Rezultati po tagu: Pregled tjedna

SDA i dalje ne shvaća negativan naboj prema stranci, kako to reče Adil Osmanović čovjek koji u fotelji sjedi od 1992. godine i misli da nije dosadio.

Opet se igramo duplih igara i glupih telefona. Gluh je samo narod.

Drugi dio države slavi potpisivanje izgubljenog sporazuma kojim je okončana pucnjava u BiH. Ratovi ovdje ionako nikad ne prestaju.

Stranka Bakira Izetbegovića, koji ozbiljno šuti od postizborne kuknjave o tome da je mogao pobijediti njih devet, tvrdi kako ne žuri i ne kasni. Istina je da je nitko ne želi za stolom.

Čović je iz Mostara poručio kako jedna stranka ne može. Kasnije ćemo iz Sarajeva čuti da može.

Poskupjela su jaja za 50 posto. Nitko ih nema da traži manje cijene.

Poslana je poruka da ova država ne smije biti država jednakih i da onih kojih je više moraju imati više, a da oni kojih je manje mogu slobodno ići.

Ne smije se, kažu organizatori, čiji poziv na prosvjede graniči s pozivom na mržnju, ''dušmanima'' dati da jednako vladaju ovom zemljom. Oni koji prate suživot i mahanje stisnutim šakama, odmahuju.

Kad se neprimjereno blebeće s govornica kako kome paše i kad nadobudni političari, naučeni da fejsuju i tvitaju, krenu sipati salve mržnje na protivnike i cijele narode, to nitko ne kažnjava.

Željko Komšić, čovjek koji doslovno ne radi ništa nego priča priče o babahadezeorogama, rekao je da je Schmidtovim nametanjem HDZ pobijedio. HDZ ne smije reći da nije.

Navikli na ovacije, nitko nije izgubio. Izetbegović nije mogao protiv 11, ali je mogao protiv devet. Krišto je, kaže, pobijedila. Schmidt (se) šminka.

Svi, dakle, moramo biti gluplji no jesmo i svi moramo biti slijepi pored očiju u koje nas ubadaju prstima svoje pohlepe i želje da zauvijek ostanu naši bogovi i sisači našeg novca…

U tužnoj zemlji, u kojoj se podgrijava tuga i u kojoj je tuga jedini ponos, tužno je da javna ličnost opsuje majku javno bilo kome a kamoli predsjedniku susjedne države.

Isti ti ljudi koji su prosuli mozak na sarajevskim ulicama, prosut će tintu na glasačkim listićima za manje od mjesec dana i psovat će, gladni, što država ne mijenja ime.

Službeno, počela je predizborna kampanja u BiH. Neslužbeno, ona traje odavno i u njoj je ispričano sve ono što ćemo slušati idućih mjesec dana.

Dok se naši dužnosnici desetljećima zabavljaju, mi svoj nos guramo daleko preko granica da ne bismo otkrili da je zadah ove zemlje dijelom i zbog trulih nas.

Mostarci su Lani dali stan, i dali bi joj puno toga više da svoje ruke u sve nisu upetljali oni koji puno pričaju a malo rade.

Mi nastavljamo po svom. Gledamo kako nam zemlja gori, likujemo tko više bježi iz zemlje, plješćemo fosilima na govornicama i, kunući se u ljubav, klepećemo novim mržnjama...

''Bosanci bukvalno procvatu kad se nađu u uređenom sistemu'', govorio je prije točno godinu dana prvi buket u Bošnjaka. Možda da i on ode negdje procvasti.

Režim je snimao studente koji prosvjeduju zbog previsokih školarina, a odgovorni ni dan danas nisu rekli slova o novcu...

SDA je našim novcem platila sms-poruke kojima je nagovarala građane da na Klixovoj anketi biraju Izetbegovića kao najboljeg za Predsjedništvo. U sms-u je snaga.

Hercegovina opet gori. Vatrogasci s oldimerima brane kuće i gledaju u nebo. Oni što su po zakonu podigli sebi plaće češkaju se uz vodu razmišljajući možda kako su komplicirani zakoni zemlje…

Brani Lana Pudar ideju da u svima nama klija klica borca i da se - unatoč idiotima u foteljama i žabokrečinama i krvi u našim vodama – može ako se hoće.