Boja kože žrtava

Jučer je Europski parlament zasjedao o stanju u Ceuti. Ceuta je zanimljivo mjesto na ulazu u Sredozemlje, i jedno je od rijetkih mjesta koja su češće mijenjala vladare i okupatore nego Balkan. Još u antičko doba, dok se zvala Abyla, često je išla iz ruke u ruku. U 8. stoljeću 'uzeli' su je Osmanlije i tada je najdulje bila pod jednom upravom, oko 700 godina.

Pritom je Ceuta poslužila kao mjesto odakle su Osmanlije zauzeli Pirineje i potom opet mjesto odakle je osvajanje krenulo u drugom pravcu. Jedno je vrijeme bila portugalska, da bi se njihovom ponovnom podjelom na Portugal i Španjolsku zadržala u rukama ovih posljednjih. Od tada, od 17. stoljeća, marokanski sultani je nisu mogli okupirati, iako nije da nisu pokušavali. I danas je to što jeste, trn u oku kralja Maroka.

I dok Maroko tvrdi da je u pitanju afrički kontinent i poziva se na antikolonijalnu Rezoluciju Ujedinjenih Naroda 1514, Španjolska opet pokazuje kontinuitet španjolske vlasti u proteklih 500 godina. Svi ostali problemi, migracije, tromost Unije da riješi ovo pitanje šengenske sigurnosti... nevažni su ukoliko se nastave međunarodna podrivanja statusa Ceute kao neotuđivog dijela Španjolske. Pitanje je, jasno kao dan, do kada unatrag seže povijesni kontekst, kao i koje boje su ljudi kojih se konkretno pitanje tiče. Jer, jasno opet kao dan, da su i ti Španjolci nešto... tamniji, da to tako eufemiziram.

Beli i belji

Nakon rasprave o Ceuti, Europski Parlament raspravljao je i o pitanju veličanja ratnih zločinaca, negiranju genocida, budućnosti Srbije... no, baš kao što sam primijetio i u slučaju Ceute, izgleda da smo mi na Zapadnom Balkanu nekako malo tamnije kože pa nismo zanimljivi za rješenje, opet velim, kao ni Ceuta.

Iz ove perspektive sasvim je jasno da je kolektivni Zapad imao neke druge svjetonazore u glavi kada je rat bjesnio ovdje kod nas. Vi vidite kako pljušte milijarde u Rusko-ukrajinskom ratu, kako se donose odluke koje su praktično presedani u međunarodnim okvirima, kako je Ukrajina dan-noć u žarištu informativnih emisija. Kad smo mi ovdje hvatali se za vratove, praktično smo svi bili izolirani u nekom pravnom i ekonomskom vakuumu, svi smo bili pod sankcijama, suzbijao se plamen, samo da se ne raširi i da se ne proširimo po Zapadu.

Za razliku od nas, milijuni su blijedih Ukrajinaca izbjegli, a jednako uz njih i Rusa ima k'o Rusa među izbjeglicama. Mi smo '90-ih također bili školovani i radišni, pa nismo bili poželjni, nastojalo nas se zadržati ovdje, unatoč svemu.

Sada, kada plam tog istog sukoba lagano tinja u svjetlu smrti balkanskog krvnika, Europa... pa... ja i dalje ne mogu sebi objasniti da prva osoba Unije nije istog trenutka prekinula sve odnose sa Srbijom Aleksandra Vučića. A sasvim su jasno poletjeli da to učine Putinovoj Rusiji. Makar im je Rusija daleko potrebnija od male Srbije. Pitam se, nismo li mi ispod tresholda za triggeriranje alarma Zapada?!

Free Epstein files!

Pogledajte samo dramu koja se razvila oko Macklemorea i njegovog otpuštanja s turneje Eda Sheerana. Čovjek je samo na koncertu uzviknuo 'free Palestine!' i postao je antisemit iste sekunde, makar su (prema Noinim sinovima Hamu, Jafetu i Šemu) Semiti i Izraelci i Palestinci, zapravo svi Arapi i susjedi im.

Ne želim ovdje ulaziti u moralnu dinamiku bliskoistočne tragedije, u raspravu oko 1200 ubijenih Izraelaca ili 75 tisuća ubijenih Palestinaca, postojanje antičkih Izraela i Filistine ili rasprave je li stariji Erdoğanov brat ili država Izrael. Želim govoriti da je potpuno nebitno što je toliko nekih tamnoputih, pardon, nešto tamnoputijih ljudi dalo živote ni za što, za bogaćenje nekoliko judejsko-samarijskih krvnika...

Čak se ne smije ni pričati o njihovoj patnji, odmah će se naći neki klan ljudi koji će vam skočiti u grlo, koji će vam dati otkaz, koji će vas svrstati uz bok Hitleru, jer želite da svi žive u miru i zadovoljstvu. Kako se sada mogu osjećati ljudi koji pjevuše stihove izraelskih legendi Kavaret, koji kažu da 'ima dovoljno sunca za njih oboje' i njega s tamburom i nje obične slatke trgovkinje...

Ne sunčajte se mnogo!

Istodobno, u Sudanu i dan-danas bjesni onaj isti rat koji je počeo nedugo poslije Rusko-ukrajinskog. Humanitarci iz Crvenog križa i delegati Ujedinjenih naroda će nerijetko reći da postoje ozbiljne sumnje da se ponovno odvija neki novi Darfur, da je u pitanju genocid u milijunskim razmjerima, dakle, mnogo više ubijenih nego je izbjeglih iz Ukrajine, desetak puta više nego je ubijenih u Gazi, stotine puta više nego smo mi na Balkanu gledali...

A njih, ne da ih nema u raspravama Europskog Parlamenta, nego ih nema nigdje, ni u kakvim vijestima, pa češće se priča o epidemiji ebole u Keniji nego o milijunima raseljenih, ubijenih, silovanih, mučenih u Sudanu...

Neću vam ni ja govoriti o tome. Ja ću vam samo reći sljedeće:

Dobro vi pogledajte našu kožu, mi ljeti potamnimo, ono baš potamnimo... ako ne vjerujete, samo pogledajte na internetskim stranicama Europarlamenta raspravu o veličanju Ratka Mladića i negiranju genocida... tko ti se tu bunio, nije čak ni Tinneke Strik, bunili se ovi sa Zapadnog Balkana i to ti je... usamljeni vapaj nas malo tamnijih Europljana, u potrazi za boljim sutra.

Nego vi pamet u glavu. U slučaju nekog novog rata, mi ćemo vam u Dnevniku biti ispod vijesti o Gazi, jer dolje su barem dijelom bijeli ljudi u pitanju, mi smo ovdje svi jednako tamnoputi. Pretamni za kolektivni Zapad. Pa vi... ne talasajte mnogo.