Klizna situacija

Novi svjetski poredak: Harise, reci im de

Živjeti na granici NATO-a i EU, a zagovarati savezništvo sa Kinom i Rusijom, prizivanje je 1.200 kilometara bodljikave žice…
Kolumna / Kolumne | 24. 02. 2023. u 08:55 Emir IMAMOVIĆ PIRKE

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sve dok Haris Zahiragić nije ušao u studio Face televizije i oštro zaprijetio Zapadu, u Pentagonu su mislili da im je najveća briga kako će predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, Joe Bidena, živog i u komadu odvesti u Kijev i vratiti nazad u Washington.

Mladi jastreb SDA

Iz istog razloga je i Evropski parlament u stalnom zasjedanju. Ekipe hitne medicinske pomoći svako toliko navrate, zastupnicima i zastupnicama uključe infuziju, promjene pelene i daju po jabuku. Situacija je, je li tako, teška i složena, pa se nema vremena za san, odmor, piš i puš pauzu, ručak i večernju šetnju.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron je televizijski nastup mladog jastreba Stranke demokratske akcije gledao na poslu. Kući se vratio nadrkan i od tada, a nakupilo se dana, nije progovorio ni sa pudlicom, a kamoli sa ženom.

Sa druge strane linije civilizacijskog razgraničenja je, naravno, dernek. Kineski lider Xi Jinping je okrenuo janje u sred Zabranjenog grada. Vladimir Putin se od sreće napio i ne trijezni se. U Bjelorusiji je proglašen mjesec nacionalne sreće, a u Čečeniji dva.

Ni u takozvanoj regiji nije mirnije i drugačije. Predsjednik Vlade Republike Hrvatske, Andrej Plenković, nije se objesio u garaži samo zato što nema garažu. Čak je i vlasnik Republike Srbije, Aleksandar Vučić, euforično priznao da ga već četiri-pet dana niko nije pokušao ubiti.

Tanak obraz

„Ukoliko međunarodna zajednica nastavi na ovakav način tretirati političku volju bošnjačkog naroda, ja ću se lično potruditi i pobrinuti da bošnjački narod u svijetu počne tražiti nove prijatelje. Razne, i Kineze i Ruse. Možemo mi i sa Srbijom praviti bolje odnose jer očito s Hrvatskom nismo u stanju da ih napravimo. Zašto Bošnjaci i Srbi ne bi pokušali napraviti neku potpuno novu politiku?", izjavio je, gostujući kod Senada Hadžifejzovića, zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo i delegat u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, Haris Zahiragić.

Za politiku, prije i više od svega, treba imati tanak obraz, meku kičmu i suficit samopouzdanja. Zahiragiću posljednjeg ne nedostaje, dok o ostalom govori njegov karijerni uspon. Istina, nije SDA jedina stranka u kojoj je svaka nova kadrovska garnitura gora od prethodne, sasvim suprotno, ali je konkurenciji nedostižna u deluzivnosti koju je energični deputat demonstrirao pred kamerama.

Manji je, naime, problem u tome što Zahiragić iskreno vjeruje kako se on može efikasno “potruditi i pobrinuti da bošnjački narod u svijetu počne tražiti nove prijatelje“, nego u tome što još uvijek najveća partija najbrojnijeg konstitutivnog naroda nema ništa protiv predaje vlastitog političkog subjektiviteta – nekome, bilo kome, pa i onima koji tuđe nacionalne interese korigiraju dalekometnom artiljerijom.

1.200 kilometara bodljikave žice

Da je, ali samo jednu minutu, razmišljao o onome što je rekao, Haris Zahiragić bi pred kamerama glasno šutio. Koliko god američka i evropska politika bile haotične i u Bosni i Hercegovini i u ovom dijelu svijeta, e tačno toliko su i ruska i kineska – gore. To što se, u slučaju da sve bude kako Haris kaže, Kinezi prema Bošnjacima ne bi odnosili kao prema Ujgurima – koje, samo zato što su i muslimani, zatvaraju u logore – ne znači da bi Rusi u tom bosanskohercegovačkom narodu vidjeli nešto drugo osim isturenog odjeljenja Čečenije kakvu je Putin napravio sebi i onom mahnitom Kadirovu, kabadahiji čiji se sunarodnjaci u Ukrajini bore na obje strane: nemoralniji na ruskoj, etičniji na ukrajinskoj.

Živjeti na granici NATO-a i Evropske unije, a zagovarati savezništvo sa Kinom i, to pogotovo, Rusijom, prizivanje je 1.200 kilometara bodljikave žice duž istih tih granica što, krajnje uslovno rečeno, ne bi bio problem kada jedini dio granice bez šiljaka ne bi bio onaj sa zemljom čija službena politika – još od kraja osamdesetih godina prošlog vijeka - rijeku Drinu vidi isključivo kao prirodno, a ne kao i administrativno mjesto razdvajanja Srbije i BiH.

Nova državna, te vrlo vjerovatno i buduća federalna vlast, skrojene su, da se ne lažemo, u Ambasadi SAD-a i Uredu Visokog predstavnika. To što je SDA tamo otpisana, ne znači da godinama nije bila upisana na listu saveznika. A to što u Ulici Mehmeda Spahe nisu skontali kako ni Ambasada SAD-a, ni OHR, ni NATO, ni EU ne postoje da bi ispunjavali njihove nerealne želje i tako otplaćivali nekakav moralni dug zbog manjka angažmana tokom rata, nije do Bruxellesa ili Washingtona, Berlina ili Pariza, već isključivo do Stranke demokratske akcije koja je iz faze kukanja na stranim jezicima prešla u fazu prijetnji koje služe tek tome da oni što su pogurali Konakovića, sačuvali Dodika i prihvatili Čovića budu sigurni da nisu pogriješili.

Izolacija

Godinama su se u SDA folirali da ne shvataju da se ne može u isto vrijeme imati neograničenu američku i općenito zapadnu podršku, te služiti Erdoganu kao karaula, primati predstavnike Muslimanskog bratstva u službene, srdačne i prijateljske posjete, ugošćavati diplomate iranskog teističkog gulaga, zagovarati poništavanje Dejtonskog sporazuma i, da šteta bude veća, kreirati društvenu klimu u kojoj su svi jednaki samo ako nisu liberali, ateisti, komunisti, pripadnici rodnih manjina… Sada, kada je faktura ispostavljena, ta politička organizacija komotno može birati između dalje izolacije – na čemu i Zahiragić predano radi – i ozbiljnog, unutarstranačkog restarta koji podrazumijeva dubinske promjene i agende i kadrova.

Prvog, pri tome, nema bez drugog, dok od drugog nikada ništa neće biti sve dok je Bakir Izetbegović predsjednik, a Haris Zahiragić bilo šta. Pa i obični, pasivni član.

 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

Kopirati
Drag cursor here to close