Tekst članka se nastavlja ispod banera
Ni Vardar nije izdržao. Još jedan klub koji je u onoj bivšoj državi imao svoje ime i prezime, koji je osvajao trofeje. Klub koji je znao pomrsiti konce velikoj četvorki. Iako je u jednom trenutku izgledalo da su Makedonci našli svoju zlatnu koku, da su spremni za europski iskorak kako se to obično kaže za klubove s ovih prostora. Međutim i navijači ovog kluba su osjetili da sve ono što je lijepo kratko traje.
Rus Sergej Samsonenko je trebao biti ta zlatna koka, čak je od dva rukometna kluba, muškog i ženskog stvarno i napravio nešto, ne nešto nego puno, ali s nogometnim nije išlo. Vardar se jeste plasirao u skupinu Lige UEFA jedne sezone ali čini se danas da ga je to i na kraju skupo, baš skupo koštalo. Jer mnogi su probali ići visoko, ići u korak s najboljima, ali su nakon određenog vremena osjetili svu težinu bolnog prizemljena.
U vremenima kada je nogomet veliki biznis. Jednostavno, nisu znali najbolje reagirati. Tako je Vardar završio u drugoj ligi. Sezonu nakon što je osvojio jedanaestu titulu prvaka. Ali tako je to danas u sportu.
Sve je počelo 1984. godine
Naravno, u takvim situacijama, navijači, prijatelji kluba se obično sjećaju slavnih vremena. A Vardar je imao svoje trenutke za pamćenje. Prvi je bio onaj iz 1961. godine, kada je Vardar osvojio tadašnji Kup Maršala Tita. Do finala je između ostalih Vardar izbacio Partizan, Radnički iz Beograda, Split. U finalu su Vlado Nikolovski i Mirko Ilijevski postigli po gol, Varteks je kao drugoligaš pao 2:1. Dunfermline Athletic je bio prejak u prvom kolu Kupa Kupova.
Najava novih uspjeha nekako stiže dolaskom generacije s kojom je Darko Pančev uzeo jedan drugi kup, onaj omladinski 1984. godine. Upravo je mladi Pančev u sezoni 1984/85 postigao dvadeset golova, Vardar je kao peti otišao u Kup UEFA. Čak je i prošao prvo kolo, ali je eliminiran od Dundee Uniteda u drugom.
Pančev, Savevski, Najdoski
Sljedeća sezona je završila lakrdijom, pa su Šajber i društvo odlučili kazniti deset klubova i nakon ponavljanja kola. Partizan, Crvena zvezda, Velež, Rijeka, Dinamo Zagreb, Budućnost, Željezničar, Sutjeska, Čelik, Sarajevo, Vojvodina i OFK Beograd su kažnjeni oduzimanjem šest bodova.
U boljem položaju su bili Vardar, Hajduk, Osijek, Priština, Sloboda, Radnički Niš, Dinamo Vinkovci i Spartak iz Subotice. I momci iz Skopja su iskoristili priliku koja im se ukazala. Jednostavno, to je bila jedna vrlo dobra generacija iz koje su izašli reprezentativci, vrhunski igrači koji su osvajali kasnije trofeje, igrali u velikim klubovima.
Preko "Kobre s Vardara" Darka Pančeva, britkog i često vrlo oštrog Ilije Najdoskog, Babunskog, Ringova, Džipunova, vrlo dobrog Kanatlarovskog, neumornog Stanojkovića, do još jednog igrača, finog tehničara, igrača poteza Tonija Savevskog kojem izbornici bivše reprezentacije nisu previše vjerovali. Predvodio ih je trener Andon Dončevski velika legenda ovog kluba koji je kao igrač za Vardar postigao čak 217 golova.
Prije početka sezone Dončevski je rekao vjerojatno ni sam ne vjerujući u neko čudo, neki veliki rezultat.
- Imamo mladu i nadarenu momčad. Cilj nam je opstanak, ali ako nam se pruži prilika da osiguramo mjesto u Kupu UEFA, onda ćemo je pokušati iskoristiti.
Osvojena titula je na kraju oduzeta
I jeste Vardar bio u prednosti u odnosu na većinu, ali je igrao dobro, posebno protiv onih najboljih. U jesenjem dijelu te sezone 1986/87 je izgubio samo četiri utakmice. Jednu na domaćem terenu (Velež), te tri u gostima (Željezničar, Sarajevo i Rijeka).
I ta cijela sezona je bila nekako neobična, pomalo kontroverzna, s totalno ludom završnicom. Neizvjesnom do zadnjeg kola u kojem su se za naslov prvaka borili Vardar, Velež, Hajduk, prije nego što se dogodio čudni rasplet. Velež je izgubio na Tušnju najveću utakmicu te generacije, Hajduk je poražen u Zenici, dok se Partizan probio na drugo mjesto iza Vardara.
Međutim, tu nije bio kraj priče. Kompletna je sezona odigrana bez da je civilni sud donio bilo kakvu odluku, a prvak je u tim okolnostima bio Vardar koji nije imao minus bodove, dok je iz lige ispalo Sarajevo.
Sud udruženog rada Srbije potvrdio je odluku osnovnog suda udruženog rada Beograda. To je značilo da je deset klubova tadašnje Prve jugoslavenske lige dobilo bitku protiv Nogometnog saveza Jugoslavije.
Vardar je ostao bez titule, Partizan je slavio za zelenim stolom. Pančev je zabio 18 golova, Petrov šest. Za utjehu, Vardar je igrao u Kupu prvaka, ali je ždrijeb bio neumoljiv. Za protivnika su imali veliki Porto koji je sezonu ranije u finalu srušio slavni Bayern.
Velika većina igrača iz te generacije je uspjela realizirati sjajne transfere, osvajali su trofeje, mahom su potpisivali za Partizan i Zvezdu. Jedan od njih je i Vujadin Stanojković koji je došao i do reprezentacije.
- Dođem iz sela Rečica i budem rame uz rame s velikanima kakvi su Darko Pančev, Ilija Najdoski, Vasil Ringov, Dragi Kanatlarovski, Toni Savevski, Kočo Dimitrovski i svi drugi koji su ostavili dubok trag u makedonskom i Jugoslovenskom nogometu. Bila mi je čast biti s njima prvak zemlje. Kasnije je Partizan uzeo titulu za zelenim stolom. Igrali smo u Kupu prvaka, rival je bio moćni Porto, tada prvak Europe koji je imao odlične igrače poput Madjera i Futrea. To se pamti, čini čovjeka ponosnim, da budete dio takvom tima, kaže Stanojković
I sada u drugu ligu
Tako je bilo tada, danas je realnost potpuno drugačija. Vardar je u velikim problemima.
- Ovo što se dogodilo je sramota za klub. Sramim se što sam bio dio takvog kluba. Za ovu situaciju krivi su samo ljudi koji vode klub, a ne igrači ili treneri. Kako si Vardar to može priuštiti? Puno veći klubovi su ispali, ali brzo su se vratili. Vardar je pogriješio prije pet godina, kada je trebao ispasti, pa je napravio fuziju. Mnogo čudnih stvari dogodilo se u klubu. Nitko ne igra bez novca, a s djecom od 17 do 18 godina ne možete se natjecati cijelu sezonu protiv najjačih, tvrdi još jedna legenda kluba, igrač koji je bio član te generacije 1987. godine, Kočo Dimitrovski.
Na kraju obično ostaje pitanje što će se dogoditi s Vardarom. Hoće li se vrlo brzo vratiti u život? Ili će možda potonuti još dublje. Neki klubovi su znali pronaći načina, znali su odgovoriti na sve izazove, neki nisu nikada. I ne samo u bivšoj državi, već i šire, u Europi.
Ako uspiju, ovo će biti samo loša epizoda, ako ne, ostat će sjećanja. Na jednu generaciju i sezonu kada se titula mogla osvojiti na terenu, ali i za zelenim stolom.
