Strašni igrač, veznjak koji je zabio više od mnogih napadača, teška bolest ga zaustavila pred vratima Reala

Takvih igrača kao što je bio Ivan Gudelj bilo je vrlo malo. Takvih igrača kao što je bio on danas nema. Takvih igrača kao što je bio on u budućnosti neće biti. Ivan Gudelj. Amerikanci bi rekli "All-Around".

Mogao je biti i bek, i vezni, i napadač, a najbolji je bio na poziciji zadnjeg veznog. Vjerojatno ne postoji igrač koji je u tako kratkom periodu napravio jako puno. Podatak da je u dresu Hajduka zabio 93 gola sve će reći.

Jak, dobar, strijelac

Teško je tih osamdesetih bilo zamisliti neku utakmicu Hajduka i reprezentacije da Ivan nije u glavnoj ulozi. Da ga komentatori ne hvale, da ga protivnici ne mogu zaustaviti. Jednostavno, bio je jedan od najboljih igrača bivše države. A igrao je samo do 26. godine.

Bio je fizički iznimno moćan, igrač koji je bio spreman uklizati zaustaviti napad protivnika, a onda u nastavku akcije doći u šansu za gol, zabiti. Da je igrao recimo u Engleskoj, vjerojatno bi bio najveća faca. Pravi prototip igračine, frajera, pa ako hoćete i današnjih Playboya.

Real Madrid čekao, on se samo srušio na terenu

Bordeaux je nudio milijun tadašnjih maraka. Metz, Real Madrid je bio izgledna opcija, ali je morao pričekati još dvije. Imao je 26, ligu je mogao napustiti po pravilu s 28. Nije dočekao. Sezona je bila poprilično mlada, to je ona u kojoj je deset klubova krenulo s minus šest bodova. Deset od osamnaest za koje se tvrdilo da su sudjelovali u namještaljkama sezonu ranije. Hajduk je ugostio Crvenu Zvezdu. Bursać je zabio za 1-0, izjednačio je Musemić. U jednom trenutku, u 75. minuti igru je morao napustiti Ivan Gudelj. Nitko nije ni slutio da Ivanov organizam više nema snage. Srušio na igralištu. Negdje oko centra. Oko njega nije bilo nikoga.

"Nitko nije znao što mi je, pa ni ja. Jednostavno, više nisam mogao stajati, ostao sam bez snage i stropoštao se na tlo", pričao je godinama poslije Gudelj.

Nakon svega što je napravio u dresu Hajduka, Ivan je prvi put u karijeri dočekao zvižduke na Poljudu. Mnogi su mislili da simulira ozljedu, "folira".

Tjedan dana potom Gudelj je saznao da ga je napao opaki hepatitis B. Neki su u neznanju tada pisali kako se radi o nadolazećoj opasnoj bolesti AIDS-u. Gudelj se liječio tri godine. Pokušavao je sve. Osim liječnika, pokušavali su pomoći i njemački bioenergetičari i domaći travari. Nije bilo pomoći. Takva igračka karijera je bila završena. Nitko nije mogao vjerovati. Takav igrač, takav kraj.

"Do 26. godine vam se sve mašte i snovi ostvare. Imate ispred sebe cijeli svijet i cijeli život je ispred vas. Mlad si čovjek od 26 godina, a u jednom trenutku svi se snovi sruše zbog hepatitisa B", rekao je u Nedjeljom u 2.

Od trenutka je sve u njegovom životu bila velika borba. Do kraja, do posljednjeg dana. Jedna tragedija za drugom. Supruga mu je preminula 2015. godine. To je bio samo jedan od teških udaraca koje je Ivan primio i ostao na nogama.

Cijeli život borba

"Nema obitelji koja nema svoj problem. U mojoj obitelji ima puno problema i ne treba ih naglašavati. Mogu reći da mi je sestra slijepa, brat je bolestan, otac i majka su preminuli, supruga mi je umrla vrlo mlada, kćer od sestre je poginula. U obitelji je nažalost i bolesti i smrti, ali to jednostavno prihvatiš. Tako i s prekidom nogometne karijere. Nikad se nisam pitao zašto se to meni dogodilo. Zato što postoje još teže i gore situacije kod obitelji i moramo razumjeti da nismo sami na svijetu. Mi svi sebe volimo i to je u redu, ali postoje i gore stvari", ispričao je Gudelj pred kamerama, dodajući kolika mu je sreća i motivacija u životu bila fakultetska diploma.

Debitirao protiv Veleža

Gudelj je u nogometni život krenuo u pionirima u Mračaju iz Runovića, tamo gdje su počeli između ostalih Iko Buljan, Stanko Mršić, Zvonimir Boban, Dražen Boban i Branko Tucak. Legendarni Andrija Anković u to vrijeme trener Hajdukovih pionira će ga dovesti na Poljud. S 14 i pol godina već debitirao za seniore u prijateljskoj utakmici s mostarskim Veležom.

Imao je 18 kada je prvi put zabio za seniorsku ekipu Hajduka protiv Budućnosti u prvenstvu. Proslavio je titulu prvaka 1979. godine. Njegova priča s reprezentativnim selekcijama Jugoslavije je počela još 1979. godine. Juniorska je bila prvak Europe u Austriji. Ivan je bio najbolji igrač te selekcije.

Sljedeće godine je bio već član seniorske reprezentacije. Debitirao je s Luksemburgom (5:0) 10. rujna 1980., a posljednju je utakmicu odigrao 19. svibnja 1986. godine na kultnom Heyselu. Radilo se o prijateljskoj utakmici. Osim je bio izbornik, Jugoslavija je slavila 3-1, Ivan je zamijenio u 65. minuti Nenada Gračana. Iako se Jugoslavija nije proslavila na SP 1982. godine, L’Equipe je Gudelja uvrstio u najboljih jedanaest. U dresu Hajduka je odigrao 362, pamtimo kako je na potopljenom Poljudu sam sredio ukrajinski Dnjipro (dva gola). Gol protiv Rijeke na Kantridi, hat-trick Valenciji. I pitanje koje se uvijek postavljalo u nogometnim krugovima.

Što bi bilo da bolest nije zaustavila Ivana? Koliko bi dovoljno velika karijera otišla daleko. Jedno od onih pitanja bez odgovora. Veliki igrač, jednako veliki borac. Prošao je jako puno u svom životu koji je na kraju trajao prekratko. U 67. godini života, preminuo je u zagrebačkoj bolnici nakon komplikacija poslije teške operacije karcinoma. Ako je netko znao što znači borba znao je Ivan. Zato i ova vijest o njegov smrti izgleda čudno, nestvarno.