Slanje intimne fotografije, dok je još uvijek bila maloljetna, zauvijek je promijenilo život sada mlade žene kada nije naišla na razumijevanje i zaštitu.
Izmjene Kaznenog zakona Federacije za kažnjavanje dijeljenja intimnih snimaka bez pristanka, koje će se uskoro naći na glasanju, mogle bi donijeti satisfakciju za ovakve i žrtve sličnog online nasilja.
Kao četrnaestogodišnja djevojčica u osnovnoj školi Amila je bila zaljubljena u dvije godine starijeg mladića. Da bi zadobila njegovo povjerenje i naklonost, na njegov nagovor, poslala mu je svoju intimnu fotografiju.
''Poslala sam eksplicitnu fotografiju ne znajući težinu i posljedice s obzirom na to da sam tada tek krenula u osmi razred'', prisjeća se Amila, danas mlada žena čiji identitet štitimo u ovoj priči.
Ona tada nije bila svjesna rizika, a mladić je fotografiju proslijedio i drugima, pa je ubrzo kružila među vršnjacima i drugim učenicima svih škola u Amilinom gradu. Objava njene fotografije na Facebooku za nju je bila užasna spoznaja.
''Prošlo mi je milijun ružnih misli i pitanja: 'Što da radim sad? Moj život je uništen''', opisuje Amila trenutak zauvijek narušene privatnosti koji ju je šokirao i uspaničio.
Uslijedili su komentari ispod objave, mnogi izrazito vulgarni ili seksualne prirode.
''Osjećaj gađenja prema sebi... bio je toliko intenzivan da sam se zgadila i samoj sebi'', kaže i dodaje da je razvila osjećaje stida i krivice.
''Kao da je moj život gotov'', govori Amila, kojoj nije pružena podrška, ali jesu osude i etikete, ismijavanja i zlostavljanja.
Danas tvrdi da joj škola ni njeni roditelji nisu pružili zaštitu i da nije bilo reakcija niti posljedica za počinitelja.
BiH je među prvima ratificirala Istanbulsku konvenciju o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, koja je usvojena u svibnju 2011., a BiH ju je ratificirala u studenom 2013. godine.
Članice Konvencije su obavezne da ''poduzmu neophodne zakonodavne i druge mjere za promicanje i zaštitu prava svih, a posebno žena, da žive bez nasilja kako u javnoj, tako i u privatnoj sferi''. Od država se stoga očekuje da usklade zakonodavstvo i unaprijede institucije kako bi bolje spriječile nasilje i bolje zaštitile žrtve tako što će osigurati da se počinitelji suoče s kaznom koja je ''efikasna, proporcionalna i odvraćajuća''.
Na Predstavničkom domu Federalnog parlamenta u srijedu, 28. maja, trebale bi se naći izmjene Kaznenog zakona kojim bi i dijeljenje intimnih fotografija bilo kažnjivo.
BiH već ima dovoljno široke zakonske odredbe za zaštitu prava građana na internetu, naročito od prijetnji, neovlaštenog snimanja ili fotografiranja, smatra odvjetnik Aleksandar Jokić, ali kaže da zakoni ostaju mrtvo slovo na papiru.
''Od toga građani nemaju mnogo koristi'', upozorava Jokić, ističući da pravosudne institucije i policija često nisu dovoljno osposobljeni za efikasno sprovođenje postojećih zakona.
''Zaista je u pitanju ogromna paleta djela koja se mogu počiniti na internetu i samim time i posljedica po učinitelje. Ipak, da bi te sankcije imale efekta, neophodno je osnažiti kapacitete istražitelja, tužitelja i sudaca. Potrebno je osposobiti pripadnike nadležnih organa... to je ono gdje vidim mogućnost za veći napredak'', kaže ovaj banjalučki odvjetnik, dodajući da edukacija i tehnološka obuka institucija moraju ići ukorak s nevjerojatno brzim napretkom tehnologije.
Osim slabe reakcije odgovornih institucija, sugovornici upozoravaju na sve manje mogućnosti uklanjanja ovakvog sadržaja s interneta.
Kada je Amilina fotografija objavljena na Facebooku, toliko su je ismijavali i psihički zlostavljali da je izbjegavala ići u školu.
''Mislim da postoji mala svijest o ozbiljnosti problema kršenja digitalnih prava, naročito kada je u pitanju privatni sadržaj i kako to može uticati na život osobe... Takvo iskustvo ostavi trag na osobi čitav život, govorim to iz osobnog iskustva'', ispričala je ona.
-webp.webp&w=1920&q=75)
Psihologinja Belma Hajdarević naglašava da su psihološke posljedice online nasilja itekako stvarne.
''Online nasilje, kao i svaki drugi oblik nasilja, ostavlja negativne posljedice na mentalno zdravlje žrtve. Što duže zlostavljanje traje, to je šteta po psihofizičko zdravlje veća, pa je ključno nasilje prepoznati i reagirati na vrijeme'', kaže Hajdarević, koja kroz terapijski rad nastoji žrtvama pomoći da obrade traumu, razviju mehanizme suočavanja i povrate narušenu emocionalnu otpornost.
Osim rada na ublažavanju posljedica, važna je i edukacija o sigurnosti na internetu kako bi se spriječilo ponavljanje, smatra ona, dodajući da psiholozi kroz savjetovanja nastoje podići svijest o rizicima i ohrabriti ljude da prijave nasilje umjesto da ga trpe u tišini.
Rješenje vidi u prevenciji.
''Odgajati djecu i mlade u duhu empatije i naučiti ih vještinama otpornosti na negativne utjecaje'', jedan je, prema njoj, od načina borbe protiv sve češćih kršenja digitalnih prava.
Društvene mreže i aplikacije za komunikaciju imaju svoj dio odgovornosti.
Zlatko Ganić, stručnjak za društvene mreže, pojašnjava kako su globalne kompanije uspostavile pravila ponašanja i koriste kombinaciju algoritama i ljudi da detektiraju sporni sadržaj – ali da to i dalje nije dovoljno. Smatra da je jedan od problema što prosječni korisnik često nije upoznat s ovim pravilima ili ih olako shvaća.
On smatra da bi dosljednija primjena standarda i bolja edukacija korisnika o pravilima stvorili ''zdraviji online ekosistem'', gdje korisnici razumiju granice slobode izražavanja i posljedice kršenja tuđih prava.
''Odredili su jasna pravila, ali još uvijek postoje značajni izazovi i prostor za poboljšanja'', kaže Ganić, ukazujući posebno na manjak transparentnosti.
Naprimjer, kaže on, korisnicima često nije jasno zašto je neki njihov sadržaj uklonjen ili profil blokiran, jer povratne informacije od platformi budu nejasne ili suviše općenite. Objašnjava da platforme balansiraju između pravnih zahtjeva država u kojima posluju i vlastitih pravila zajednice.
''Društvene mreže moraju pratiti pravne zahtjeve zemalja... ali imaju i svoja pravila koja su 'svijet za sebe', tako da je odgovornost uvijek negdje između'', kaže.
Jedan od problema vidi u samim algoritmima koji diktiraju što će korisnici vidjeti.
''Realnost je da su društvene platforme poslovni modeli zasnovani na zadržavanju pažnje – personalizirani algoritmi serviraju sadržaj koji će najviše angažirati korisnika, često forsirajući kontroverzu i senzaciju radi većeg 'klika'. Većina (sadržaja) zavisi od korisnika, pa čak i taj sadržaj koji im se nudi jeste 'proizvod' njihovih interesa. (...) Na TikToku, algoritam radi najpreciznije i trudi se što duže zadržati korisnika unutra'', mišljenja je Ganić, piše Detektor.ba.
