Rezultati po tagu: Berislav Jurič

Začarani krug mostarskog smeća došao je na naplatu baš kao i nedostatak dugoročne pameti jer se budućnost u ovoj zemlji mjeri od mandata do mandata.

Federacija BiH radnike tješi dajući zeleno svjetlo poslodavcima da im isplati još jednu tranšu pomoći koja se neće oporezivati. Poslodavci, inače, obožavaju preporuke.

Srebrenica. Ponovno neki na tuđem jadu skupljaju poene i ponovno se nečija tuga uvlači u scenarije u kojima će netko biti veći a netko manji, netko brojati, a netko odbrojavati.

Nakon curenja i ključanja, vrijeme je da se u Mostaru nešto i začepi pa makar i travom koju je diler bacio pred policijom…

SDA još jednom dijeli zemlju. Ovog puta na one koji će plaćati skuplju struju pa tako kažu da se odluka Elektroprivrede BiH o poskupljenju odnosi samo na Bošnjake.

Tri sata, negdje i više, nestalo je struje i kako je vrijeme odmicalo sve smo se više pitali gdje bi to naši životi završili da živimo unplugged.

Glavni grad se smiruje. Sebija Izetbegović neće biti kandidatkinja za prvu ženu Sarajeva. Mostar se ne smiruje. Borci ne daju braniteljima mjesta u obrani grada.

Bit će to, sigurno je, još jedna užasna predizborna kampanja pogotovo za Mostar koji se odviknuo od glasanja i biranja i kojeg nitko nije zaliječio od manjka demokracije…

Povlači se opet centar Mevlana kao najvažnija stvar u mostarskom Svemiru. Već znamo šta ćemo slušati u predizbornoj kampanji. Za to vrijeme, odobravaju se, većinom glasova, mostarske nebuloze.

Još jednom pokazali smo kako smo zemlja mrtvih i da se zbog mrtvih politika vodi. Mrtvi da mogu, stidjeli bi se. Živi su mrtvi, ali se ne stide.

Glazbeni kritičari po Internetu, odmaraju malo od politike i zaprašivanja s nebesa, pa seciraju Eurosong. Čini se da svi imaju apsolutni sluh.

Javio se mostarski rektor. Prosvjednici su, kaže, u pravu. Krivi su, kaže, oni koji daju novac. Nisu krivi oni koji ga troše. Ne kaže.

Veliki uspjeh, veliki korak, trokorak, pomak i iskorak, kako li sve nisu nazivali zeleno svjetlo Europske unije, pao je u sjenu naše stvarnosti…

Tko imalo ozbiljnije vjeruje, znat će da bog nema ništa s ljudskim i ovozemnim zapišavanjem teritorija i da su naše zidine, ma kojim znakom doticale nebo, promašaji…

Strana strana daje rok i prijeti. Na prijetnje se uzvraća prijetnjama. Zavrtjeli su nas Milorad Dodik i Christian Schmidt u krug a nama se ne manta.

Satima nakon potresa u ovoj državi nema tko objaviti epicentar i jačinu. Ništa nas ne može dovoljno stresti.

Što li su internetske jezičine pomislile kad su se ustanovile sve okolnosti nestanka i smrti djevojčice i je li vijugama palo na pamet da, i ako obrišu sve što su prosuli, Internet sve pamti.

Na kraju, javila se Amerika i oplela po Dodiku. Razmjenjuju se paljbe: Amerika tvrdi da Dodik ruši BiH, Dodik tvrdi da Amerika ruši BiH. BiH nitko ništa ne pita.

Usudila se BiH ovog tjedna proslaviti dan šuma, voda i osoba s Down-sindromom. Ni o čemu od navedenog država ne vodi brigu. Država se samo slika jer je naučila stavljati hashtagove.

Dok se građani pipaju po mjestima gdje su novčanici, Europska unija kaže da je u BiH opipljiv napredak. Objavljen je izvještaj o napretku i svi vide nevidljivo.

Prevalio je Dodik preko tipkovnice da je ''BiH mala EU'', iako samo daleko i od E i od U po pitanju svega a, kad se malo ohladio, priznao je da će ostati još dalje…

Poludjeli su djelitelji pravde i lekcija u Bosni i Hercegovini. Pao je Facebook pa se prljavi prsti nemaju gdje istresati mržnjom u ime nekakve ljubavi.

Dok roditelji skupljaju oružje, policija u Federaciji BiH mora osiguravati škole jer je netko, odgojen u zveckanju oružja, zaprijetio pucnjavom.