Po 'vakom danu je Kuduz Bademu

Moje neprikosnoveno otkriće Todda Snidera proteklih mjeseci ostat će jedno od mojih vrhunskih dostignuća u životu. Na žalost, a baš kako to sudbina u mom životu uvijek piše, saznao sam za njega kad je umro, slučajno, ostao upaljen javni radio Houston ili kako se već ono zove (jeste, imam neku profesionalnu manu slušati random radijske postaje iz čitavog svijeta). I kako to obično biva, njegove evanđeoski precizne misli ostadoše mi urezane u sjećanje i kad je u Hrvatsku dolazio Marilyn Manson. On (Todd) o njemu (Marilynu) otprilike pjeva... nekako ovako:

Pravo ime Marilyna Mansona uopće nije 'Marilyn Manson' On je samo mršavo dijete iz javne srednje škole na Floridi,

a ne neko čudovište s drugoga svijeta I poput mnogih drugih mršavih, dugokosih klinaca iz javnih škola, bilo mu je dosta da ga cijeli tjedan mlate krupni igrači obrane, samo da bi vikendom gledao kako vođa navale kupi sve cure Pa je osnovao bend, čovječe, i Sada on kupi sve cure...

Baš razmišljam, kako smo od društva koje je svojedobno svijetu prezentiralo Zimske olimpijske igre u Sarajevu 1984. godine, napredni, otvoreni, sekularni, međusobno jednaki... postali ovo što jesmo, crna rupa Europe.

Avdo, ti si najslabija karika!

Podijelih tako jučer ili prekjučer kolegici onu vijest da su po Sloveniji lovili 39-ogodišnjeg 'Bosanca', za kojeg su službeno izjavili kako je 'opasan i nepredvidiv', na što sam u svom tipičnom crnohumornom maniru hipotetski upitao 'nismo li svi u BiH ovakvi?', a ona mi je odgovorila da mi ostali baš ne i ubijamo žene.

No, nismo li?! Čitam kako je uprava Veleža prekinula sve oblike suradnje s Avdom Kalajdžićem, nakon što se tijekom sudskog procesa saznalo kako je pokušao promijeniti ishod suđenja, nastojeći utjecati na svjedoke. I ne znam koliko je komentara bilo ispod takvih vijesti, ali sam siguran da je oko 95% njih pravdalo oca što štiti dijete, ne dijete, nego osobu upitne uračunljivosti, o kojoj će posljednju riječ imati psihijatri i psiholozi.

Najprije, otac je jedan od tri temelja odgoja i socijalizacije svojeg djeteta i kao takav je također odgovoran za ovo što je propustio učiniti. Drugi je, naravno, majka, a treći sva okolina u kojoj je osoba stasavala. Postoji roditeljska ljubav, ali postoji i granica ljudskosti, kada jednostavno donosiš odluku tonete li skupa ili ćeš prerezati. Avdo je odlučio potonuti i kao takvoga ga trebamo odstraniti poput dobroćudnog tumora, možda ne nanosi štetu, sada... ali hoće.

Kako velim, Avdo nije jedini stup odgoja, ali i ovaj posljednji nije kažnjiv samo zato što je nemoguće kazniti čitavo društvo. Ali društvo također treba znati, tonemo li s Anisom ili ćemo presjeći. Ja sam za to da konačno presiječemo. Tri decenije nepostojanja osnovnih kriterija, sinova mahala i otaca nacije je dosta, vrijeme je za uvođenje reda. Avdo, sorry, ali sam si birao.

Počisti u svome dvorištu

Uvođenje reda, kažem. Dakako.

Kada je svojedobno Rašid Hadžović otpustio 34 radnika ujedinjenog komunalnog poduzeća u Mostaru, nije bilo nikakve drame, nije bilo plača i škrguti zubiju, sve je bilo OK. Dok SDA odlučuje o životu i smrti, o 34 obitelji, o sudbinama, vama je u priliku svejedno. Totalno me ne zanima koji su tada radnici otpušteni, ali je razlog besmisleno glup, jer svi mi znamo da komunalnih radnika u Gradu Mostaru nedostaje, prvenstveno jer ciljamo, valjda ciljamo, biti kao nekakva turistička destinacija, utrkivati se s uređenim europskim (tj. mediteranskim) sredinama. Da je taj radnik, tada otpušten, bio krajnja lijenčina, i šutao konzervu do kontejnera po pola sata dnevno, konzerva bi na kraju ipak bila na otpadu, gdje joj je i mjesto.

Potom je bilo više rasprava, na kojima se govorilo vrlo žustro, o nekih 20-ak plus djelatnika preostalih u tom agnostičkom komunalnom poduzeću, koji neće da obavljaju svoje dužnosti. I upravo ih je HDZ BiH branio, ne treba ih otpustiti, iako je svima jasno da odbijaju obavljati svoje dužnosti. Pazite, da odmah razjasnimo, SDA je odlučila da će taj umanjeni broj radnika sada biti zadužen za čistoću Grada i prigradskih naselja. U tom razdoblju, imali smo najmanje tri krize u kojima se zaraza širila isključivo, uvjetno rečeno, ne-SDA naseljima, da ne kažem hrvatskim ili bošnjačkim, jer u mojim očima jedan je Mostar, jedan je liskaluk, jedna je obala Neretve, ona u srcu.

Tih za 34 manje radnika su svakako imali više posla nego prije, ali to je upravo zahvaljujući Rašidu i Đaniju i ostalim SDA dušebrižnicima poput stanodavca Džafera. I nama je svima jasno da je ovih sada otpuštenih 18 djelatnika upravo SDA nagovorila da izbjegavaju svoje redovite djelatnosti.

Pitam sada i vas i njih, a pogotovo SDA – znate li što je to aparthejd? Kada moćna manjina upravlja obezvlašćenom manjinom. To je ono što vidimo baš posljednjih dana u Gazi, linija aproksimativno nacrtana i nazvana 'žutom linijom', koja je služila kao privremena mjera povlačenja IDF-a iz Gaze, upravo posljednjih dana postala je stvarni zid budućih izraelskih naselja u Gazi.

Trebamo li postati to?! Danas je u pitanju komunalno poduzeće, u čijim su svim odjelima, baš zanimljivo, šefovi bili dužnosnici 'ugnjetavane' Stranke demokratske akcije. Sutra će, ne daj Bože, biti stvarna žuta linija kao u Gazi. Trebamo li mi svi ostali, pritom ne mislim Hrvati, nego svi koji nismo SDA, pokupiti prnje i napustiti zemlju svojih djedova, jer eto 18 komunalaca slijepo sluša SDA, a SDA se prepala gubitka vlasti i nastavka tri decenije uhljebizma.

Ne, Mario nije manje kriv od Đanija. Oba trebaju napustiti svoje pozicije na čelu Grada, koje ne da ne obavljaju uspješno, nego uopće ne obavljaju. Pa nisam ja s Džaferom tek neki dan potpisao pismo namjere da pronađem alternativnu lokaciju, a Džafere dragi, da nisi potrošio protekle godine na blaćenje podstanara, mogao si dosad pješice obići sve jedan metar četvorni Grada Mostara i napisati u defter 'tuten more', 'tuten nemore'.

Ali nije moje da odlučujem o tome. Vi ste izabrali i Đanija i Marija. Ono kad idete spram kutijami jednom svake dvije, tj. četiri godine. Prije 42 godine ovo je bila zemlja kozmopolita, puna sportskog i humanističkog duha, ovo je bila zemlja agnostična i sekularna, nestranačka, ovo je bila radišna zemlja koju su zanimali rezultati, a ne nacije, vjere, stranke ili količina i raspored pigmenta kože...

A vidi nas danas. Danas očinskom ljubavi zovete kriminal. Pu! Negativno vas se spominjalo ime Junuza Keče i Raseme Fazlibašić, da ne psujem, nije red u javnom tekstu. U nekoj ću od knjiga svojih.