Većina pacijenata koji mi dolaze u gastroenterološku ordinaciju zbog nadutosti misli da je to zato što se nešto iznutra – poput plinova – širi i gura trbuh prema van. Zato često pokušavaju mijenjati prehranu, piše Washington Post.
Ponekad to pomaže. Često – ne.
Za mnoge ljude, učestala nadutost zapravo nije rezultat plinova ili stolice, nego nepravilne mišićne reakcije, što su znanstvenici sve više počeli otkrivati.
Ako zamislimo trbušnu šupljinu – dakle šuplji prostor u trbuhu koji sadrži organe poput jetre i želuca – kao kartonsku kutiju, problem ne mora biti u sadržaju kutije, već u samoj kutiji.
I ako počnemo pritiskati poklopac kutije prema dolje, nešto mora popustiti.
Kod mnogih ljudi, tijekom epizoda nadutosti, dijafragma – mišić koji podupire pluća i dijeli trbušnu i prsnu šupljinu – spušta se, a trbušni mišići se opuštaju, gurajući sve što je unutar trbušne šupljine, uključujući crijeva, prema naprijed.
Ova reakcija naziva se abdomino-frenička disinergija.
Možda zvuči nelogično – nadutost se često pojavljuje nakon obroka, pa ljudi automatski okrivljuju hranu. Uklanjanje poznatih okidača poput luka ili češnjaka nekima i pomogne, ali mnogi ostanu zbunjeni jer im ništa nije riješilo problem.
Do određene razine, nadutost je normalna pojava. Uglavnom je rijetka i prolazna. Ali ako je česta i narušava kvalitetu života, svakako razgovarajte s liječnikom.
Ponekad rješenje bude jednostavno, poput prestanka uzimanja umjetnih zaslađivača ili žvakaćih guma. No postoje brojni drugi uzroci nadutosti, uključujući i bolesti poput sindroma iritabilnog crijeva.
Abdomino-frenička disinergija često se javlja nakon jela, što dodatno učvršćuje uvjerenje da je hrana kriva. Na primjer, mnogi se žale da im salata izaziva plinove i nelagodu. Ali jedno istraživanje iz 2019. pokazalo je da fermentacija salate u crijevima proizvodi minimalnu količinu plina.
CT snimke abdomena pokazale su da osobe koje se žale na nadutost nakon jela salate nemaju više plinova nego prije jela.
Umjesto toga, snimke su otkrile klasične znakove abdomino-freničke disinergije: spuštenu dijafragmu i opuštene trbušne mišiće koji guraju crijeva iz udobnog položaja ispod rebra prema pupku.
Razgovarajte s liječnikom: Ljudi se ponekad srame svoje nadutosti ili je smatraju nevažnom. No važno je iskreno razgovarati s liječnikom i ne odgađati pregled. Prvi korak je isključiti ozbiljna stanja, poput celijakije ili raka jajnika.
Sustavno procijenite prehrambene okidače: Intolerancija na laktozu i druge poznate namirnice – poput mahunarki, leće i povrća iz skupine kupusnjača – uzrokuju nadutost kod trećine ljudi. Ne preporučujem restriktivne dijete kao što je FODMAP bez pomoći registriranog nutricionista. Bitno je imati pravi tim i pratiti prehranu na organiziran način.
Budite otvoreni o navikama pražnjenja crijeva: Uska crijeva i zatvor mogu biti značajan uzrok nadutosti i često se mogu jednostavno liječiti. Vaš liječnik također može procijeniti doprinos mišića dna zdjelice – donjeg dijela „kutije“ – koji također mogu izazivati nadutost ako ne rade usklađeno.
Razmislite o biofeedback treningu: Ako promjene prehrane ne pomažu i zatvor nije problem, možda je riječ o abdomino-freničkoj disinergiji. Gastroenterolog može to najbolje procijeniti. Dva su istraživanja pokazala da posebne fizioterapijske vježbe, tzv. biofeedback, mogu pomoći pacijentima naučiti kako mobilizirati dijafragmu i smanjiti nadutost.
Vježbe uključuju podizanje prsnog koša i stezanje trbušnih mišića. Nakon četiri tjedna, ispitanici su doživjeli poboljšanje simptoma za 66 %.
Ovakav biofeedback nije dostupan u svim bolnicama, ali neki znanstvenici ističu da bi i dijafragmalne vježbe disanja – koje se mogu izvoditi kod kuće – mogle pomoći. No, potrebna su dodatna istraživanja da se potvrdi njihova učinkovitost.
Kada mi dođe žena u postmenopauzi koja se žali na novu pojavu nadutosti, u mojoj glavi se odmah pali alarm. Ako kaže da je nadutost stalna – čak i ujutro nakon buđenja – alarm postaje još glasniji.
Nadutost i napuhanost mogu biti jedan od prvih znakova raka jajnika. Iako je rak jajnika relativno rijedak u usporedbi s drugim vrstama raka u SAD-u, uvijek ga vrlo ozbiljno shvaćam jer je ujedno i jedan od najsuptilnijih i najlakših za previdjeti u ranoj fazi.
