Smjene generacija?

Miki je malo nervozan

Ne trebaju nam prijetnje ranjenog Mileta. Miki, budi nervozan negdje drugdje, ali se iskreno nadam da ti Srbi ovo neće zaboraviti, ono, kad si im prijetio.
Kolumna / Kolumne | 18. 11. 2020. u 09:30 Igor BOŽOVIĆ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

"Laki je malo nervozan, Pantelija je umro pa ga je to potreslo!" legendarna je rečenica Pavla Vuisića iz jednog od najvećih djela jugoslavenske kinematografije. Malo nakon što sam se rodio, u filmu Maratonci trče počasni krug ukratko je opisano svo ovo naše učmalo balkansko društvo i realno, nakon Balkanskog špijuna i Maratonaca intelektualci na Balkanu nemaju više nikakvoga posla. Sve je do u milimetar obrađeno.

Laki se u toj sceni buni lokalnom kabadahiji Biliju koji hoće na račun ekonomskih usluga iskapanja lijesova da im izmami lovu koju duguju zbog ulaganja u novi krematorij, a koju oni kao obitelj koja se bavi pogrebnim poslovima, nemaju otkuda ni pribaviti. Uglavnom, nitko se ne bavi poštenim poslom, pare se vrte, svak bi da se uvali u tal, ali se ne vrte zapravo pare, nego dugovi se prevrću iz šupljeg u prazno.

Dodik je izgubio. Zapravo, tehnički, Dodik nije izgubio, nego moj imenjak Radojičić. Ali Dodik je izgubio grad od 300 tisuća stanovnika i prenese li se ova situacija na opće izbore, Dodik je izgubio autonomiju u Republici Srpskoj.

Zna on to vrlo dobro, zato je postao nervozan. I onda u svojoj nervozi počeo prijetiti Srbima. Sad bi se kao Srbi trebali zabrinuti zbog njegovih prijetnji da će srezati banjalučki proračun, jeste, isto kao što su se Karadžić i Mladić svojedobno prepali zbog Dodikovih poziva na procesuiranje i slanje u Haag.

Četiri mladića idu s Trebevića

Nije da je Banja Luka išta dobila Draškom Stanivukovićem. Nezrelo balavče koje pojma nema o čemu priča i jednako mu je slikao se s četničkom zastavom ili u Miletovu vinogradu, poslije pobjede dijeli nekakve floskule o jedinstvu Srba, čovječe, dva Srbina/Bošnjaka/Hrvata nisu jedinstveni ni za stolom u kafani, a kamoli oko proračunskog kolača.

Ono što je ipak jasno, da smo se na ovim izborima konačno podijelili kako je normalno, na selendre i gracku raju. Selo je tvrdo prigrlilo stare moćnike, beglerbegluke i aganluke, staru oligarhiju koja nas tlači već okruglo tri desetljeća, a grad je konačno izabrao drugi smjer. Doduše, drugi smjer, ali istu osovinu. To bi bilo kao kad automobil izleti nad provaliju pa ti umjesto unatrag, skočiš na suvozačevo sjedište.

To govorim jer vidite primjer Sarajeva. Ako zemlja juri prema Sudnjem danu, ne znam treba li u pomoć zvati četiri jahača apokalipse. Znači, isto na drugu stranu, ali ne u pravom smjeru. Bosni i Hercegovini treba zaokret. Ali smislen zaokret. Jedina sredina u kojoj bi zdrav razum govorio – podržite SDA, to je pravi izbor, možda je Zenica, no i poslije Fude – Fudo. Fudo, majstore! Pobijedio si SDA na koljenima. U biti, nije ni SDA, nego daidža Šefko, tamburaš Bakir i nekoliko ginekologa. Isto bend za svadbe – Bakir i Ginekolozi. Kad dođe gazdarica Sebija i pokupi pare od gaže, bendu ostane samo da trehnu mrvice i natrag u garažu.

Možeš ti iz sela, ali selo iz tebe...

No, ipak, velim, dobro je da smo se podijelili po prirodnim razlikama. Velika mjesta imaju potrebe velikih mjesta, čist zrak, redovite kružne autobusne linije, dobru kanalizaciju, da nisu prekopani svi glavni pravci kroz grad, da su legalne građevine, prema urbanističkom planu... Mala mjesta trebaju neke sasvim različite stvari – struju, vodu, otkupnu stanicu, da se napravi balon dvorana i slično.

Možda ovog puta i nije bilo što za odabrati, s jedne strane boljševici, s druge đuturumi begovi. Ali glasači su pokazali znak razuma. Sada samo trebamo svi izići na sljedeće izbore.

Već u ova dva dana čuo sam mnoge Mostarce kako likuju da će jednako kao Sarajlije i Banjalučani svoje haračlije i oni srušiti SDA i HDZ u Mostaru. To se, ipak, neće dogoditi, a dva su razloga. S jedne strane, Mostar je tek šesti grad Bosne i Hercegovine, mada se voli gledati pod povećalom javnosti. Dakle, realno, Mostar nije ni mali ni veliki grad. Još uvijek nema kanalizaciju, ali nema ni kružne autobusne linije. Ono, nekako je čardak ni na nebu ni na zemlji.

S druge strane, Mostar je... poseban. Ovo je daytonska kategorija. Ovdje se gradonačelnik ne bira, ovdje se elektorski daje ovlast nacionalnim predstavnicima da postave svojega. Samo u slučaju da nenacionalni blok stranaka osvoji dvotrećinsku vlast, onda bismo mogli govoriti o volji građana. Mostar da bi dosegao demokratski odnos snaga, mora se potruditi barem dvostruko više, jer kažnjen je Daytonom i oktroiranim Statutom.

Ne brinite, to znaju i u HDZ-u i u SDA, zato su vam podmetnuli pristojne, apolitične kandidate nositelje. I bitka za Mostar će potrajati i nakon lokalnih izbora. Treba prelomiti novi Statut, a sad su kao u očima javnosti "pali" SDA i SBB, a kao HNS je snažan. Ali nije, pobjede u selendrama su samo naoko bitne. Da se isto stanje preslika na opće izbore, tek biste vidjeli pad beglerbegluka i aganluka.

Ono što bih ipak volio vidjeti jeste smjena generacija. Totalno je nebitno jesu li dodići ili sebijići na vlasti, bitno je da su mladi ljudi. Za mladima se još ne vuče dugi trag lopovluka i stoga bi bili spremniji na kompromise. A kompromisi nam trebaju. Ne trebaju nam prijetnje ranjenog Mileta. Miki, budi nervozan negdje drugdje, ali se iskreno nadam da ti Srbi ovo neće zaboraviti, ono, kad si im prijetio.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close