Prošlo je 40 godina od smrti velikog jugoslavenskog književnika

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan prije 40 godina, 11. srpnja 1982. preminuo je u Beogradu znameniti književnik Meša (Mehmed) Selimović.

Rođen je u Tuzli 26. travnja 1910., a 1934. je diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Od 1935–41. radio je kao gimnazijski profesor u Tuzli.

Za vrijeme II. svjetskog rata priključio se partizanima, nakon rata bio je u Sarajevu profesor na Višoj pedagoškoj školi i docent na Filozofskom fakultetu, umjetnički direktor Bosna-filma, direktor Drame Narodnoga pozorišta, urednik u izdavačkom poduzeću Svjetlost.

Od 1971. živio je u Beogradu. Bio je redoviti član Srpske akademije nauka i umetnosti i Akademije nauka i umjetnosti BiH.

U zbirkama pripovijedaka ratne tematike Prva četa (1950) i Tuđa zemlja (1957) prevladava realistički izraz, s naglašenim psihološkim profiliranjem likova, što je izraženo i u romanima Tišine (1961) i Magla i mjesečina (1965).

Stvaralački vrhunac dosegnuo je romanom egzistencijalističke problematike, Derviš i smrt (1966), oslonjenim na Kuran, radnja kojega se događa u Sarajevu u turskom razdoblju bosanske povijesti.

Drama glavnog lika, derviša Ahmeda Nurudina, opterećena osjećajem krivnje za bratovu smrt, ispovijed je o tragičnosti čovjekove egzistencije unutar sustava nasilja vlasti, a prerasta u parabolu o univerzalnosti ljudskih dvojba.

Roman Tvrđava (1970) smješten je u godine nakon bitke kraj Hotina (1621) i svojevrstan je pandan Dervišu i smrti. Oba su romana pisana u meditativno-esejističkom pripovjednom slogu.

Roman Ostrvo (1974) razrađuje temu osamljenosti i destruktivnosti, a posmrtno objavljeni Krug (1984) kritički je prikaz društvene zbilje u Beogradu 1960-ih i 1970-ih.

Pisao je i književne eseje i studije (Eseji i ogledi, 1966).