Očigledni očevid

Deset upola s Banjalukom

Zašto se ovako glasno šuti na najveću komediju ikad viđenu? Odgovor je vrlo jednostavan i uzidan je prešutno u temelje ovog našeg društva. I treba ga staviti i u himnu i u Ustav. Jer je nesalomljiv i nenadjebiv.
Kolumna / Kolumne | 23. 05. 2024. u 09:15 Boris ČERKUČ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Šampion se borio, pa se izborio. Kako je sve to izgledalo, vidjeli ste. Izrugivanje nogometu i koječemu drugome trajalo je mjesecima, prilično bestidno i televizijskim kamerama usprkos. Centimetri ili metri, potpuno nebitno. Kontakt ili oštar pogled, potpuno nevažno. Čitav jedan sustav upregnut je k istom cilju. I cilj je ostvaren. Bravo za sustav! Šampionski! Zasluženo!

Uzalud vam oči, džaba vam što vidite. Uzalud vam uši, džaba vam što čujete. Uzalud vam razum, kad ono što mislite da razumijete nije ono što se podrazumijeva. Ovom prilikom, nećete mi zamjeriti, citirat ću jednog velikog aligatora u ovoj maloj bari punoj krokodila i kojekakvih gmazova – Ja, i?

Najveća najkraća rečenica ikad!

Ova definitivno najveća najkraća rečenica ikad izgovorena na ovim prostorima postat će besmrtna definicija postdejtonske zemlje. U njoj je sadržana esencija današnje Bosne i Hercegovine, u kojoj je blago onima koji gledaju, a ne vide, slušaju, a ne čuju. I koji razumiju da nije vrijeme od razuma.

Ovo "Ja, i?" toliko je esencijalno sublimirajuće da se, ako je ikako moguće, mora metnuti u himnu, da konačno i ona dobije riječi. Pa da čujemo istinu prilikom svakog intoniranja himne. Jebeš ljepotu brda, planina i gora, tko još mari za rijeke, jezera i ono malo mora, suština ove zemlje sadržana je u samo jednoj kratkoj rečenici – Ja, i?

Zbilja, pitam ja vas nakon svega – Ja, i? Što je sporno? Ili, što bi tako nonšalantno kazao aligatorov donedavni kolega po političkoj kilaži, a i dalje teška gmazovska kategorija u svakom smislu – Šta je, to ste Vi, kao, pošteni? Još jedna esencijalna rečenica u zemlji u kojoj bi ove izgovorene riječi trebalo upisati zlatnim slovima kao početak nekog novog, stvarnog, istinskog i posve opipljivog Ustava Bosne i Hercegovine.

To ste, kao, eto, Vi, nešto pošteni?

Uostalom, kako lijepo reče jednom jedno biće, a tvrde da je rekao oni koji su njegove riječi zapisali i ostavili nam u naslijeđe, da nam bude i pameti u glavu – Tko nema grijeha neka baci kamen prvi! To je već, rekao sam zapisano, i nema potrebe da bilo gdje opet zapisujemo. Ali lijepo je ponovno čitati. Pogotovo u zemlji u kojoj ovo sa šampionom nije iznimka nego pravilo. Pravilo koje vrijedi od najnižih do najviših razina ljudskog djelovanja. Zemlji u kojoj smo svi mi pomalo šampioni, svatko na svoj način.

Dakle, da skratim, nemojte se praviti mahniti – nije ova titula repa bez korijena! Nije se ovo dogodilo odjednom i iz ničega. Ovo je samo kruna, krajnje obesmišljevanje jednog koncepta kojeg bi jedan treći rukavac u baruštini nazvao tako jednostavnim – U se, na se i poda se! Nije ovo od danas, ovo se valja godinama. Nije ovo izminka, ovo je pravilo. Od čistačice, preko službenika, pa do direktora i ministra.

Namještenici i namještaljke

O, ne, nemojte mi sada biti tužni. Ima među vama raznoraznih boraca koji su se borili baš poput ovog friškog šampiona. Svi vi koji ste posao dobili preko veze, svi vi kojima je natječaj namješten i prije nego je objavljen, svi vi koji ste pred drugim kandidatima, onima koji su gajili još kakvu nadu, šupački ušetali na fingirani intervju za posao, znajući da ste vi taj. Što vama točno smeta kod šampiona?

Koliko se tinte potrošilo i snimki objavilo kao dokaze očiglednih nepravilnosti i zloupotreba u ovoj zemlji – i na kraju ništa! Pojeli miševi dokaze, pojela maca jezike, pojeli skakavci godine...I velite mi tek sada - nepravda?

Svi vi koji ste rodbinskim vezama upali tamo gdje znate da sto posto ima i boljih, ali tko ih jebe! Svi vi koji ste svjesno ušetali na poziciju rezerviranu za vaš nacionalni korpus i bili baš taj kojega su, eto trebali. Svi vi koji ste, ignorirajući pravila i radeći očite prijestupe, došli do željenog cilja u ovoj zemlji – do posla, do prilike, do utjecaja, do zemljišta, do novca s neba, do jarčeve brade. Što vi vidite spornim u ovom naslovu prvaka?

Ne kaže se ukralo, nego otuđilo

Svi vi koji ste tako lako zaobišli pravila i zakone, zadovoljni jer ste najašili i potpuno ne mareći što drugi vide, čuju i kuže. Svi vi kojima zakoni služe da se zaklonite. Svi vi koji šutite na nepravdu, jer niste vi ti koje je napravda spopala. I svi koji ste se barem jednom u životu utalili, barem jednom prešli preko reda i barem jednom preko veze sredili ono. I svi vi koji, eto, samo radite svoj posao i žmirite na svaku nepravilnost, jer vas, realno, boli kurac. Je li to sad odjednom nešto ne valja, a tolike godine ste svjesni namještaljki, pogodovanja i dekreta da mora biti tako kako su rekli odozgo?

Je li imate nešto prigovoriti onima u Savezu, koji, da se ne lažemo, rade sve što radite i vi? Tu su za plaću. Rade za moć. Rade za utjecaj. Dižu ruku jer ih boli dupe za nacionalni interes sve dok se ne kosi s njihovim privatnim interesom. A jedini interes, kao i vama, je jedan jedini – lova! Kao što ste vi namještenici u nečemu, oni su namještenici u nogometu. Na kraju krajeva, jedino je važno da ste namještenici, zar ne?

Kad popuju lopovi

Svi vi koji ste ikad ušli preko reda, nekome nešto uletjeli, od nekoga dobili značajan mig okom ili jednostavno nekome dali novac da bi zaobišli procedure. I svi vi koji se, kao čudite, a riječ borba kojom odgovarate na pitanje kako se živi i đe si šta ima, samo je šminkerski moto u vašem prolasku kroz budžet kao kroz puter. Je li to vi imate nešto prigovoriti našem novom predstavniku u najvećem rangu europskog natjecanja?

Svi vi koji ste za nepravdu godinama slijepi sve dok se događa drugome i koji nemate ništa protiv da i preko leševa trčite kao svom cilju – sve ovo je samo konačna i realna slika vašeg obraza i ponašanja! Ima vas i previše, ima vas i više nego što itko ikad u ovoj zemlji želi priznati. Kao što ne priznajete i vi sami. Posvuda ste, sve ste premrežili, sve ste pokrili, grickate, sisate, srčete i kidate. I jedino sporno je zapravo što u ovom slučaju nije vaš red da se radujete. A da je red, boljela bi vas neka stvar je li pošteno ili nije. Je li namješteno ili nije.

Stoga, otud i ovoliko glasna šutnja.

I zato -  pozdravite šampione!

Jer oni su vaši šampioni i više nego mislite.

I vi ste njihovi.

I rekao bih - svi zajedno se gonite u tri lijepe...

Da ne znam da će se zapravo goniti oni koji još uvijek misle da mora biti pravde.

A vide konačno da je uopće ne mora biti.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close