Nova godina kuca na vratima

Ženo, đe su mi novogodišnje odluke?

I onda, koja je tvoja novogodišnja odluka? Moja je da me ne brinu 1080 maraka, da me ne brinu zajedljivi glasovi, da se brinem samo oko onoga što mi je blisko, tih nekoliko bića, stvari se ionako pokvare, bili to mobiteli, kompjuteri, automobili...
Kolumna / Kolumne | 04. 01. 2023. u 09:00 Igor BOŽOVIĆ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Iz nekog blesavog razloga kojeg smo vjerojatno naslijedili još od predaka Kelta i Ilira, a da se razumijemo, i Slaveni su imali slične navike, za Novu godinu u pravilu donosimo neke bitne odluke, ili da kažem diplomatskim rječnikom, rezolucije.

Ne postoji apsolutno niti jedan razuman razlog zbog kojeg baš prvog siječnja slavimo obrat Zemlje oko Sunca, tko uopće kaže da se zavrtjela na ovaj dan, ali eto, nekako kako kažu najluđa noć je u pitanju pa onda poslije nje dođu i najblesavije odluke.

Jedni kažu da će više učiti, više trenirati, manje jesti, prestati pušiti... i ja sad ovako sjedim i gledam u rezoluciju 1920x1200, lijepa je za tipkanje, ali realno ništa posebno. Imam na drugom ekranu i onu 3440x1440, malo je širi pogled, ali isključivo za uredskih stvari, jer... Samo zamislite kako je teško pogledati neki film na tako širokom ekranu, pa sve izgleda krajnje smiješno. Pa budući da imam prilično iskustva s donošenjem odluka, ne samo onih novogodišnjih, dopustite mi da kažem što mislim o svemu, makar vi i čvrsto vjerovali u novogodišnje rezolucije.

Ping pong do samospoznaje

Svi koji me znaju, znaju i da sam sklon radikalnim promjenama izgleda. Pritom ne mislim samo na kilažu, koju sam u životu češće mijenjao nego neki čarape. Bio sam ranije i ogroman, da su me ljudi uspoređivali sa Jacquesom Houdekom, a znao sam biti mršav kao kakav maneken. Hodao sam okolo s četvrtastim naočalama, izbrijan uredno i s donje i s gornje strane glave, kao kakav svećenik ili pravnik, znao sam imati kovrčavu dugu kosu, znao sam hodati s brkovima pa s bradom. Povremeno sam nosio košulje i džempere preko ramena, povremeno sam nosio kratke hlače, povremeno sam hodao s kapuljačom poput askete.

I što sam naučio u ovih malo više od četiri desetljeća života? Da te ljudi uopće ne vole zbog izgleda, da je veća šansa da su ti ljudi lažni prijatelji ako se dobro oblačiš i još bolje izgledaš. Ljudi su zavidni, ljudi su oholi, ljudi vole mrziti, prigovarati, tračati te iza leđa. To je obrambeni mehanizam za sve one naše propale pokušaje. S godinama sam naučio da ne moraš izgledati dobro da bi se dobro osjećao. Trebaš razviti debelu kožu, da te ne pogađaju tuđe zamjerke, prigovori. Vjerujte, ja sam svojedobno bio i izvrstan učenik, i lijep kao slika, ali nikada nisam postigao da me ljudi vole.

Danas će se u susretu sa mnom djeca rasplakati, ali će jednako tako nakon nekog vremena meni prvi prići upravo djeca i životinje. I zbog toga mi nimalo nije žao – naime, djeca i životinje imaju taj dar da gledaju ljudima ravno u dušu. Ne mislim da oni vide dobrog i lošeg čovjeka, nego da oni vide čovjeka koji je u miru sa sobom, zbog čega neće imati skrivenih motiva i mračnih poriva.

Majmuni znaju najviše 150 majmuna

I to vam je ujedno najbolji savjet kojeg sam ja naučio na svojim propalim rezolucijama, željama, motivima. Svi silni ljudi kojima poželiš sretne blagdane, kojima ujutro kažeš dobro jutro, kojima pohvališ suknju ili kravatu, svi su oni prolazni i nebitni.

Vrlo je uzak krug ljudi kojima se trebaš posvetiti, i možda ih ne vidiš, ali to su ljudi koji su tu pored tebe. Tvoj bračni partner, tvoja djeca, tvoji roditelji, braća, sestre, taj jedan ili dva prijatelja koji su ti ponekad i dosadni i ljute te, ali su tu. Uvijek. Na jedan povik daleko. I to je to.

Nema tih problema koji vas mogu srušiti, ne znam, tih nekakvih izmišljenih 1080 konvertibilnih maraka. Nitko nikome ništa nije dao tek tako. Pa čak ni ta ljubav tebi najbližih osoba, ni to nije uzaludno i besplatno. Budi siguran u sebe, postoji to nešto što ti pružaš sebi najbližoj osobi, a što nema nitko drugi. I čime se nadopunjujete.

Bilo to buđenje da ne zakasniš u školu ili na posao, bila to popodnevna kava, bilo to ležanje u krilu, tiho šaptanje preko jastuka. Nitko ni sa kim nije u braku zbog izgleda – vjerujte, ja bih onda bio neženja.

Niti jedna vlada nije nad nekim narodom bezveze, oni su tu jer im vi pružate zaštitu. Ako ne vjerujete, pomislite samo, bi li jedan Bakir ili Dragan ili Milorad postojali u Njemačkoj, Turskoj, Rusiji? Ma kakvi, oni postoje zbog vas. Vi ste ti koji im dajete moć.

Predodređeni kaos

I sve vam je tako u životu. Postoje dva filozofska pogleda na svijet, jedan je da Svemir ničim nije određen, da svaka tvoja odluka utječe na ono što će se dalje dogoditi. Drugi je da je čitav svijet već determiniran i da sve što činiš ima samo jedan krajnji cilj. U svakom slučaju, zašto onda da donosiš neke odluke koje ćeš prekršiti već idućih dana?

Ako je svijet tabula rasa, što god da učiniš, ako si učinio srcem, nećeš pogriješiti. Tvoj život, tvoje odluke. Bez obzira jesi li lijep, ružan, mršav, debel, pušač, alkoholičar, vegan, svejedno ćeš se u prah vratiti. Ako je svijet predodređen, opet je svejedno, što god da učiniš, ishod ne možeš promijeniti.

I onda, koja je tvoja novogodišnja odluka? Moja je da me ne brinu 1080 maraka, da me ne brinu zajedljivi glasovi, da se brinem samo oko onoga što mi je blisko, tih nekoliko bića, stvari se ionako pokvare, bili to mobiteli, kompjuteri, automobili... Na kraju od života ostane samo zadovoljstvo da si učinio što si najbolje znao i mogao, a sve ostalo, stvari, putovanja, slike, lajkovi. Sve prođe.

Budite zadovoljni sobom i sve ostalo – lagano.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close