Klizna situacija

Indirekt: Spinovanje, ludom radovanje

Spremnost na kompromise se ovdje inače ne oprašta, a u predizborno vrijeme pogotovo
Kolumna / Kolumne | 13. 05. 2022. u 09:39 Emir IMAMOVIĆ PIRKE

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Izdavač, graditelj, utemeljitelj, stranački čelnik, ali i narodni spin doktor, Fahrudin Radončić, smislio je epohalno rješenje za barem dio problema sa izbornim zakonodavstvom u Bosni i Hercegovini. Ono je, to rješenje, jednostavno, a sve što treba da se do njega dođe je planina dobre volje onoga ko sa dobrom voljom nije u prijateljskim i srdačnim odnosima. Radončić, međutim, i za to ima lijeka.

„Ako je vjerovati tvrdnjama premijera Hrvatske Andreja Plenkovića visoki zvaničnici EU uskoro stižu u Sarajevo, te kreću novi pregovori o izbornom zakonu. S druge strane, lider SDA Bakir Izetbegović zaključuje kako će taj pokušaj u ovako pokvarenoj atmosferi i uslijed poteza koje vuče HDZ BiH, biti uzaludan... Postoji jedan prijedlog na kojeg su u kontekstu izbora za Predsjedništvo BiH pristale sve probosanske i hrvatske stranke, pod uslovom da rješenje ne bude asimetrično u odnosu na RS. Dakako, radi se o indirektnom izboru kojeg su ponovo prošle sedmice aktuelizirali iz SBB-a. Lider ove stranke Fahrudin Radončić od početka se zalaže za ovo rješenje, no sada je SBB uputio direktnu poruku Hrvatskoj i njenom predsjedniku Zoranu Milanoviću. Iz SBB-a ga pozivaju da, s obzirom da Milanović uporno ponavlja da je Milorad Dodik njegov poželjan partner i saveznik Hrvata, lobira kod Dodika da prihvati indirektni izbor članova Predsjedništva BiH u Parlamentu BiH...“, piše bilten Saveza za bolju budućnost, poznat i kao „Dnevni avaz“.

Za zamisliti pregovore o SBB-ovom prijedlogu ne treba veliki scenaristički talenat, niti puno mašte. Evo, recimo, u prvoj bi sceni, zavaljen u fotelju, Dodik mogao pitati: „Kakve, ali tačno, Republika Srpska, dakle ja, ima veze sa načinom biranja dva člana Predsjedništva iz Federacije?“.

U drugoj bi, jednako zavaljen, pitao: „Gdje je, ali tačno, moj interes u tome što ću do cilja probati doći kroz parlamentarnu proceduru, umjesto da uobičajenom tehnikom prilagođavanja rezultata izbora sebi postignem ono što sam namjerio?“.

Set se ni za treću ne mijenja. Sjedi, dakle, Milorad Dodik u fotelji, udobno je zavaljen, pa kaže: „Ja, pod jedan, trebam garancije da ću biti izabran, a isto pod jedan mora se znati koliko to košta. A košta, da to razjasnimo, puno. Znači, ako ja popustim, neću da mi se po živcima skače na sa onim Inzkovim Zakonom o zabrani negiranja genocida, ni sa odlukom Ustavnog suda o Danu Republike Srpske...“

„Skupo je, brate“, odgovara mu u trećoj sceni, evo neka bude, baš Fahrudin Radončić.

„Ko je rek'o da sam gotov?“, nastavlja Dodik. „Sve odluke koje je do sada donijela Narodna skupština Republike Srpske, moraju biti prihvaćene kao takve i kao zabetonirane“.

Konačno, u četvrtoj sceni, direktor i vlasnik manjeg entiteta može pitati i: „A ko to vama brani da svoje članove birate u Parlamentu Federacije? Mislim, kad je već, a jeste, Srpska unitarna, građanska Republika u kojoj ne postoji niti jedan jedini problem sa pravilima izbora, dok je Federacija nešto, neki cirkus u kojem se natežete ima skoro dvadeset godina, što vi ne bi ovo rješenje malo suzili, pa se lijepo dogovorili i glasali, a mi ćemo kao i do sada?“

Tu mu sagovornik, rekli smo Radončić, počinje pričati o protivljenju bošnjačkih i probosanskih stranaka asimetričnim rješenjima u zemlji koja, inače, simetrije u putu srela nije, jer su razlike u ustroju, izbornom zakonodavstvu i etničkoj strukturi između Federacije i Republike Srpske kao one između Belgije i Republike Hrvatske. Uzroke toga znamo – ko ne zna, njemu pomoći nema – samo što su oni od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma manje važni od posljedica.

Izbor, istina predsjenika, a ne Predsjedništva u Parlamentarnoj skupštini BiH, jeste bio dio famoznog Aprilskog paketa, ali od njega prošlo previše godina i došlo do previše promjena. Kao i obično, na gore.

Kada su, svaki iz svojih razloga – jedan zbog zadržavanja entitetskog glasanja, a drugi zbog straha od nekakve unitarizacije – Haris Silajdžić i Božo Ljubić ispalili rafale u kičmu i koljena naše budućnosti, likvidirajući usput Aprilski paket prihvaćen i od, uz ostale, SDA, HDZ-a, SNSD-a...klinički je umrtvljena svaka šansa da se problem Izbornog zakona rješava na državnom, umjesto na entitetskom nivou. Posljedično, niti jedni neuspješni pregovori, a bilo ih je baš puno, nisu propali zbog stavova predstavnika Republike Srpske, jer predstavnika Republike Srpske na njima najčešće nije ni bilo.

Spremnost na kompromise se ovdje inače ne oprašta, a u predizborno vrijeme pogotovo. Znaju to i Radončić, koji najavljuje SBB-ovog kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva, te Bakir Izetbegović kojem je Šefik Džaferović čuvao mjesto u kolektivnom šefu države. Razlika je u tome što je Radončić i lukav, dok Izetbegović ne krije da su bilo kakvi razgovori o bilo čemu važnom uzaludni do, makar, objave prvih neslužbenih rezultata glasanja. Da, navlas isto misli i Radončić, ali pokušava proširiti listu odgovornih za očekivanu propast pregovora, računajući kako veći broj krivaca podrazumijeva i raspodjelu odgovornosti na manje dijelove.

Pošto kod nas uvijek, ali uvijek, postoji problem za svako rješenje, ni ovaj prijedlog, ma koliko suštinski bio dobar i navodno prihvatljiv i Čoviću i Izetbegoviću i Nikšiću i Konakoviću i kompletnom HNS-u, pet mjeseci prije izbora ne treba nikome u Republici Srpskoj. Tamošnja opozicija sigurno ne želi riskirati sa tim da im Dodika za vratom zadrže zastupnici iz Federacije, dok njemu, Dodiku, ne pada na pamet da sam sebi napiše optužnicu zbog toga što je suzio demokratske kapacitete RS-a u ime idilične budućnosti Federacije. Mogu ga, drugačije rečeno, evo sada nazvati i Zoran Milanović i Aleksandar Vučić i Gorica Dodik, ali će džabe krečiti.

Bilo bi lijepo kada bi koliko sutra došlo do nekog kvalitetnog, održivog i svima prihvatljivog rješenja za Izborni zakon, samo što je to manje izvjesno od plasmana trebinjskog „Leotara“ u Ligu prvaka. Ako je tako, a drugačije nije, uzaludno je pregovarati prije izbora u jednakoj mjeri u kojoj je to neophodno odmah poslije njih. Sve ostalo su spinovi i hvatanje što boljih mjesta za ono što slijedi na jesen.

Slijedi, čisto da se kaže, još jedan pokušaj učenja lekcija o tome kako problem neće nestati ma koliko ga dugo ignorirali, te da je insistiranje na maksimalističkim zahtjevima najefikasniji način da se izbjegnu čak i minimalni pomaci.     

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close