Rombo di Tuono, cigarete, žene, ubojita ljevica

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nevjerojatno. Tragično. Uzmite kako hoćete. U kratkom periodu svjetski nogomet se oprostio od velikana. Prvo Kaiser, sada "Gigi" Riva.

Obojica akteri jedne od najvećih utakmica koju je nogomet ponudio ikada. One dramatične, epske u kojoj je Italija na produžetke dobila Zapadnu Njemačku 4:3, u Meksiku. 

Utakmice za "spomenik" koji i danas stoji ispred stadiona Azteca. Utakmice koju je Kaiser igrao s ozlijeđenim ramenom, u kojoj je Gigi zabio jedan od tri gola u produžetku.

Talijanski nogomet oplakuje jednog od najboljih

Calcio je zavijen u crno, njegov Cagliari kojem je toliko dao je utonuo u tišinu. Talijanski nogomet oplakuje jednog od svojih najvećih prvaka. Luigi "Gigi" Riva preminuo je u 79. godini od srčanog udara. Riva je u ponedjeljak hospitaliziran na odjelu kardiologije u bolnici Brotzu u Cagliariju nakon što je kolabirao kod kuće.

Bolnica je poslijepodne objavila kako se Rivino stanje popravlja, međutim navečer je doživio novi udar koji je bio smrtonosan. Gigi Riva, poznatiji i kao "Rombo di Tuono" (grom) je u dresu reprezentacije postigao 35 golova, a odigrao je samo 42 utakmice. U periodu druge polovine šezdesetih i prve polovine sedamdesetih.

Teško djetinstvo, proizvod depresije 

Luigi je imao jako teško djetinjstvo. Tek je počeo odrastati kada se njegov otac nije vratio s posla kući. Tragedija se dogodila u jednoj lokalnoj ljevaonici. Prilikom smjene, jedan komad metala je jednostavno Rivu starijeg pokosio. Teško djetinjstvo je postalo još teže, majka se borila, pokušavala. Gigi je završio u internatu.

Ledeni zidovi i sumorna atmosfera nisu bili idealno okruženje za mladog dječaka koji se teško nosi sa žalošću i odbacivanjem. Pobjegao je nekoliko puta. Na kraju je otišao živjeti s svojom sestrom. Čak je pronašao posao. Mehaničar šegrt. Posao koji je bio jedna vrsta ispunjena sna. Još kao mali je bio fasciniran automobilima i bio je veliki obožavatelj argentinskog trkača Manuela Fangia.

Nogomet je bio izlaz 

Napokon je mogao odahnuti. Njegova sestra je bila više majčinska figura, a on se pod njenim okriljem osjećao mirnije i opuštenije. Vikendom, kada nije previše poslao malo je počeo "šutati" loptu.

Nakon nekoliko pića u noćnom klubu, pristao je da se pridruži amaterskoj ekipi sa sjedištem u Laveno-Mombellu. Tijekom prve dvije sezone u klubu, postigao je 63 gola i postao lokalni heroj. Tu je nekako priča o legendarnom "Gromu" počela. Kao i kod mnogih igrača nogomet je za Gigija bio definitivni izlaz.

"Nogomet je bio izlaz za mene. Ujak je rekao da tražim neki posao, ali nogomet je bio moj posao", govorio je nekada davno Gigi.

U ljeto 1962. prešao je u seriju C, ekipu Legnana i odmah je pokazao o kakvom se igraču radi, kakav top ima u lijevoj nozi. Sve više se u nogometnim krugovima pričalo o jednom strašnom lijevom krilu. Tadašnji izbornik juniorske reprezentacije Italije, Beppe Galluzzi, preuzeo je na sebe da pozove Rivu na utakmicu kvalifikacija sa Španjolskom, ali Gigi je imao taj problem, nije želio nigdje ići. Ni putovati. Bilo gdje.

Sardinija kao Afrika

Imao je ponude Intera, Bologne, koje je uredno odbijao. Sa ponudom Cagliarija je bilo drugačije. Sestra Fausta ga je ipak zamolila. Da malo razmisli o ponudi tada teškoj 37 milijuna lira. Kada je krenuo na Sardiniju, za njega je izgledalo kao da putuje u Afriku! Tamo se skrasio, upoznao jednog mesara, ribara, pastora i polako se počeo privikavati na život.

"Kada smo igrali u Milanu, u Torinu, bilo je pet-šest tisuća Sardinaca koji su dolazili iz Nemačke, Švicarske i Francuske. Bili smo jaka i čvrsta skupina. Predstavljali smo cijeli otok, znali smo to i svidjelo nam se."

Potpuno neočekivano Gigi je zavolio Sardiniju, Sardinija njega. Tamo će ostati čak 14 godina. I postati jedan od najboljih koji su ikada igrali u Italiji, jedno fenomenalno lijevo krilo, ubojito, njegove lopte su lomile sve što im je stajalo na putu.

Legenda kaže da su igrači sklanjali kada bi Gigi potegao, baš kao i ona da je nekom dječaku iza gola njegova lopta slomila ruku. Mučio s vozačkom dozvolom, često vozio bez iste.

U svojoj prvoj sezoni na otoku – pod paskom Artura Silvestrija – Riva je dao impresivan doprinos od osam golova. Cagliari je završio na drugom mjestu u ligi i po prvi put u svojoj povijesti promoviran u Serie A. Riva je također ostavio dobar utisak igrajući za talijansku mladu reprezentaciju.

Čekao svoju priliku 

Iako je igrao u malom klubu, Riva se izborio za poziv u seniorsku reprezentaciju. S dvadeset godina Riva je debitirao protiv Mađarske, 27. lipnja 1965. godine. Izbornik je bio Edmondo Fabbri koji potpisuje veliki krah reprezentacije u Engleskoj 1966. godine. Gigi je bio tek onaj 23. igrač, teško je mogao upasti u društvo Facchettija, Mazzole, Rivere.

"Na klupi sam bio pored Burgnicha, grizao jezik od muke dok smo gubili od Koreje. Međutim, nisam imao izbora. Da sada tada odbio poziv, kasnije me više bi zvali. Znao sam da moje vrijeme dolazi. Svi smo se nakon utakmice osjećali kao izdajnici nacije" pričao je Riva

Po dolasku kući ljutiti navijači su reprezentaciju čekali u Genoi, u luci. Gađali su ih voćem, povrćem.

"Dobio sam šamar iako nisam ništa bio kriv. Ipak, Fabri me je nakon utakmice u Engleskoj izdvojio na stranu i iskreno mi uputio izvinjenje. Gospodski. Oprostio sam mu" govorio je Gigi.

Postao Rombo di Tuono

Kad je 1967. godine doživio tešku ozljedu paklene ljevice, mnogi su misli da je tu kraj karijere, ali Gigi se vratio još jači. Ovaj put je postao prvak Europe s Italijom 1968. godine, dok na Sardiniji imaju velikih problema. Dolaze ponude, novci najvećih klubova. Riva je uporno "vrtio" svoj film.

"Nema tog novca zbog kojeg ću napustiti Cagliari".

I kad je već ostao na Sardiniji morao je svima pokazati da novci nisu najvažniji. Riva je isporučio 21 gol u 28 utakmica, a "čobani, banditi sa Sardinije" kako su ih zvali navijači velikih klubova su uzeli naslov.

Nakon dva ubitačna komada Interu, komentator utakmice je urlao u mikrofon:

"Luigi Riva - Rombo di Tuono"

Te sezone kada je Catenaccio bio u procvatu. Treneri su nadmetali tko će biti bolji, dok je Gigi samo radio najbolje što zna.

Zabijao je golove, dovodio u ekstazu novinare, komentatore, navijače na Sardiniji. Gigi se prisjetio utakmica protiv Barija.

"Već u jutarnjim satima stadion je bio ispunjen. Tada sam shvatio što ljudima na Sardiniji znači nogomet"

Cagliari je tog dana igrao protiv Barija, a pobjeda je donosila Scudetto. Riva i Gori su uradili ostalo. Povijest je napravljena. L'Unione Sarda je sljedećeg dana prodao 125.000 primjeraka, što je količina bez presedana za neviđeno nogometno postignuće.

Tko zna u kojem smjeru bi išla njegova karijera, da ozljede nisu  učinile svoje. Posljednja je bila ona 1974. godine, kada je stradala tetiva butnog mišića. Tri puta je bo najbolji strijelac Serie A, najbolji Cagliarija s 208 golova u 378 nastupa.

Žena i cigara nije nedostajalo 

Nakon završetka igračke karijere obnašao je niz funkcija u Cagliariju, bio je predsjednik kluba (1986-87), a bio je i počasni predsjednik kluba od 2019. do svoje smrti. Bio je menadžer talijanske reprezentacije od 1990. do 2013., te dio stožera Marcella Lippija kada su Azzurri osvojili Svjetsko prvenstvo 2006. godine.

Njegov privatni život je bio posebna priča. Lijepih žena nije nedostajalo, bio je u vezi i sa slavnom Raffaellom Carrom. Nikada se nije ženio.

"Žene i cigara su bile nešto u čemu sam posebno uživao", rekao je jednom prilikom

Luigi Riva je bio čovjek pun tjeskobe – kasnije je priznao da je patio od depresije u mračnim danima svoje mučne mladosti, svaki gol je slavio kao da se trenutno oslobađa bolnog tereta. Teške godine njegovog ranog života ispunile su ga ljutnjom, a nogomet je ga oslobađao.