Pretvarao je nogomet u umjetnost

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Otišao je veliki Pele. Najveći. Igrač koji je mijenjao povijest nogometa, igrač koji je od nogometa pravio umjetnost. Sa svakom novom utakmicom, svakim golom, potezom. Koji je bio tema svake rasprave o tome tko je bio bolji nekada, tko je bolji danas, tko će biti bolji sutra.

Njegovo ime je uvijek bilo tu negdje u zraku. Najbolji gol, najbolji potez, najbolja utakmica, neki rekord, bilo što. Sve je bilo super, sve je bilo idealno, lijepo, efektno, ali se nekako uvijek tražila neka poveznica s Peleom, neka crta jednakosti ili barem približne jednakosti.

Dječak koji je postao najbolji

Pele je pokazao kako se može dati najbolji gol škaricama, kako se može efektno pogoditi glavom, kako se može igrati za momčad, ili kako se može dodati lopta bez gledanja. Svu tu njegovu magiju jako je teško i opisati, približiti, jer nije nogomet bio isti 1958. godine i danas.

Nije bilo interneta, medija, rijetki su negdje mogli čuti ili pročitati, vidjeti što je to Pele radio na prvenstvu Južne Amerike 1959. godine, kako je igrao sa Santos u prvenstvu ili za Brazil u tamo nekoj prijateljskoj utakmici. Puno je tih detalja koji su obilježili njegovu karijeru. Od prve utakmice za Santos, reprezentaciju, odlaska u Ameriku.

"Ovaj dječak će postati najveći nogometaš na svijetu."

To je bilo hrabro mišljenje Waldemara de Brita, čovjeka koji je doveo Pelea u Santos. Za koji će debitirati sa samo 15 godina u prijateljskoj utakmici protiv Corinthians Santo Andrea. Završilo je 7:1, golman Corinthiansa, (koji nema nikakve sličnosti s današnjim Corinthiansom), izvjesni Zaluar će svoj komadić slave prigrabiti pričajući kako je on taj kojem je Pele prvi dao gol.

"To je bilo kao san, kada sam pozvan u reprezentaciju" govorio je kasnije Pele. Imao je samo 16 godina kada je debitirao za repku protiv Argentine 7. srpnja 1957. godine. Brazil jeste izgubio, ali je Pele zabio gol. Zabio je i tri dana poslije u drugoj utakmici tadašnjeg Roca Cupa, opet naravno Argentini. Razlika je jedino u rezultatu, sad je Brazil slavio.

Svijet upoznao Pelea

Godinu poslije, napokon će i svijet upoznati Pelea. Na najbolji mogući način. Na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj. Imao je 17 godina i sedam mjeseci kada je zaigrao na velikoj sceni, kao najmlađi ikada, ve dok Norman Whiteside iz Sjeverne Irske nije preuzeo taj rekord 1982. godine.

"Mislio sam da cijeli svijet zna za Brazil, ali u Švedskoj to nije bilo tako. Onda smo mi došli i osvojili prvenstvo. Mislim da je to bila najvažnija stvar koju sam dao svojoj zemlji. Jer je nakon tog Svjetskog prvenstva cijeli svijet znao tko je Brazil", govorio je Pele.

I stvarno je to bilo nešto posebno, nešto što se i danas prepričava, nešto što i danas vrijedi pogledati. To što je tada radio jedan dječak, koji je s loptom bio upravo to. Dječak iz samo jedne od siromašnih ulica Brazila ovaj put je bio na velikoj sceni. Dječak u društvu takvih igrača kao što su Zito, Didi, Garincha, Vavá, Zagallo. Koji je ustvari glavna faca. Koji je uništio jednu Francusku Fontaine i Kope, koji je sredio Švedsku. Postigao je šest golova, svih šest u nokaut fazi, od četvrtfinala do kraja. Dva iz finala su posebna priča, onaj za 3:1, pa za 5:2. Kako je završio akciju kod prvog, kako je završio kod drugog. Umjetnost.

Igra i u vojsci 

Nakon Svjetskog prvenstva je Pele morao u vojsku. Probao je lažirati ozljedu, to nitko nije prihvatio.

" Cijeli svijet zna za vas, kako ste mladi, spremni, da je netko drugi, nepoznat možda bi i prošlo" govorili su Peleu. I ništa on je otišao u vojsku, pa je onda osvojio i to neko vojničko prvenstvo. Brazil je tukao Argentinu u finalu, Pele je dobio crveni

" Ovo mi je bilo jako važno, sada shvaćam da sam morao izvršiti svoju dužnost ".

S 18 godina je već dostigao brojku od 100 golova, jedno vrijeme je prosto bio nezaustavljiv. Bez obzira gdje i protiv koga igra. Uzeo je dva prvenstva sa Santosom, tresao je mreže Intera, Rome, Hamburga, Benfice. 110 golova iz 74 utakmice, tako je izgledala njegova statistika 1961. godine. Dvije godine pehar Copa Libertadores je u rukama Pelea i njegovih suigrača. Nakon Pelea Santos je još samo jednom slavio, tek 2011. godine

Iz tog perioda jedna od "onih" utakmica je bila kontra Eusebijeve Benfice za naslov najbolje momčadi na svijetu. Pele je složio tri laka komada.

Kako ga zaustaviti?

I kada ga već nisu mogli zaustaviti nakon dva naslova svjetskog prvaka, onda su barem mogli ozlijediti. U Engleskoj 1966. godine su ga počeli lomiti Bugari, a završili Portugalci na Goodison Parku. Pele je u suzama napustio teren, slika je godinama obilazila svijet.

Brazil je prepustio tron, ali se vratio četiri godine poslije u Meksiku. Tarcisio Burgnich, legenda Intera je nakon finala na Azteca stadionu priznao.

"Govorio sam sebi, on je čovjek od krivi i mesa, jedan igrač u reprezentaciji, ali sam se prevario".

Prije Meksika je najavljivao svoj oproštaj, otišao je malo do Nigerije u jeku žestokog građanskog rata. Zbog njega su u Lagosu obustavljen rat barem na 48 sati.

Nestalo novca došao Cosmos

Koliko je Pele provodio vremena na terenu nabolje potvrđuje podatak da je do Čilea 1962. godine odigrao što za reprezentaciju, što za Santos 426 utakmica kroz je postigao 488 golova. Kako je vrijeme prolazilo, Pele je bio sve umorniji, na kraju se povukao iz reprezentacije 1972. godine, za klub 1974.

Već tada je imao velikih financijskih problema, dva puta je izgubio svoje bogatstvo i zamalo bankrotirao. I to je jedan od najvećih razloga zašto je prihvatio nemoralnu ponudu iz tamo nekog Cosmosa u ligi koja se tek razvija, u zemlji gdje ljudi nemaju uglavnom pojma što je to nogomet.

Sedam milijuna dolara nije bilo malo za tri godine, plus to je bila Amerika. Koju će osvojiti uostalom kao i što je napravio s ostatkom svijeta. Čarolijama na terenu. Pelé i Kosmos su savršeno odgovarali jedan drugom. Najbolji se sjajno uklopio u showtime, spektakl kakav samo Amerikanci mogu napraviti. Na svakom koraku, gomila reklama, poznatih na stadionima, lova do krova. U to vrijeme je Kareem Abdul-Jabbar, najplaćeniji igrača u NBA ligi zarađivao 450.000 dolara godišnje! Tijekom tri sezone postigao je 65 golova u 111 utakmica za Cosmos i odveo ih do naslova prvaka 1977. godine.

Oprostio se 1283. golom

Prije svog konačnog kraja. 1. listopada 1977. godine je netko napisao kako "nebo plače" jer se oprašta najveći. Muhammad Ali, Henry Kissinger i Bobby Moore su bili tamo, kao i mnogi drugi među 70.000 gledatelja. Jedno poluvrijeme je odigrao za Cosmos, jedno za Santos. I za kraj je još jednom pogodio iz slobodnjaka. Bio je to njegov posljednji gol, jedan od ukupno 1283.

Ostvario je 92 hat tricka, 31 put je uspio postići četiri gola na jednoj utakmici, čak šest puta po pet ali i jednom osam.

"To je bilo dovoljno", napisao je u svojoj autobiografiji.

Od kralja te čudesne igre, koji je mogao sve na terenu. Trčati 100 metara za 11 sekundi, šutirati bilo kojom nogom i nadskočiti najviše obrambene igrače. Uvijek je bio u prednosti. Bez obzira na to što radi na terenu. Zabija, trči ili "samo" drži loptu pod kontrolom. Zato je bio i ostao KRALJ.