Ne znam, nisam pametna

Dakle, dok u Parlamentarnoj skupštini BiH traže smjenu Čovića zbog dnevnog reda, a ne zbog zeta mu, dok se Željka Cvijanović zainati oko Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, samo zato što je riječ o bh. instituciji, Komisija za slobodu vjere Rijaseta tvrdi da su muslimani u BiH diskriminirani, a Lidija Bačić mrtva hladna brani žene od osuđivanja... ja ne mogu biti pametan.

Probao bih biti pametan, ali to je nemoguće u ovoj zemlji, jer Vlada daje slobodan dan građanima zbog nogometne utakmice... a nije nam omogućila da imamo dobre plaće pa da odemo gledati utakmicu u SAD-u. Ne znam, nisam pametan, može biti da je od ove lijepe mostarske have, 'em vruće, 'em s mikroplastikama, kad udahneš, kao da si crnu foliju na šoferšajbu zalijepio.

Nisam pametan ni kad Rupčić da ostavku na BHRT-u kofol zbog nacionalnog vrijeđanja, a ono ponudilo joj bolji posao u ministarstvu. Ili što bi rekao legendarni Rojs:

            - Treba biti muško pa reći, ako jesam peder, jesam, a ne skrivati se.

Ja nekako jednostavno nisam pametan u zemlji u kojoj umalo godinu dana nečiji zet ne opravda svoj posao (ili manjak istog), povrh toga evo tri mjeseca mu istekao mandat. Ja jednostavno sam mali čovjek, bez mandata i bez pameti. I što biste vi išta od mene slušali.

All fun and games

Zato ću ja danas, a najpametnije bi mi bilo i ubuduće, o laganim temama. Kako je dobro kad se Nijemci i Amerikanci žale da je sustav jedanaesteraca nepravedan prema reprezentacijama koje su se mučile i vrijedno radile da dođu do te pozicije, i onda ih nekakav Paragvaj smakne u deset minuta. Pa evo, ljudi moji, ako vi u dva sata niste uspjeli svladati one simpatično smotane, klempave mladiće, onda jedino je pravedno da vam damo loptu i da se napucavate. Pa nećemo vam dati, ne dao Bog, kubure pa da nekom i oko iskopate.

Treba biti radostan da su Bosna i Hercegovina i Hrvatska još uvijek na sve tanjem braniku Europe, kako se lagano osipaju, ne bi me čudilo da se zbog nizozemskog bijesa stelantisi ponovno počnu sastavljati u Europi, umjesto u Maroku. Bio bi to veliki uspjeh za europsku ekonomiju, koja je evo ostala i na Mundijalu jednako tiha i nesposobna, kako je i na međunarodnom političkom i gospodarskom polju.

Evo su usvojili buđe' da Crnogorci mogu krenuti s pristupnim pregovorima, a brat bratu, takav sporazum može seosko vijeće staraca dogovoriti, ono Mate i Jure i Ramo i Mujo i Rašo i Krsto...

U epskoj borbi da se sačuva novac nekolicine najbogatijih Europljana, evo je čitavi kontinent, pod krinkom nekakvih civilnih sloboda, ostao osiromašen za sigurnu budućnost. U toj europskoj nesposobnosti oni (opet) nama staju na put i biraju visokog predstavnika k'o Đeknu, najesen će nam opet nametnuti ove slatkorječive borce za eurointegracije, kao da nama uopće trebaju integracije, mi valjda radi sebe moramo unaprijediti zakonodavstvo i poslovni okvir, kako već kroz koju godinu ne bismo ostali crna rupa na mapi ujedinjene Europe.

Već su nam na graničnim prijelazima gužve zbog pravila o ulasku i izlasku, a možeš tek zamisliti kako će biti kad ostanemo sami među europskim članicama.

Klepećem ušima

Ostaje nam na kraju samo da zaigramo otočki, kao i ostale bivše (i sadašnje) kolonije velikih europskih sila. Živahno, rastrčano, bez organizirane obrane, srčano, dosjetljivim napadom... A od ekonomskih planova, da se uzdamo u profil Ellie i Senćija.

Što se tiče neke pravde i pravednosti u državi, toliko je tih procesa započetih, a bez rezultata, od jablaničke tragedije, preko mostarske deponije, do prodaje Zenita... Umjesto da netko iskoristi obnovljenu europsku spremnost da ulaže u vojnu industriju, zelenu energiju, da zažmiri privremeno na sive zone metalurgije, mi planova nemamo apsolutno nikakvih.

I kako da ja tu budem pametna uopće? Ne znam, nisam pametna, manje se nerviram, manje me glava boli, manje smetam dušebrižnicima za nacionalnu lisnicu bez pokrića...

Dosta od mene, pregledam navečer utakmice, navijam da Ronaldo ne prestigne Messija, da ne bih uvrijedio FIFA-u i Amere... pravim se mrtav, pokrijem se po glavi.

A predlažem i vama isto, barem do finala. Pa ćemo onda nešto drugo smisliti.