''Za hrvatsko društvo Balkan od početka devedesetih do danas predstavlja ključni pojam u konstruiranju nacionalnog identiteta i ujedno njegovu najsnažniju društvenu traumu'', ističe Katarina Luketić u nedavno objavljenoj knjizi "Balkan - od geografije do fantazije" u izdanju zagrebačke izdavačke kuće "Algoritam".
Luketić u prvoj sveobuhvatnoj studiji balkanizma (464 str.) kroz dvije opširne cjeline iznosi sažeti pregled te discipline, povijesne predodžbe o pojmu Balkan (osobito od početka devedesetih godina prošlog stoljeća do danas), odnos naroda Balkana prema Balkanu te posebno odnos Hrvatske prema tom prostoru.
"U Hrvatskoj i BiH danas ne postoji niti jedna znanstvena ili kulturna ustanova koja bi u nazivu imala Balkan kao područje interesa, što je rezultat prevladavajuće percepcije da Hrvatska nije na Balkanu, odnosno načelne neoređenosti oficijelnog bosanskog identiteta spram pripadnosti države Balkanu", naglašava autorica.
Dodaje i da je za Hrvatsku Balkan trauma, odakle dolazi i njegovo potiskivanje i ignoriranje.
Luketić navodi kako današnje općeprihvaćeno tumačenje Balkana kao isključivo negativnog pojma u Hrvatskoj datira od početka devedesetih godina kada on postaje konstitutivni element gradnje novog hrvatskog identiteta i nositelj svega negativnog i demonskog od čega se nova Hrvatska mora razlikovati.
"Odvojiti se od Balkana i razlikovati se od susjeda, bivših "bratskih" republika, najprije Srba, potom Bošnjaka i ostalih ex-yu "sumnjivaca", bili su prije dvadesetak godina temelji za oblikovanje novog homogenog hrvatskog identiteta", smatra autorica za koju je Hrvatska "i geografski i kulturno i identitetski i na svaki način - uz ostalo- i balkanska zemlja, kojom će ostati i nakon ulaska u EU''.
Razrješenje "balkanske traume" vidi u prihvaćaju "hibridnih identiteta" te u prestanku inzistiranja na lažnim, etničkim i kojekakvim drugim 'čistim identitetima''.
Podsjećajući kako je u antici prostor Balkana (iako tako nije bio imenovan) bio nositelj napretka i kulturnih vrijednosti, Luketić navodi da je on u modernim zapadnjačkim kolektivnim predodžbama - posebno od druge polovine 19. stoljeća nadalje - postao otpad ili zvjerinjak Europe, divlja periferija, slijepo crijevo, atavizam na civilizacijskom tijelu Europe te njezin najproblematičniji i najprimitivniji dio. "Balkan se vidi kao mjesto vječnih konflikata, trajne nestabilnosti i mitskih sukoba, mjesto na kojemu vrijede drukčija pravila od onih u zapadnom svijetu pa zato on nikada neće dostići taj svijet", drži autorica.
Navodeći kako je velik dio predodžbi o Balkanu varijacija orijentalističkih predodžbi, Luketić razloge preklapanja imaginacija o Balkanu i Orijentu dobrim dijelom vidi u činjenici što je Balkan na Zapadu, kao i na Balkanu, percipiran prvenstveno kao prostor obilježen orijentalnom prošlosti - vladavinom i naslijeđem Osmanskog Carstva.
Katarina Luketić (1969.) završila je studij komparativne književnosti i ruskog jezika i književnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Književna je kritičarka i suosnivačica nakladničke kuće "Pelago".
