... i rijeka nije bila rijeka u samom početku i nije nužno da ne bude ponornica do kraja što se događa kad mrtvi fazani lete iznad naših glava kad mrtvi fazani lete a nijedan ne pada...
Branimir Štulić, Kad fazani lete
U Sarajevu je 9. svibnja u zgradi Parlamenta Bosne i Hercegovine potpisana pompozno intonirana Platforma za mir, stabilizaciju, europsku budućnost i ekonomski napredak Bosne i Hercegovine. Potpisnici Platforme su tri stranke iz Republike Srpske, DS, PDP i Lista za pravdu, koje je Milorad Dodik prigodno nazvao "Trojčicom", dok su iz Federacije BiH potpisnici stranke Trojke (SDP, Naša stranka i NiP), NES, Naprijed, BHI - Kasumović Fuad i Zlatko Miletić.
Datum potpisivanja Platforme, koju će već za tjedan dana prekriti prašina, nije, pretpostavljam, odabran slučajno. Naime, 9. svibnja se u cijelom svijetu slavi kao Dan pobjede nad fašizmom. Po toj logici, koja se već više od dvadeset godina naveliko prodaje bošnjačkim "antifašistima" s memorijom čovječjih ribica, predstavnici Trojke i Trojčice ujedinile su se u otporu prema fašizmu oličenom u liku i djelu Milorada Dodika.
Je li itko od bošnjačkih "stratega" razmišljao da se ovim činom, dovođenjem Karadžićeva SDS-a u "antifašističku koaliciju", negira cijela ratna prošlost, pa ako hoćete i genocid u Srebrenici. Ovo, naravno, vrijedi samo u slučaju ako se rukovodimo bošnjačkim nacionalističkim narativima po kojemu je "Bobanov HDZ" fašistička, odnosno ustaška stranka, dok to isto ne vrijedi za Karadžićev SDS, ili bilo koju drugu stranku, sve dotle dok igra po sarajevskim notama.
Tekst deklaracije "Platforme" nije ništa drugo do jedno veliko ništa, plitka predizborna propaganda i lista nečijih želja. "Da bismo u potpunosti postigli navedene prioritete navedene Platforme u fokusu naših aktivnosti će takođe biti i: Beskompromisna borba protiv kriminala i korupcije, sukoba interesa i eliminacija političkog uticaja u radu javnog sektora, s posebnim akcentom na javne nabavke", kaže se u Deklaraciji. Što je to, konkretno Trojku, dosada priječilo da povede "beskompromisnu borbu protiv kriminala i korupcije"? Pa valjda to što se unutarnja stabilnost stranaka, od Mostara, Banje Luke pa sve do Sarajeva, održava korupcijom koja je u Bosni i Hercegovini prerasla u neku vrsta običajnog prava koje se konzumira dolaskom na vlast.
"Ispunjavanje svih pretpostavki za što brže povlačenje novca iz evropskih fondova i realizaciju projekata koji direktno utiču na svakodnevni život građana", stoji dalje u dokumentu. U ovom detalju, rekao bih, krije se ključni razlog za potpisivanje Deklaracije, jer jedino novac, pogotovo europski, za koji nitko nije prolijevao znoj, ima tu moć da ujedini bosanskohercegovačke rogove u istoj vreći, izuzev onih hrvatskih kojih u ovoj priči nema. Razlog je Izborni zakon koji se u tekstu spominje uzgred, kao da je riječ o nečemu nevažnom, a ne o gorućem pitanju Bosne i Hercegovine: "Reforma izbornog zakonodavstva, u skladu s odlukama Ustavnog suda BiH i Europskog suda za ljudska prava..." Mašala!
Dok su predstavnici Trojke i Trojčice gradili europsku budućnost Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Dragan Čović se sastao u Kiseljaku s načelnicima i predsjednicima županijskih Vlada koji dolaze iz HDZ-a. Čović je nakon sastanka prokomentirao test Deklaracije koji je donijela "Platforma" koju bismo prigodno mogli nazvati "U3": "Pozivam kolege koji će to danas potpisati, idemo sljedeće sedmice zakazati vanredne sjednice Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, usvojiti Izborni zakon, usvojiti Zakon o VSTV-u, Zakon o Sudu BiH i riješili smo pitanje unutrašnje stabilnosti i evropskog puta, odmah."
Čović je u jednoj rečenici detektirao ključne probleme u zemlji, te se čini da je povukao crvenu crtu koju ni pod kojim uvjetima ne planira preći, iako ništa u ovoj zemlji ne treba uzimati zdravo za gotovo. Hoće li Čović ovaj put ustrajati ili će, kao dosada, prihvatiti prvu "ponudu koja se ne odbija", ostaje da se vidi. Druga mogućnost je da se u vlast, poput prvobitne Platforme, nakon kraha iluzije nazvane Hrvatski narodni sabor, uključe hrvatske oporbene stranke čiji je krajnji domet lokalna politika, bez obzira što je to samoubilački potez i nevjerojatna glupost. Ipak, treba ostaviti prostora i za ovu opciju, jer ljudsku glupost nikada ne treba podcijeniti.
Najbolju ocjenu najnovije "građanske" političke inicijative dao je Milorad Dodik: "To što su potpisali – ne postoji u političkoj teoriji. A kamoli u praksi. To je nešto između dječjeg saveza i omladinske radne akcije, samo bez lopata. (...) Nikad u istoriji čovječanstva nije se dogodilo da politički sporazum potpisuju stranke vlasti koje se ponašaju kao opozicija i opozicija koja se nada da će im neko donijeti vlast kao burek na kućnu adresu. (...) Teške teme ostavljamo za druga vremena. Pa zbog 'teških tema' je i kriza. Zbog prešućivanja. Zbog guranja pod tepih. Nema više lakih pitanja."
Sudjelovanje republičkosrpskih oporbenih stranaka u "Platformi" ima svoju jasnu logiku, to je jedini način da se oporba dočepa budžeta, pa i po cijenu potpisivanja, gledajući iz nacionalističke srpske perspektive, "pakta s vragom", što je jedini način da se stranke očuvaju od osipanja članstva koje ide tamo gdje može više ućariti, jer predugo traje Dodikova vladavina. Svi bi oni, da mogu, postali Dragan Mektić, zaboravljeni bošnjački pijun, nakačiti se, dok traje, na budžet i lagodno nakon toga uživati u političkoj mirovini.
S druge strane, postavlja se pitanje postoji li bilo kakav cilj u djelovanju bošnjačkih političkih stranaka, osim utopije o "građanskoj" Bosni i Hercegovini. Sam tekst Deklaracije, nemušto napisan, daje, čini mi se, jasan odgovor na ovo pitanje – ne postoji. Jedina strategija bošnjačkih stranaka, i Trojke i svih drugih, puko je kupovanje vremena u vlasti, i svaka njihova politička inicijativa, uključujući i najnoviju "Platformu", svodi se na održavanje postojećeg stanja, magične arkadije u kojoj su moguća sva čuda ovoga svijeta i u kojoj više ne vrijede ni zakoni fizike, jer kako drugačije objasniti činjenicu da iznad naših glava već dvadeset godina, kao u nekoj Marquezovoj fantazmagoriji, lete punjene ptice, prkoseći zakonu gravitacije.
