Zdravko Mustać (1961 – 2026)

Posvećenost je ono što pretvara obećanje u stvarnost.

Abraham Lincoln

Prošli tjedan preminuo je Zdravko Mustać, redatelj, filmski autor i dugogodišnji selektor širokobriješkog Mediteran Film Festivala. Rođen je 1961. godine u Zadru. Iako je studirao pravo, svoj stvarni poziv pronašao je na filmu, pohađajući filmsku školu u legendarnom Kino klubu Split koji je osnovan u ožujku 1952., koji i danas važi kao najvažnija institucija neprofesijske i alternativne kinematografije u povijesti hrvatskog filma.

U produkciji Kino kluba Split realizirano je preko 600 kratkometražnih uradaka, od toga oko 290 na filmskoj vrpci. U prostorijama Kluba, kroz filmske tečajeve svoja prva znanja o filmu  stjecale su mnoge generacije. Vlastite filmove je s većim ili manjim uspjehom radilo preko stotinu autora. Na brojnim smotrama, revijama i festivalima neprofesijskog i alternativnog filma kod kuće i u inozemstvu, Klub je mnogo puta nagrađivan, uvrstivši se tako među najproduktivnije i najuspješnije klubove u Hrvatskoj.

Duboki trag

U Klubu su se formiralo pet filmskih generacija autora i autorica. Posebno je važna druga generacija filmaša, koja je počela s radom 1960-ih, koja je u povijesti Kluba ostavila duboki trag, po broju filmova i po nagradama. Najvažniji autori ove generacije su Ivan Martinac, Lordan Zafranović, Ante Verzotti, Vjekoslav Nakić, Andrija Pivčević, Ranko Kursar, Martin Crvelin, Mihovil Drašković i Krešimir Buljević.

U drugoj polovici 80-ih dolazi četvrta generacija, u koju spada i Zdravko Mustać, koja, ne narušavajući logičan razvoj i prepoznatljivost splitske filmske škole, ipak donosi nešto novo, te brojnošću autora i filmova, ravnopravno stoji uz bok svojim prethodnicima. Mustaćev opus obuhvaća više od četrdeset kratkih eksperimentalnih filmova, videa, TV dokumentaraca, glazbenih spotova i kratkih igranih filmova. Radovi su mu prikazivani i često nagrađivani na festivalima u zemlji i inozemstvu, od New Yorka i Moskve do Berlina i Kopenhagena. Dobitnik je i tri nagrade Oktavijan, koje mu je Hrvatsko društvo filmskih kritičara dodijelilo na Danima hrvatskoga filma 1996., 1999. i 2001. godine.

Posvećen filmu

Među brojnim filmovima koje je ostavio iza sebe ističu se kratki igrani filmovi "Nigredo" (2001), "Planktoni" (2005) i "Bastion" (2007). Svoj prvi dugometražni igrani film "Blizine", čija se radnja odvija u liftu, režirao je 2009. godine. Film govori o dvoje potpunih stranaca koji se susreću u liftu koji se u jednom trenutku zaglavi. U glavnim ulogama su Anica Kovačević i Damir Klemenić. Anica Kovačević igra slijepu djevojku, a Damir Klemenić mladića sa zatvorskom prošlošću. Dvoje ljudi najprije se svađaju, zatim se mire, da bi film na kraju završio u nasilju.

Pet godina kasnije, 2014., Mustać je snimio svoj drugi dugometražni igrani film "Vjetar puše kako hoće", koji je iste godine prikazan na nacionalnom filmskom festivalu u Puli. Riječ je atipičnom trileru u kojem plaćeni ubojica, kojega igra Mislav Čavajda, dolazi u Zagreb po zadatku koji od njega naručuje lokalni mafijaš Miro (Marko Cindrić). Tokom boravka u Zagrebu susreće brojne osobe zaokupljene teškim životnim nedaćama. Film je ujedno i svojevrsna dekonstrukcija žanra trilera.

Posebno mjesto u njegovu opusu zauzima dugometražni dokumentarac "Martinac" (2015), posvećen velikanu splitske avangarde Ivanu Martincu. Radio je i za televiziju, režirajući znanstveno-popularni serijal "Hrana kao lijek". Do samoga kraja ostao je posvećen filmu i svoj posljednji rad, "Otvor", koji je trenutno u postprodukciji, montirao je iz bolesničke postelje.

Selektor u Širokom Brijegu

Mustać je od 2018. godine bio selektor glavnog programa Mediteran Film festivala, iako njegova povezanost sa širokobriješkim festivalom dokumentarnog filma seže mnogo dalje. Prvi put je bio selektor 2004. godine, na petom izdanju tadašnjih Dana filma, a 2009. bio je i član festivalskog žirija. Ponajviše Mustaćevom zaslugom, Mediteran Film Festival etablirao se danas u jednu od najvažnijih filmskih smotri u regiji.

"Za Mediteran Film Festival Zdravko nije bio samo čovjek koji bi jednom godišnje poslao popis odabranih filmova. Bio je jedan od ljudi koji su godinama određivali njegov filmski karakter. Njegov kriterij bio je jednostavan samo naizgled: film je morao imati razlog zbog kojeg postoji. Tražio je autorski stav, drukčiji pogled, hrabrost u formi i priče koje ostaju nakon što se svjetla u kinu upale", napisali su iz Mediteran Film Festivala. 

U alternativnim filmskim krugovima i među prijateljima, Mustać će ostati upamćen kao strasni filmofil, a u hrvatskoj kinematografiji kao osebujan i višestruko nagrađivani profesionalni filmski i televizijski autor, koji se nikad nije odricao svoje amaterske kolijevke, kao što nikada nije pristajao raditi filmove po svaku cijenu. Ono što je manje poznato, u što sam se sam uvjerio tijekom druženja na Mediteran Film Festivalu, je to da je Mustać bio i dobar poznavatelj suvremene književnosti, što je, na žalost, među filmašima velika rijetkost.

Ono po čemu ću ja osobno pamtiti Mustaća je njegova posvećenost filmu, kakva se danas rijetko susreće. Prvi film koji je snimio, 1987. godine, nosi naslov "Zovem se film". Rat je proveo u rodnom Zadru, gdje je zajedno s trojicom filmaša dokumentirao razaranja i ratnu atmosferu grada. Rezultat tog rada je dokumentarac "Zadar nije za dar" koji je osvojio godišnju nagradu Slobodne Dalmacije za umjetnost.