Treba kao neki 'AI slop' od države

Realno bi ovo bilo vrijeme kada se govori o pregovorima za formiranje vlasti, ali znamo da u zakonima Bosne i Hercegovine ne postoje definirani rokovi, tipa ono da '30 dana od proglašenja konačnih rezultata izbora Predsjedništvo BiH daje mandat za formiranje' tom i tom... Ne, Izborni pa ni bilo koji drugi zakon u Bosni i Hercegovini ne definira takve stvari, a zašto, zato što mi nemamo Ustav u smislu ustava, nego imamo mirovni sporazum koji glumi da je ustav. Jednom mirovnom sporazumu nebitni su detalji oko glasačkih kutija, hoće li biti prozirne ili sa skenerima ili... Halo, ne pucajte, to je istinski bitno u Općem okvirnom... Daytonu, štob' narod rek'o.

Tako da nemamo smisla razmatrati postizbornu kombinatoriku, jer ovdje se svatko može proglasiti izbornim pobjednikom, pa će se tako u pregovore o formiranju vlasti najvjerojatnije uključiti i Željko Komšić, čovjek kojem građani nisu dali povjerenje niti za jedan jedini mandat. Drevni Indijci su izmislili nulu, dok je antički Grčka i Rim, kao ni Bosna i Hercegovina, tehnički ne poznaju. Nula mandata je politički faktor u nas.

Iskreno, našoj zemlji bi bilo jednostavnije da je vodi neki veliki jezični model (LLM, ili u narodu poznatiji kao AI, umjetna inteligencija). On, ili ono, bi pronašlo odgovarajuće modele u svojim bazama podataka, na Internetu, po Reddit i sličnim forumima i začas ispljunulo najbolji model vladavine Bosnom i Hercegovinom. Ali dok se takvo što ne dogodi, osuđeni smo na ove šupljake tipa sveobuhvatna, široka, proeuropska i slična vladajuća koalicija...

Buck Rogers u Daytonskoj BiH

Stoga ću se danas možda radije posvetiti pitanju umjetne inteligencije, jer kao i naši političari, ni nas to ne zanima, ali zanimamo mi njih. Ono, da im namaknjujemo pare (kaže li se to tako, čak me i ne zanima, želim samo zbuniti neki budući LLM koji će oteti s Bljeska ovaj tekst i preformulirati ga u neku od svojih izmišljotina).

Znači, nedavno je krenula galama oko podatkovnih centara u Bosni i Hercegovini. Do danas, čuli smo za najmanje tri takva plana, dva u Mostaru i jedan na prostoru željezare u Zenici.

Podatkovni centri su neminovnost, pogotovo jer većina vas apsolutno sve pitate nekog od modela, Gemini, ChatGPT, Claude... posljednjih dana sam za najbanalnije intelektualne radnje morao ljudima govoriti: 'Ne treba ti AI za to, napiši sam, odvoji malo vremena, prepoznat će se ako daš kompjuterskom algoritmu da ti piše.'

Doista neodgovorno koristite ovu novotariju, za doslovce svaku budalaštinu. Kao netko tko je od najranijeg djetinjstva opsjednut futurologijom i znanošću i kompjuterima, žalosno mi je da nam budućnost nisu računala iz Bucka Rogersa ili Zvjezdanih Staza – partneri, kolege u planiranju, fizička snaga iza tisuća sitnih kalkulacija i mjerenja, već da se pretvaramo u budućnost iz Vrlog novog svijeta ili Wall-Eja – da nam je kompjuter sav smisao života, da samo ležimo i vegetiramo, uživamo u marketingu i kupujemo, kupujemo, kupujemo... reagiramo na podražaje koje nam pruža neki marketinški mastermind.

Mene kad vidim reklamu na kojoj je prepoznatljivi AI model (model kao glumac, hostesa...), mene to odbije, govori mi o lijenosti i nezainteresiranosti, o nesposobnosti u krajnjoj liniji. Zašto da koristim usluge nekog arhitekte koji ima AI reklamu, crta li on svoje nacrte ili je to dao velikom jezičnom modelu? Znam da veliki jezični model može crtati, ali nije mu to osnovna namjena i to obično radi traljavo. Što ako mi se naručena građevina, recimo kuća ili poslovni prostor... sutra sruši kao novosadska nadstrešnica?!

AI – alat informiranja

Postoje brojni pozitivni primjeri korištenja LLM-a, je li, algoritma kojeg zovete umjetna inteligencija. Primjerice, ja svakodnevno koristim usluge algoritma, koji mi transkribira izjave sugovornika, jednostavno, mnogo brže čitam nego što ljudi govore, i drastično mi ubrzava rad skeniranje nečije političke izjave, nego čekanje deset minuta da dotični završi sa svojim floskulama.

Te izjave su nerijetko čak i na tuđem jeziku, i tu u igru moje svakodnevice ulazi LLM – upravo je prevođenje i lektorstvo osnovna zadaća takvih alata (što u mojim kolumnama, vidite da ne koristim, i bude nerijetko pogrešaka, upravo kako bih zadržao iskrenost i osobnost ljudske 'traljavosti i brzopletosti', a ono nekorespondencije misaonih i motoričkih sposobnosti mene kao jedinke).

Algoritmi su se uvukli u mnoge sfere danas aktivnog uredskog rada novinara, tako imate fizičko razdvajanje aktivnog tona glasa od šuma podloge ili uklanjanje glazbe radi zaštite autorskih prava i slične budalaštine koje odgovoran novinar koristi u svojem svakodnevnom radu u elektronskim medijima. Pa AI virtualna pozadina, gdje video poziv iz nekakve rupetine mijenjate televizijski prihvatljivom ambijentu, pojačavanje osvijetljenosti i prilagodba kolorita... Mnogo AI stvari koje vi ne vidite, a mi koristimo kako bi vam naš rad bio što prihvatljiviji i svarljiviji, da vam ne bi izazvao mučninu... E da, uklanjanje trzanja je jedan od najranijih televizijskih AI alata, kako nečije umorno rame ne bi izazvalo mučninu vas kao gledatelja, koji prijenos imate u HD rezoluciji. Izumljen davnih 1970-ih, a u široj primjeni tek od 1990-ih.

Inteligencija na crno

Posljednjih tjedana tako smo došli i neminovno do onoga sivog ili čak crnog u svom ovom naletu zakonski nereguliranih alata 'umjetne inteligencije' (još uvijek govorimo samo o naprednim algoritmima, daleko smo od opće umjetne inteligencije – AGI, stručno nazvano).

Dakle, najprije ti podatkovni centri. Znam da su neminovnost, da su server sobe potpuno opravdan korak u budućnost. Ja se protiv njih ne bunim, kao što se nisam bunio ni protiv antena za 5G i 4G i na svako G smo se mi, čini mi se, bunili. Znam da će doći vrijeme za to, što prije, značit će da smo korak dalje u budućnosti. Pa 'oblak' je samo nečiji kompjuter.

Ono što mene brine jest da Bosna i Hercegovina, koja još uvijek nema ni potpuni Ustav u smislu razvijene demokracije, koja nema Izborni zakon koji definira kada što tko, kako i gdje, u toj državi ne možeš dopustiti da dođe netko i posadi ti podatkovni centar bilo kojeg kapaciteta. Kad sam nedavno pokušao uraditi priču za svoju matičnu kuću, shvatio sam da se iza svih tih silnih planova kriju nekakvi non-paperi i slične ulične tlapnje, izrečene u nekim privatnim razgovorima, podkastima i koječemu... niti jedan od subjekata aktivno uključenih u te projekte nije želio stati pred mikrofon punokrvnog, zakonski reguliranog medija, koji ima arhiv i kojeg se sutra može sudski pozvati na svjedočenje, dakle, svi oni pričaju neke basne i bajke, ali nitko nema konkretan projekt iza kojeg stoji životom i novcem. Sve je to, dakle, samo ideja da se na brzinu, u državi šupljoj poput švicarskog sira, napravi brza i laka zarada.

Nitko ne želi stati pred mikrofon pa odgovoriti odakle veza s Internetom, odakle električna energija, kako će se hladiti konkretni pogoni, hoćemo li imati pomor pastrmke i šarana i ne znam ni ja čega sve ne.

Kodifikacija ilitiga standard

Drugo što mene konkretno brine jest upotreba tog istog naprednog algoritma. Posljednjih dana Internet bruji, kad ja kažem Internet, mislim na konkretnu razmjenu relevantnih informacija, ne one budalaštine koje vi uobičajeno šerate po Instaću i Fejsu...

Postoji čitav jedan podforum REA na Githubu. REA je akronim od 'unatrag proizvedi bilo što'. Riječ je o novoj zabavi uvjetno rečeno, raje: vibe-coding ili objašnjeno, programiranje bez predznanja o programiranju. Dakle, ideja poput nečega iz onih meni dragih Zvjezdanih Staza, ali napravljeno na potpuno pogrešan način.

Ja sam, recimo, nedavno, primjenom 'vibe-codinga' napravio točni sat za naš studio. Od programiranja znam neke osnove, koje su ostale u glavi još od srednje škole, i desetljećima koristim GNU/Linux pa se ne plašim komunikacije s računalnim podsustavima. I to je to. Da me zovete haker i programer, nasmijao bih se, jer sam to pored najobičnijeg programera isto koliko sam i astronaut pored Buzza Aldrina. Znači, ne znam ništa. I taj sat već skoro godinu dana uredno zuja, sam se namješta svakih 20-ak sekundi, a kad mu nestane Interneta, ponekad ga treba, nećete vjerovati, isključiti pa uključiti (to nije bug, to sam namjerno dizajnirao) kako bi se cijeli sustav reprogramirao... I to je to što ja ili bilo tko od vas može pomoću vibe-codinga.

Pa ipak, na udaru su se našli najveći i najskuplji programerski giganti, poput Adobe ili Microsofta. Već su niknule tri verzije 'otvorenog' Photoshopa, koje je netko napravio tako što je slao umjetnoj inteligenciji promptove, a LLM je odgovarao kodom.

Osobno me baš ni najmanje nije briga ako propadnu Microsoft i Adobe, ali problem je ono što bi njihov pad načinio u svijetu slobodnog softvera. Kada bi preko noći nestao Word, vi ne biste jednostavno prešli na LibreOffice ili OnlyOffice ili WPS, nego biste se za masom povukli na te AI slopavo urađene kopije, pune bugova, spore, nesigurne itd. Mogu ovako iz glave smisliti najmanje šest ili sedam scenarija kako bi gubitak 'zatvorenog' softvera vratio svijet u mračno doba.

Pa eto, sami si zamislite. Da sutra nestane Stellantis, i povuče za sobom u ponor VAG, Mercedes, Renault itd. Okej, možda biste posegnuli za nekom jeftinijom kineskom varijantom, koja ne ispunjava stroge europske sigurnosne standarde. Ali već kroz koju godinu bi automobilska industrija potonula, jer proizvođači tih jeftinih kopija ne bi unosili nove ideje, auti bi postali nesigurni, nerentabilni, opasni čak... vrlo brzo.

Originalno razmišljanje uvijek je bilo bitno. Čovjek koji je prvi vidio da se vatra može iskoristiti iznimno je bitan za čitav ljudski rod, i hvala mu što nije patentirao svoj izum, jer danas bismo imali ozbiljnih problema. Ali ideje, čak i one privremeno zaključane za širu upotrebu, su bitne. Pa recimo, Gillette britvice, označavaju ljudsku higijenu već desetljećima. Sve njihove ideje su zaštićene određeno vrijeme. A onda ih drugi kopiraju. Drugi, koji ne bi ni bili motivirani da smišljaju nešto svoje, da prvo nije postojao Gillette, ili Microsoft ili Adobe.

Stoga, OK, podatkovni centri imaju svoju, nimalo zanemarivu, ulogu... ali sve treba biti normirano, standardizirano. Od Ustava, preko Izbornog zakona, pa sve do prokletog vajb-kodiranja. Samo 'boutique' proizvodi, male serije, uske primjene, mogu biti, ono, odokativni. Za raju. Poput tog mog točnog sata, namijenjenog za točno nas petero u studiju.