Na današnji dan prije 45 godina, 8. svibnja 1980. godine pokopan je na Dedinju, u beogradskoj Kući cvijeća, doživotni predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito.
Umro je četiri dana prije u Ljubljani, a tijelo je u međuvremenu prevezeno specijalnim vlakom iz Ljubljane u Beograd. Na sprovodu je okupljen dotada najveći broj stranih državnika u povijesti. Prisutno je bilo 209 delegacija iz 127 zemalja, među njima 4 kralja, 31 predsjednik države, 22 premijera i 47 ministara.
Od poznatih stranih državnika prisutni su bili britanska premijerka Margaret Thatcher, irački diktator Saddam Hussein, palestinski vođa Jaser Arafat, vođa Sovjetskog saveza Leonid Brežnjev, indijska premijerka Indira Gandhi i prvi čovjek Istočne Njemačke (DDR) Erich Honecker.
Nekih 50 do 60 televizijskih ekipa iz cijelog svijeta je direktno prenosilo sprovod Josipa Broza, a zanimljivo je da jedina važna ličnost koja nije došla bio američki predsjednik Jimmy Carter, koji je poslao svog podpredsjednika i još zanimljivije, svoju majku, Lilian Carter.
No, s obzirom na to da su ga tada napali, najviše ga je napao njegov protukandidat George Bush stariji koji je rekao da je nedolazak na sprovod Tita totalni diplomatski promašaj, Carter se iskupio i dva mjeseca kasnije sa ženom i kćerkom došao u Beograd postaviti vijenac na Titov grob. Doista su sve novine i televizije pisale o tome kao jednom od događaja epohe.
Iz današnje perspektive gledano nezamislivo je da se moćni američki predsjednik naknadno 'iskupio' odavanjem počasti na grobu umrlog predsjednika jedna relatino male zemlje u Europi, ali tako je uistinu bilo.
Zanimljivo je da je sprovod Josip Broza pripreman mjesecima unaprijed, još za vrijeme Titove bolesti. Po broju prisutnih državnika sprovod Josipa Broza nadmašio je tek sprovod pape bl. Ivana Pavla II. 2005. godine.
Televizija koja je cijelo vrijeme vršila prijenos, nije prikazala trenutak spuštanja kovčega, tako da se i danas špekulira je li Josip Broz tu zaista pokopan.
Mnogo nagađanja razvilo se i oko činjenice da na Titovom grobu nema petokrake zvijezde. Neki to navode kao dokaz da je Tito bio mason, dok drugi smatraju da je riječ o jednostavnom previdu koji je nastao zbog žurbe. Ali kako je mogla biti riječ o žurbi kad je taj sprovod pripreman mjesecima?
Sljedećih desetak godina, do raspada Jugoslavije, prigodom svake obljetnice su se širom Jugoslavije uključivale sirene, te je svatko, na mjestu gdje se zatekao, mogao minutom šutnje odati mu počast.
Kultom ličnosti Tito je bio pretvoren u "najvećeg sina naših naroda i narodnosti". Pretvoren je u lik po kojem je svaka republika i pokrajina nazvala neki grad i u školama su se o njemu predavale legende.
Primjerice, Plavi vlak, koji je iz Ljubljane u Beograd vozio posmrtne ostatke Josipa Broza Tita, na Zagrebačkom Glavnom kolodvoru dočekalo je oko 300.000 ljudi.
Drugi primjer koji je ušao u legendu: Nakon vijesti o Titovoj smrti tijekom utakmice Hajduk - Crvena zvezda igrači su plakali, a dupkom puno gledalište je složno zapjevalo pjesmu "Druže Tito, mi ti se kunemo (da sa tvoga puta ne skrenemo)".
Kult ličnosti Josipa Broza Tita živ je i u 21. stoljeću. Mnoge medijske kuće prenose izjave poznatih osoba koje su poznavale Tita ili su živjele u njegovom vremenu u kojem se reflektiraju na njegov lik i djelo.
