I dok u Hrvatskoj suprostavljeni tabori na mrtvo ime polemiziraju oko Istanbulske konvencije, u Bosni i Hercegovini stanje redovito. Konvenciju smo ovdje davno ratificirali, i ne mogu se oteti dojmu da je jedino važno i spomena vrijedno je da je ona na papiru. Ono, za slučaj da ne bi 'kogod iz Europe upitao u nezgodan čas imamo li mi to ratificirano? Recimo u trenutku kad nam trebaju dati novu dozu kredita, pa naši slegnu ramenima i kažu – pa, zar je to vaaaažno? Ovako, nema slijeganja ramenima, potpisali smo, a kako provodimo drugo je pitanje.
Što se nekih tiče, Osmi mart je OK – i kvit! Sve drugo je crvena linija, što je, primijetili ste, jako popularan izraz u zadnje vrijeme.
Stječe se dojam da nam je Istanbulska konvencija upala u paketu s još nekim papirima, pa naši potpisali, kao što to obično biva. BiH je odavno prvak u potpisivanju, nije teško provjeriti da smo odavno većinu zakona uskladili sa EU, ne trebaju ovi ni galamiti previše, dosta je da dođe njih par i sve ide glatko, čak i akcize! Istina je da smo razne zakone prenesene iz EU zagrlili čak i prije nekih u međuvremenu članstvom u Uniji ovjenčanih zemalja. Jedini je problem što je provedba tih zakona, baš kao i onih naših starih, diskutabilna.
Još jednom ću napomenuti da izraze poput „papir sve trpi“ i „zakoni su tu da se zaobilaze“ baš i ne koriste u zemljama razvijenog svijeta. Ili bar o tome šute, a ne kao kod nas – odmah podvig metneš u biografiju da te tapše raja po ramenu – E, jesi ih zejeb'o, svaka ti čast!
Ne zezam se – imam stvarno jak dojam da je nama Istanbulska konvencija zapravo ono kao kad dođeš na banku, pa u očajnoj potrebi za kreditom potpisuješ sve što ti službenica turi preko stola. Potpiši ovdje – OK! Potpiši ovdje! OK! I ovdje! OK! A tebi glavno pitanje - Kad će lova leći? Zajebi sitna slova, o tome ćemo kasnije.
Napraviš se fin ako treba, pa napraviš planove, prepišeš sve što treba, čak uvjeriš papke da imaš neki tim za provedbu i nadzor, čitavu mapu puta, a u stvarnosti ni K od konvencije, odnosno sve isto kao i lani. Jeste li sigurni da se nešto zbilja izmijenilo u ovoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu u zadnje četiri godine? Provjerite, molim.
Uglavnom, kao što i sami vidite nakon provjere, stanje redovito. Ni traga cirkusu kao u Hrvatskoj, gdje su suprostavljeni vjetrovi u zadnje vrijeme toliko jaki da se cirkuska šatra podigla k'o onomad haljina Merilyn Monroe nad onim ventilacijskim ispuhom, otkrivajući sav jad i bijedu trenutka u kojem je Hrvatska. Nevjerojatno je koliko se toga nalupalo u zadnjih nekoliko tjedana, tuku s obje strane i thompson i kalašnjikov, a i zbrojevka, javila se i kurta i murta, točno da vidiš kakve sve kreature kandidiraju za dušebrižnike čitave nacije.
Da ne dužim, za razliku od Hrvatske, gdje je ratifikacija Istanbulske konvencije postala poligon za borbu na život i smrt suprostavljenih opcija, pa se po običaju ista nije ni pročitala, a kamoli razumjela, ali važno je da se galami i udara u svoj bubanj, u Bosni i Hercegovini stanje normalno, mirno – i redovito. Konvencija je usvojena, a da se nitko, čak i od izravno zainteresiranih, nije ni počešao. Ovdje me pljuni ako je 99 posto stanovnika ove zemlje uopće skužila da smo potpisali Istanbulsku konvenciju. Pljuni me još jednom ako i danas njih 98 posto zna o čemu se tu radi. Pljuni me još jednom ako je, čak i ako je na nju naletio, u novinama, na portalima, mnogi stanovnik ove zemlje čitao dulje od naslova i prve rečenice.
Čak su i biskupi jučer u uobičajenom rasporedu izrazili potporu svojoj opciji u Hrvatskoj, ali i izrazili žaljenje, doduše s malim zakašnjenjem od skoro četiri godine, što ih nitko ovdje nije konzultirao kad se konvencija potpisivala. Stanje redovno, rekoh, nije prvi , a vjerojatno ni zadnji put da nešto veliko potpuno nezamijećeno proleti, a da se krikne tek kad je vlak odavno već otperjao.
Bješe 2014. I fakat nit' pobune, nit' neslaganja. Ne samo kod biskupa, nego se ne oglasiše ni drugi zainteresirani. Nije se našao čak ni netko da konvenciju odvede u emotivnu ravan sa birvaktilnim fermanima iz Stambola, koje se sa zebnjom iščekivalo. Čak ni Google ne zna ništa o protivljenju bilo koga. Prošla Istanbulka lišo, što se tiče BiH.
Doduše, jedina utjeha onima koji su u načelu protiv iste, pa makar i ovako post festum, je ona činjenica koju sam naveo gore – zakoni i norme su kod nas, između ostalog, i da se zaobilaze. Da bi stanje bilo, je l', redovito.
