Obzirom da je ljeto u tijeku, a s njim i sezona kupanja, kako u moru, tako i u bazenima, nije zgoreg podsjetiti na jednu stvar o kojoj mnogi kupači mozgaju - je li u redu mokriti u more ili bazen?
Odgovor na ta pitanja se nalazi u radu Američkog kemijskog društva (American Chemical Society – ACS), jedne od najvećih i najuglednijih svjetskih organizacija za kemiju, koja je točno ta pitanja obradila u odgovoru na pitanje korisnika te studiji iz 2017. godine, koristeći kemijske dokaze i vizualnu znanstvenu komunikaciju.
Isto tako, prema anketi proctor and Gamblea iz 2014. godine, provedenoj na 1009 sudionika, njih 62 posto je priznalo da mokri u more
U infografici iz 2014. godine pod naslovom "Da, u redu je mokriti u more“, ACS je objasnio zašto mokrenje u oceanu ne predstavlja nikakvu prijetnju morskom životu, ako niti samoj kvaliteti mora.
Prema ACS-u, ljudski urin sastoji se od otprilike 95% vode, dok ostatak čine urea, soli te male količine kreatinina i amonijaka. Te se tvari već prirodno nalaze u moru, posebno urea, koju redovito izlučuju morski organizmi poput riba i kitova. Jedan kit, naime, može ispustiti i do 970 litara urina dnevno, čineći ljudski doprinos neznatnim u usporedbi.
Ono što je bitno naglasiti, jest da ogromna zapremina oceana i njegova kemijska sposobnost neutralizacije, osobito putem spoja zvanog bikarbonat, brzo uklanjaju bilo kakve učinke ljudskog urina. Ureu također razgrađuju mikroorganizmi, a otpušteni dušik može čak i poticati rast planktona.
Ipak, u nekim zemljama mokrenje u more se smatra nepristojnim i nehigijenskim pa se za takve radnje propisuju i kazne, poput primjerice španjolskog grada Marbella, koji je uveo kazne od 750 eura za one koji se "olakšaju" na bilo kojoj od njihovih 25 plaža, prenosi Zimo.
Međutim, ACS ne preporučuje mokrenje u bazenima. U pripadajućem znanstvenom videu iz serijala Reactions, organizacija objašnjava da u kloriranim bazenima urea reagira s klorom, stvarajući spojeve poput trikloramina i cijanogen-klorida, koji mogu izazvati iritaciju očiju i probleme s disanjem.
Ta razlika naglašava kontrast između prirodnih sustava koji mogu razgraditi organski otpad i zatvorenih umjetnih sustava koji to ne mogu.
