Nigerija u srcu Europe

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nigerija je, uz Venecuelu, jedan od najvećih paradoksa modernog doba: radi se o zemlji koja ima veće prirodne rezerve nafte od Sjedinjenih Američkih Država, a koja je usprkos tome jedna od najsiromašnijih afričkih zemalja. Od 1956. godine, od vremena kada je britanski naftni gigant Shell u delti rijeke Niger otkrio bogata nalazišta nafte, Nigerija je po tom osnovu zaradila preko 340 milijardi dolara. Bez obzira na to, 70 posto nigerijskog stanovništva danas živi s dnevnim prihodima manjim od jednog dolara.

Slučaj kompanije Chevron

Razlog takve situacije je kolonijalni odnos Nigerije koji već više od pola stoljeća diktiraju vodeći svjetski naftni giganti preko korumpiranih nigerijskih vlasti, usprkos žestokom otporu lokalnog stanovništva koje od silnog izvoza nafte nema apsolutno nikakve koristi. Ljudi koji se usude suprotstaviti takvoj politici, naftaši najprije pokušavaju podmititi, a ukoliko im to ne uspije, na scenu stupa nigerijska vojska koja slične ljude ubija.

Drastičan je slučaj iz devedesetih, kada je nigerijski pisac i aktivist Ken Saro-Wiwa mirnim prosvjedima na kojima se okupilo preko tristo tisuća ljudi prisilio Shell na uzmak. Međutim, Saro-Wiwa je nakon toga uhićen i osuđen na smrt zbog izmišljenih optužbi. Pogubljen je 1995. godine.

Poznat je, također, i slučaj američke naftne kompanije Chevron koja se koncem devedesetih našla pred američkim saveznim sudom zbog međunarodnog zakona o zaštiti ljudskih prava, zbog toga što su naoružavali nigerijsku vojsku, a zauzvrat su zatražili od vojske da uguši mirne prosvjede građana koji su se protivili takvom iskorištavanju nafte, što je dovelo do nasilja u kojima su okrutno ubijani nenasilni demonstranti i nenaoružani seljaci.

Naftni giganti u delti Nigera već desetljećima spaljuju viškove  plina, a zbog zastarjelosti pogona često je izlijevanje nafte koja zagađuje tlo i vodu. Na taj način uništene je na tisuće hektara šume i poljoprivrednog zemljišta, čime je lokalno stanovništvo dovedeno do ekstremnog siromaštva.

Pakao na zemlji

Odakle u cijeloj priči Nigerija? Pa Bosna i Hercegovina se ubrzano približava Nigeriji po dva elementa koji su od te resursima bogate zemlje stvorila pakao na zemlji: radi se o korumpiranim političkim elitama i kolonijalnom odnosu u kojemu se nalazi zemlja. I još po nečemu: po ekstremnom siromaštvu velikog dijela stanovništva.

Na Nigeriju me podsjetio jedan apsurdan slučaj koji se dogodio proteklih dana, ne samo meni, već brojnim stanovnicima općine Gornji Vakuf - Uskoplje, a vezan je uz šume koje su u našem slučaju nekakav pandan naftnim nalazištima u Nigeriji.

Prošle godine u općini je započelo uređivanje zemljišnih knjiga, pri čemu su pozivani vlasnici zemljišta i šuma da potvrde svoje vlasništvo prema geodetskim snimcima izrađenim polovicom osamdesetih. Ostao sam neugodno iznenađen kada mi je službenica u općini rekla da firma "Srednjobosanske šume", sa sjedištem u Donjem Vakufu, koja gospodari šumskim resursima na prostoru Srednjobosanske županije, osporava moje pravo na privatnu šumu koja je u vlasništvu moje obitelji više od osamdeset godina.

Na zakonu

Prije nekoliko dana pozvan sam na sastanak u općinu na kojem je bio i predstavnik "Srednjobosanskih šuma". Na moje pitanje na čemu zasnivaju svoje tvrdnje, predstavnica "Srednjobosanskih šuma" mi je pomalo s visoka rekla: "Na zakonu." Na kojem, nije mi znala reći.

Odrastao sam u selu u čijoj se okolici nalazi "sporna" šuma, ne samo moja, i poznajem svaku stopu te zemlje, na kojoj nikada nije bilo ni kvadratnog centimetra državnog vlasništva. Odakle su se odjednom u cijelu tu priču uključile "Srednjobosanske šume"? Ovdje se očito radi o drskom pokušaju otimačine, jer mi je rečeno kako "Srednjobosanske šume" nisu priložile nijedan dokument kojim dokazuju "svoje vlasništvo" nad spornom šumom.

Djelatnici općine su mi rekli da će šuma biti uvedena kao moje vlasništvo, ali uz posebnu napomenu kako se radi o spornoj parceli, dok se cijeli slučaj u nekoj dalekoj budućnosti ne riješi sudskim putem. Pretpostavljam da u tom periodu neću moći raspolagati vlastitom šumom, sve dok "Srednjobosanske šume" ne stave šape na njih, a poznajući naš pravni sustav, to će se kad-tad dogoditi.

Odjednom sporno

Sredinom osamdesetih, kada je u općini provedeno avionsko snimanje zemljišta, geodeti su nam označili granice naše šume na koje moramo postaviti vidljive oznake. Dakle nešto što nije bilo sporno u Kraljevini SHS, u NDH, u socijalističkoj Jugoslaviji, odjednom je postalo sporno u Bosni i Hercegovini.

Pretpostavljam kako sličnu odluku nisu donijele lokalne niti županijske vlasti, već da se radi o "višoj sili". Eksploatacija državnih šuma dosada je isključivo služila za bogaćenje pojedinaca, dok najveći dio građana Bosne i Hercegovine od tog "obiteljskog srebra" nije imao apsolutno nikakvu korist, osim što u zimskom periodu imamo ekstremno zagađenje zraka, jer većina stanovništva nema dovoljno novca da kupuje enormno skupi pelet,  na primjer, o čemu sam pisao u par navrata u vrijeme "peletske krize", kada su vlasti pohlepu proizvođača peleta morali suzbijati zabranom izvoza.

Identični argumenti – nema ih

Dogodio mi se još jedan "zanimljiv slučaj" priliko sređivanja vlasničkih odnosa: za jednu oveću parcelu u vlasništvu moje obitelji, jedna obitelj iz tog sela, u kojem sam odrastao, bez ikakvih je argumenata navela kako su tu parcelu kupili od mog pokojnog oca, iako za to nisu priložili nikakav dokument. Što reći o državi u kojoj je nešto slično moguće? Ponavljali se ona stara priča o "dva svjedoka" kojima se dokazivalo sudjelovanje u NOR-u? Službenici u općini su ipak uknjižili zemljište na moje ime, bez bilo kakvih dodatnih uvjetovanja. Bi li se to dogodilo da se svaki sličan slučaj okvalificira kao pokušaj prevare, što on u suštini jeste, i da se pravno sankcionira, što bi napravila svaka normalna zemlja?

Zanimljivo je da su službenici općine bez ikakvih dodatnih uvjetovanja odbacili nesuđene "nove vlasnike" mog zemljišta, ali da isto to nisu napravili u slučaju "Srednjobosanskih šuma", iako su "argumenti" obiju strana identični - nema ih. I ono što je u ovom slučaju najvažnije je odsustvo reakcije općinskih vlasti na sličnu praksu, koje svojom pasivnošću dopuštaju da svatko kome to padne na pamet može nekažnjeno varati lokalno stanovništvo. Jesmo li u međuvremenu, a da toga nismo bili ni svjesni, pretvoreni u neku vrstu europske Nigerije u kojoj svatko može raditi što ga je volja?

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.