Baron koji se suprotstavio Hitleru: Teniska zvijezda, aristokrat, homoseksualac u nacističkoj Njemačkoj

Za većinu onih koji su tih godina uživali u tenisu bio je jednostavno – Baron. Tako su ga oslovljavali ljudi iz teniskih krugova, iako je zaista bio baron. Nije folirao.  Gottfried von Cramm bio je treći sin barona Burcharda von Cramma, potomka jedne od najbogatijih njemačkih plemićkih obitelji 19. stoljeća. Između dva svjetska rata bio je jedan od najboljih tenisača svijeta, iako će legendarni Amerikanac Donald Budge kasnije reći da je bio „najbolji i najnesretniji igrač kojeg je ikada upoznao“.

Najbolji i najnesretniji igrač svoje generacije

Da je bio među najboljima, potvrđivali su rezultati. Osvojio je dva Roland Garrosa u singlu, jedan u konkurenciji parova, kao i US Open. A da je bio nesretnik, najbolje govori podatak da je tri puta zaredom izgubio finale Wimbledona. Jedno od tih finala izgubio je od Britanca Freda Perryja, čovjeka koji je dugo bio posljednji britanski pobjednik tog prestižnog turnira. Gottfried von Cramm bio je bogat, zgodan i elegantan. Imao je gotovo sve ono što danas imaju velike sportske zvijezde.

Naravno, rezultati koje je ostvarivao dodatno su povećavali njegovu popularnost. Ipak, oni koji su ga gledali tih godina često bi ga opisali u nekoliko riječi: homoseksualac, aristokrat, prijatelj američkog jet-seta, protivnik nacističkog režima i ratni zarobljenik. Ono prvo tih mu je godina stvaralo ogromne probleme. Hitlerov stav prema homoseksualcima bio je jasan, kao i zakoni nacističke Njemačke. Uz sve to, von Cramm je imao i židovsko porijeklo. Bila je to ubitačna kombinacija za tridesete godine 20. stoljeća. Iako je morao predstavljati Njemačku pod kukastim križem i sudjelovati u ceremonijama na kojima se pozdravljalo sa "Sieg Heil“, uporno je odbijao dopustiti da ga režim pretvori u propagandno oružje.

"Kad sam kao mladić odlučio posvetiti život tenisu, odabrao sam ga jer je to bila igra za džentlmene i tako igram otkako sam prvi put uzeo reket u ruke. Naprotiv, ne smatram da sam iznevjerio njemački narod. Štoviše, mislim da sam mu učinio čast“, govorio je Baron nakon poraza u finalu Davis Cupa protiv Sjedinjenih Američkih Država.

Radilo se o tadašnjoj tzv. Interzoni, jer je Njemačka bila najbolja u svojoj, a SAD u svojoj zoni. Finale se igralo na Wimbledonu. U jednom trenutku von Cramm je priznao poen protivniku iako nije morao. Nitko nije vidio da je loptica zakačila njegov reket. Njegova gesta nije naišla na razumijevanje kod svih kod kuće. Smatrali su ga izdajnikom. Njemački kapetan Heinrich Kleinschroth navodno je nakon toga glavom udarao u zid svlačionice.

Od Wimbledona do zatvora nacističke Njemačke

Dvije godine kasnije uslijedilo je novo finale. Peti meč: Don Budge protiv Gottfrieda von Cramma. Bio je to jedan od klasika ovog sporta i ovog natjecanja. Ne samo zbog kvalitete tenisa i dvojice vrhunskih igrača nego i zbog vremena u kojem se meč igrao. Navodno je samo nekoliko minuta prije izlaska na teren Hitler poslao poruku koja je glasila: "Pobjeda ili smrt.“

Von Cramm je briljirao u prva dva seta. Budge je uzvratio i odluka je pala u petom. Koliko su Britanci cijenili Barona možda najbolje pokazuje činjenica da su s tribina uglavnom navijali za njega, bez obzira na to što je dolazio iz nacističke Njemačke. Budge je na kraju dobio peti set sa 8-6. Von Cramm je vodio 4-1.

Dok je jedan čovjek, Budge, igrao za čast svoje zemlje, drugi se borio za vlastiti život pod prijetnjom nacističkog progona.  Kako je režim postajao sve brutalniji, tako je Baron bio sve glasniji. Mogao je to sebi dopustiti. Bio je jedan od najvećih sportaša u zemlji i jedna od rijetkih javnih osoba koje su se otvoreno suprotstavljale Hitleru i njegovoj Njemačkoj.

Na početku reprezentativne karijere igrao je zajedno s Danielom Prennom, talentiranim tenisačem židovskog porijekla, koji je iz Rusije emigrirao u Njemačku. Kada je Hitler došao na vlast, Prenn je, suočen s novom stvarnošću, ponovo pobjegao, ovaj put u Veliku Britaniju. Von Cramm je javno protestirao.

Göring mu je nudio slobodu. Baron mu je odgovorio jednom rečenicom

Bunio se i govorio protiv vlasti. Jer je mogao. Bio je faca tog vremena, jedan od najvećih sportaša u zemlji. Nacisti su ga uporno pokušavali pridobiti. On ih je uporno odbijao. Zloglasni Hermann Göring jednom je otišao u dvorac obitelji von Cramm i pred Gottfriedom i članovima njegove obitelji poderao ugovore o zajmovima koji su obitelj vezali uz određene banke i bankare židovskog porijekla. "Sada si slobodan“, rekao mu je Göring. "Još jedan razlog da vam se ne pridružim“, odgovorio je Baron.

Ipak, vlast uvijek pronađe način da „stane na kraj“ onome tko previše smeta i previše govori. Četvrtog ožujka 1938. u Berlinu je održan službeni prijam na koji su pozvani svi njemački sportaši. Svi osim Gottfrieda. Taj je „dezerter“, kako su ga nazivali, planirao posjetiti majku u dvorcu Brüggen. Sljedeće večeri dvojica agenata Gestapoa prekinula su obiteljsku večeru. Gottfried von Cramm bio je uhićen. Nije uhićen zbog svojih teniskih poraza niti zbog političkog djelovanja. Uhićen je zbog homoseksualne veze s glumcem Manasseom Herbstom, koji je 1936. pobjegao u Palestinu.

Von Cramm mu je financijski pomagao, a taj će mu odnos kasnije biti jedan od najvećih tereta pred nacističkim sudom.

"Upoznao sam ga kad sam imao 12 godina i ništa nije upućivalo na to da bi mogao biti homoseksualac. No jednog dana, dok sam potajno prisluškivao razgovor između njega i, mislim, jednog od njegovih ljubavnika, otkrio sam istinu“, govorio je Wolfgang Hofer, jedan od njegovih najstarijih prijatelja. Gottfriedu nije bio problem priznati svoju vezu.

Njegov odvjetnik pokušao je obranu izgraditi na tvrdnji da ga je Herbst ucjenjivao. Bila je to, međutim, pravna strategija. Činjenica da je von Cramm nakon rata ponovno ugostio Herbsta svjedoči o tome da njihovo prijateljstvo nije prestalo. Da nije bilo Gottfriedovog novca i pomoći, sasvim je moguće da Herbst ne bi preživio strahote koje su uslijedile. Donald Budge digao je teniski svijet na noge kako bi Baron završio na slobodi.

Od zatvorenika do vojnika na Istočnom frontu

Nakon otprilike godinu dana Gottfried je pušten. Ali činjenica da je u tom trenutku bio deklarirani homoseksualac skupo ga je koštala. Vrata velikih turnira počela su se zatvarati. U očima mnogih postao je odbačen, gotovo poput neprijatelja i zločinca.

"Taj bi peder trebao biti zahvalan što je na slobodi“, izjavio je direktor turnira u Queensu. Na kraju je Gottfried završio na frontu. Godine 1944. poslan je kao običan vojnik u Rusiju, a ponovno je u zatvoru. Ovoga puta razlog je bio još ozbiljniji – sumnjičen je za sudjelovanje u pokušaju atentata na Hitlera kojeg je nazivao - soboslikarom. Ispitivanja Gestapa postajala su sve brutalnija. Von Crammu je sada prijetila gotovo sigurna smrt. Spasio ga je, između ostalih, švedski kralj Gustav V. Upravo je on intervenirao kod nacističkih vlasti kako bi ishodio pomilovanje za nekoliko zatočenih teniskih prvaka, među njima i Francuza Jeana Borotru. Von Cramm je preživio rat.

Novi život daleko od Njemačke

Po završetku igračke karijere skrasio se u Egiptu, gdje će provesti posljednjih dvadesetak godina života. Bavio se izvozom pamuka u Zapadnu Njemačku, družio se s bogatom lokalnom buržoazijom i izdaleka vodio brigu o teniskom klubu Rot-Weiss u Berlinu. Klubu s 16 zemljanih terena u berlinskoj četvrti Grunewald, čiji je razvoj financirao upravo Baron. Sve do 9. studenoga 1976. godine. Tog dana Gottfried von Cramm poginuo je u prometnoj nesreći u Kairu. Zajedno s njim poginuo je i njegov vozač. Na njih je, pri izlasku s benzinske postaje, naletio kamion.

"Ne sjećam se da sam ga ikad vidio bolesnog. Osim, možda, tijekom rata. Jednom mi je rekao da se ne boji smrti, ali da ne želi umrijeti u bolnici... Umro je u vozilu hitne pomoći koje ga je tamo prevozilo“, svjedočio je Wolfgang Hofer. Njegov privatni život sve do smrti ostao je dobrim dijelom misterij. Službeno je iza sebe ostavio dva braka, uključujući i onaj s Barbarom Hutton, jedinom kćeri osnivača lanca robnih kuća Woolworth. Barbara je imala samo 21 godinu kada je postala milijarderka, a Gottfried je bio njezin šesti suprug. O njihovom odnosu godinama su kružile različite priče.

Baron koji je sačuvao dostojanstvo

Neki su išli toliko daleko da su tvrdili kako je von Cramm preživio nacistički progon jer je Hitler navodno bio "slab“ na visoke, elegantne muškarce plave kose, koji su odgovarali nacističkom idealu arijske rase. Koliko u tome ima istine, teško je znati. Ono što je sigurno jest da je Gottfried von Cramm bio sjajan tenisač, jedan od najboljih koje je Njemačka ikada imala. Nije bio radikal. Bio je aristokrat koji je vjerovao u drugačiju Njemačku od one u kojoj je živio. 

I upravo zato je njegova priča mnogo veća od tenisa. Bio je čovjek koji je imao gotovo sve: novac, izgled, plemićko ime, slavu i sportski talent. A onda je došlo vrijeme u kojem je morao odlučiti hoće li svoju popularnost staviti u službu režima. Nije to učinio. Zbog toga je izgubio slobodu, karijeru i dio života. Ali nikada nije izgubio ono zbog čega ga je teniski svijet i zapamtio – dostojanstvo.