"Antifašisti" i poštovatelji lika i (ne)djela Ante Pavelića

Vek mu je prolazio u čitanju i tajanstvenom i važnom prepričavanju onog što bi pročitao. (Što je više zalazio u godine, sve je manje čitao, a sve više pričao.)

Ivo Andrić, Omer-paša Latas

"Ako ne želiš riješiti problem – osnuj komisiju!" satirična je izreka koja se pripisuje britanskom državniku Winstonu Churchillu, kojom se opisuje politička praksa kupovanja vremena pri rješavanju gorućih problema u društvu, čime se, osnivanjem radnih tijela,  izbjegava preuzimanje odgovornosti.

Moguće je, u kontekstu domaće političke prakse, u čemu prednjači Republika Hrvatska, donekle modificirati Churchillovu izreku, da bismo na najbolji način pokazali bezidejnost političkih elita, podjednako i "lijevih" i "desnih": Ako ne želiš riješiti neki problem, a želiš pritom politički profitirati – napiši Deklaraciju. Ili, što vrijedi za političare s druge strane barikade, žestoko je napadni bez obzira na sadržaj.

Prvi korak

Deklaracija, prema Hrvatskoj enciklopediji, predstavlja "proglas političke, pravne ili druge naravi u obliku svečane izjave koja sadrži temeljna načela ili stajališta o nekom važnom problemu". U međunarodnim odnosima deklaracija je izjava koju dvije li više država zajednički daju o postignutom sporazumu ili o nekome načelnom pitanju.

Domovinski okret predstavio je Saboru dokument čiji je radni naslov bio "Deklaracija o položaju Hrvata u BiH". Prije upućivanja u saborsku proceduru deklaracija je obesmišljena preimenovanjem u "Rezoluciju Hrvatskog sabora o osnaživanju političkoga položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini". Rezolucija je pravni akt kojim neka institucija iznosi stajalište o nekom pitanju, ali ne donosi zakon, dakle za stepenicu niže od deklaracije.

"Hrvatski sabor traži od Vlade Republike Hrvatske nastavak pružanja potpore pružanja potpore ostvarivanju potpune političke ravnopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini u okviru reforme političkoga sustava koja bi dovela do poštenih izbora, na kojima bi svaki konstitutivni narod birao vlastite legitimne predstavnike, pritom uzimajući u obzir uspostavu zasebne izborne jedinice za izbor predstavnika hrvatskoga naroda kao prvi korak prema političkoj jednakopravnosti Hrvata", neslužbeno glasi ključni dio ovog dokumenta.

Floskule

U Rezoluciji su pobrojane sve one floskule koje slušamo više od trideset godina, o Hrvatskoj kao garantu Dejtonskog mirovnog sporazuma, o "nedopustivoj" praksi preglasavanja bosanskohercegovačkih Hrvata... Andrej Plenković je deklaraciju Domovinskog pokreta proglasio najobičnijim političkim marketingom.

Osim što je debelo zakasnio, više od dva desetljeća, ovaj dokument ne donosi ništa novo. Prije više od deset godina, u vrijeme drugog mandata Baracka Obame, američki moderatori predložili su gotovo identičan model, po kojem se u vrijeme izbora formira na 24 sata hrvatska izborna jedinica iz koje se bira jedan od tri člana Predsjedništva BiH. Prijedlog je, očekivano, odbila bošnjačka strana pod izlikom da se na taj način prikriveno formira treći entitet, odnosno reafirmira Herceg-Bosna. Pravi razlog je, naravno, u slučaju usvajanja sličnog dokumenta, nemogućnost izbornog inženjeringa od strane većinskih Bošnjaka.

S istom argumentacijom, na rezoluciju se okomila i hrvatska saborska zastupnica koja je preko noći postala instant zvijezda sarajevskog "građanluka", odnosno većinskog nacionalizma koji već gotovo dvadeset godina koristi Bosnu i Hercegovinu kao taoca vlastite utopijske politike:

Orešković ne razumije

"Naš identitet nije Herceg-Bosna... Treba nas zabrinuti ova najavljena inicijativa o rezoluciji kojom bi se afirmirala ideja koja snažno asocira na uspostavu Herceg-Bosne", smatra Orešković.

Dodala je kako takva inicijativa ne pridonosi rješavanju problema hrvatskih građana. "Naprotiv, samo stvara nove sukobe i razdor, kako unutar Hrvatske, tako i u odnosima Hrvatske sa susjednom nam i prijateljskom BiH. Naš identitet nije Herceg-Bosna i dovoljno je reći da ta inicijativa dolazi od onih koji veličaju Antu Pavelića."

Ta potreba da se priča a da se ništa ne kaže zajednička je i "lijevima" i "desnima". Dalija Orešković ili ne zna ništa o Bosni i Hercegovini ili ne razumije osnovne političke pojmove, ili oboje. Na koju to "prijateljsku i susjednu Bosnu i Hercegovinu" misli Dalija Orešković? Očito ni ona sama ne zna, ili naprosto ne zna da postoje tri nepomirljive Bosne i Hercegovine. Jedino ako nije mislila na Republiku Srpsku ili na većinske hrvatske županije, koje su u suštini federalne jedinice, jer jedino te "Bosne i Hercegovine" graniče s Hrvatskom?

S druge, HDZ-ove strane, javila se zaboravljena Vesna Škare Ožbolt, ministrica pravosuđa iz vremena Ive Sanadera, koja je izrazila sumnju da bi deklaracija Domovinskog pokreta mogla utjecati na stabilnost vladajuće većine. "Ja sam u ovom političkom spektru jako dugo i ovakav politički diletantizam dugo nisam vidjela. Ovo je čisti diletantizam. Četiri mjeseca pred izbore u Bosni i Hercegovini ide se prvo s deklaracijom, pa onda rezolucijom, iako mogu dati ruku u vatru da ne znaju razliku", izjavila je.

Svedeni na nevažno

Jedinu novinu u rezoluciji, iako nisam siguran je li taj prijedlog ušao u završni tekst i u kojem obliku, predstavlja prijedlog oduzimanja hrvatskog državljanstva Bošnjacima koji šire govor mržnje prema Hrvatima, dakle gotovo kompletnom bošnjačkom političkom vrhu. Zbog čega samo prema Hrvatima? Dakle, hrvatski državljanin bošnjačke nacionalnosti legitimno može mrziti Srbe, što je čak i poželjno, ali ne i Hrvate. Politika koja zaobilazi principe unaprijed je osuđena na poraz.

Pitanje Hrvata u Bosni i Hercegovini odavno je u Hrvatskoj svedeno na nevažno, načelno pitanje, podjednako i s lijeva i s desna, i od strane "antifašista" i od "onih koji veličaju Antu Pavelića". I jednima i drugima, i Domovinskom pokretu i Daliji Orešković, jedino je važno besmislenim izjavama osvojiti još koji zastupnički mandat i nastaviti parazitirati na budžetu. Tu svaka matematika završava.

Što će se promijeniti u našim životima, mislim na Hrvate u Bosni i Hercegovini, čak i u slučaju da Sabor usvoji Deklaraciju Domovinskog pokreta u najradikalnijem obliku? Apsolutno ništa. Slične inicijative mogu samo još dublje pasivizirati bosanskohercegovačke Hrvate, dati im lažni osjećaj da će netko drugi riješiti sve njihove probleme, prepuštajući nižerazrednim hrvatskim političarima da im kroje sudbinu, koji, poput Dalije Orešković, Josipa Dabre i Vesne Škare Ožbolt, sve manje čitaju, ako su ikada i čitali, a sve više (nesuvislo) pričaju, da se pozovem na Ivu Andrića koji na taj način opisuje lijenost duha. (I višak političkih ambicija bez pokrića, rekao bih.)

Jedini izlaz iz začaranog kruga, koji Domovinski pokret ne navodi ni kao opciju, je bojkot izbora dok se Izborni zakon ne uskladi s Ustavom. Sve drugo je kamilica na koju ne vrijedi trošiti riječi. Međutim, bojim se, da se i s ovom opcijom debelo zakasnilo. Ostaje nam, dakle, samo kuknjava i spasitelji u liku nevažnih hrvatskih političara.