz samog alkohola, ali može pomoći da večer ne završi nekontroliranim grickanjem svega što se nađe pri ruci.