In memoriam

U 97. godini preminula hrvatska književnica Anđelka Martić

Najbolje joj je djelo kraći roman "Pirgo" o prijateljstvu petogodišnjega dječaka i laneta koji dijele sudbinu u ratnom vihoru. Jednostavna, kronološki koncipirana fabula napisana je u prvome licu i ispričana emotivno i lirski obojenim jezikom.
Kultura / Knjige | 12. 11. 2020. u 14:05 Bljesak.info/Hina

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Foto: NFOTO / Popularna dječja književnica Anđelka Martić preminula je u 97. godini života

Nakon duge i teške bolesti u Zagrebu je u srijedu u 97. godini preminula hrvatska književnica i prevoditeljica Anđelka Martić, objavilo je Društvo hrvatskih književnika (DHK).

Anđelka Martić je rođena u Zagrebu, 1. svibnja 1924. Dugo godina djelovala je kao slobodna umjetnica, a bila je zaposlena i kao novinarka.

Bila je glavna urednica časopisa Radost i nakladničke kuće Naša djeca. U književnosti se javila za vrijeme Drugog svjetskog rata. Kao partizanski borac i ratna dopisnica objavljivala je crtice i pjesme. Martić je predstavnica partizanske ratne proze za djecu.

Poslije rata objavljuje knjige pripovijetki za djecu, uglavnom ratne tematike. Njezino prozno stvaralaštvo može se podijeliti na ratno, autobiografsko te prozu s elementima fantastike. Autorica je i tekstova za dvjestotinjak slikovnica, a prevodila je djela sa slovenskoga jezika.

Najbolje joj je djelo kraći roman "Pirgo" (1953.) o prijateljstvu petogodišnjega dječaka i laneta koji dijele sudbinu u ratnom vihoru. Jednostavna, kronološki koncipirana fabula napisana je u prvome licu i ispričana emotivno i lirski obojenim jezikom.

"Pirgo" je objavljen u više od 40 izdanja na hrvatskom jeziku, a preveden je i na slovenski, makedonski, bugarski, poljski, mađarski, češki, esperanto, talijanski, albanski, ruski, kineski i farsi. 

Foto: Internet / Roman ''Pirgo'' je devedesetih izbačen iz lektire u Hrvatskoj

Martić je objavila više zbirki priča u kojima je tematizirala ratne doživljaje i evocirala vlastito siromašno djetinjstvo ("Jezero u planini", 1956, "Vuk na voćinskoj cesti", 1956, "U vihoru", 1958, "Proljeće, mama i ja", 1968).

U kasnijoj prozi ("Baba Kata", 1971, "Djedica pričalo i čarobni vrutak", 1977., i dr.) iskazala se kao pripovjedačica sklona autobiografskim motivima i jednostavnu fabuliranju.

Pisala je i fantastičnu prozu za djecu u tradiciji Ivane Brlić Mažuranić ("Zarobljenik šumske kuće", 1999, "Tri lisice i šumski car i druge bajke", 2002.) izdvajajući se imaginativnošću i slikovitim likovima.

U ediciji "Pola stoljeća hrvatske književnosti" 1991. godine objavljena su joj Izabrana djela. Osvojila je niz nagrada među kojima se posebno ponosila Ordenom osmijeha koji plebiscitarno dodjeljuju poljska djeca.

Kopirati
Drag cursor here to close