Naj ti je preče znat prioritete!

Unatrag jedno vrijeme, godinu ili dvije, bila jedna obljetnica s dosta uzvanica, među kojima sam bio pozvan i ja. I nekim čudom odaberu veseljaci 11. srpnja za datum svečane večere, jer eto bili prazni saloni tu večer, a šta je ono bilo, ne sjećam se, petak ili subota. Nisam se posvađao s njima, ali sam očitao pristojnu bukvicu da se na taj dan ne može slaviti, jer jednostavno, je li... D dan. Nije se moglo dokazati ovima koji žive preko bijela svijeta šta je to toliki problem na taj datum se veseliti u Bosni i Hercegovini, i oni u ploču, ja u klin, raziđosmo se i više nam se puti otad ne sastaju.

Par godina ranije ja sam iz prve ruke vidio Potočare, vidio Srebrenicu ono kako kažu i 'dan poslije', shvatio kako izgleda život u tom poraženom kutku svijeta. Vidio sam što sam vidio i drugdje, na mjestima mnogo manjih zločina, kako život iščezne s takvih mjesta, kao da netko isisa vakuumom zrak iz nekog mjesta i ostane samo tuga, hladna, vlažna, ljepljiva, memljiva, opipljiva... usamljena tuga.

Razumijem stoga što taj dan znači, koju poruku krije u sebi. Ali jednako tako sam svjestan da nekome izvan naše zemlje, ukoliko im nije spremljen u Google kalendar, taj dan vjerojatno iščezne iz memorije, praktično na isti način kako meni iz životnih računica nestanu, što ja znam, Dan umirovljenika, američki 4. juli ili Dan borca nekima...

Ne osjećam se, dakle, herojem što sam stao u obranu dostojanstva svojih ožalošćenih susjeda. Čak, koje sam mogućnosti propustio, komotno mogu reći da sam privatno ja izgubio određene prilike. Ono, pred sobom samim, nisam obraz. I to samo ja znam, drugog nikog apsolutno nije ni briga. Drugima sam ionako nakaradna pojava.

Nesrećnik sam od malena...

Dženan Lončarević, je li, ja sam isto morao guglati tko je i što je, jer jednostavno, volim sve što vole mladi pa znam, što da ti pričam... Znači neki pjevač iz Prijepolja, ima nekih vlastitih pjesama, tko bi to više stigao upratiti danas u vremenu kad ti sam Spotify bira što ćeš slušati i nekako uvijek završiš na Jali Bratu, šta god da taj govori. Nekad, dok su bile ploče i kasete, pa si ti još mogao upratiti tko je tko na medijskom frontu, jednostavno, postoji sasvim konačan broj fizičkih medija koji u jednom trenutku mogu postojati u univerzumu...

A bitova na Spotify... to se rađa kad pomisliš na njih, i prije nego pomisliš. I ja tako znam za Dženana koliko je i on vjerojatno znao na koji datum se smije, a na koji ne smije pjevati u Bosni i Hercegovini. Realno, kako bi u Srbiji i znao, pa oni tamo su prije par dana pretukli Vladimira Arsenijevića jer ih je htio podsjetiti što se to dogodilo, zapravo događalo na taj dan prije 31 godinu. I sad ti meni objasni kako je neki tamo Dženan za kojeg možda ni Arsenijević nije čuo pa da mu kaže nemoj, nije u redu, mogao znati što je taj dan.

Ali, mi smo ti ta sredina, mi progonimo vještice. Pa i ja sam sām nebrojeno mnogo puta bio proglašen i ustašom i četnikom i jugozombijem... Srećom, danas vještice ne spaljuju, samo pljuju na nas. Srećom imamo još uvijek ove sekularne zakone pa spaljivati ljude ne smiješ, no posljednjih godina se pitam dokad ćemo i s tim nastaviti.

Uglavnom, želim reći da znam kako nije u redu pjevati 11. srpnja, na taj dan ne puštam ni glazbu u automobilu kad se vozim. Ali što bi to Dženan, koji živi u zemlji u kojoj se genocid negira, trebao znati. Niti njegov menadžer zna, niti ga vjerojatno i zanima, a lik radi kao i svaki drugi pjevač, kad ima posla, šutiš i radiš, ne pitaš ništa osim dnevnice.

Budala je bilo i bit će

Ima, naravno, i onih koji itekako dobro znaju što je to bilo 11. srpnja ili evo bilo kojeg od ovih proteklih dana. Ima ih koji će se baš ovih dana dati u trošak, kupit krmeću glavušu i pips i stavit glavušu među muslimanske grobove, našarat spomen-ploču onim nakaradnim simbolom. Ja se, najiskrenije, ne mogu ni postaviti kako bih uopće zamislio osobu kojoj je takvo nešto smiješno, zabavno... tako da o motivima i prioritetima koji su postavljeni u toj čovjekolikoj glavuši ne želim ni razmišljati.

To može učiniti samo netko s poremećenim vrijednostima, s poremećenom ljudskošću i ja bih osobno najradije da tu ima nadzornih kamera jer 'lomljenje kostiju umrlomu je poput lomljenja njegovih kostiju dok je bio živ' (Aiša r.a.), pa da tu osobu onda propisno smjestimo, u skladu s motivima koji su je na to naveli, ili iza rešetaka bolnice ili iza rešetaka ćuze. Uglavnom, mjesto mu je iza rešetaka.

Ipak, na desetke teorija mi se mota po glavi tko može imati tako iskrivljene motive i jednostavno je bolje ne razmišljati o tome, svakakve teorije ti se smotaju. Ali ono što uslijedi nakon takvih gnusoba, a to je da svaki pod nebeskim svodom lik ima mišljenje koje će iznijeti. E tek je to nakaradno, jadno, gnusno. Jer te kosti koje su tu sahranjene, kao da njima i njihovim obiteljima nije dovoljna bol što su tako naprečac napustili ovaj svijet, sad i vi plačite usta njihovom boli.

Istina je, trebaju tu biti kamere, trebale su davno biti postavljene. I tu ću stati. Od mene dosta.

Predizborna vertikala

No, ako ćemo krajnje iskreno, ne treba nama mnogo da se pokažu dušebrižnici, progonitelji vještica. Vjerojatno je već dok ovo čitate u hrvatskome Saboru izglasana Rezolucija o položaju bh. Hrvata ili kako se već zove onaj dokument koji je nastao poslije Deklaracije Domovinskog pokreta, a kojeg su Njonjo i Plenki otupili kao onaj nož što ti na svadbama donesu za teletinu, je je, onaj što da ti padne na pijanu nogu, ne bi te ni okrznuo.

E takva je nekakva i ova saborska Rezolucija, mnogo je oštrija, a i zabavnija bila saborska rasprava o istoj, Raspudić sa svojom granićevskom kamilicom s laksativom i Bulj koji je uporno kao na dobroj pijanci vikao 'treći entitet'. Vrhunac pijanke je bila rasprava s Pupovcem o tome tko je bolje unovčio Srbe.

Nego, nisu ti oni ni završili, a već su iz Sarajeva krenuli vapaji, apeli, inicijative, osude i slični pamfleti... Kad već spomenuh lov na vještice, čak se i Most i nezavisni rugaju Penavi gdje mu je nestala izborna jedinica, ali se u Sarajevu već započeo rat s prijateljskom i do jučer čak bratskom Hrvatskom, s kojom smo se zajedno obranili od JNA i paravojnih frendova.

Realno, ništa bolje ne pokazuje predizborno ljeto i preuranjenu kampanju, kao i to koliko naše stranačke uhljebe boli briga za narodnim problemima, najbitnije je bilo zabranit Dženanu da nam pjeva, usput osudit još neusvojenu, a benignu Rezoluciju Sabora RH, u međuvremenu smo već i zaboravili treću točku da je još dan prije bila priča o glavuši među grobovima. A tek potom po prioritetu, otprilike k'o Muji Japan, na četvrtom mjestu, spomenuše se uvažena imena Stranke Demokratske Akcije dogovoriti se da će početi tražiti alternativnu lokaciju za buduću mostarsku deponiju. Pitanje, je li, koje nam već šest, a zapravo i dulje godina visi svima nad glavom, i truje nas, oni su dogovorili da bi valjalo probati riješiti. Bravo! Nek je u podstanarima problem, moj Džafere!

A prioriteti se znaju, Đeno (po)četnik, Rezolucija, gla'uša pa ako stignemo, malo ćemo o zdravlju Bošnjaka i ostalih koji žive s njima. A stići vjerojatno nećemo od vještica. Pu vještice!