Klaustrofobija

Obično ja tako dođem s ljetnog raspusta poslije ferragosta, obradujem se kolegama, kako kojim, ne obradujem se poslu... ali ove godine sam zaista sretan kad sam vidio što se sve događalo dok sam ja spavao i ne čitao portale. No jel, prvo da malo skrenem na zanimljive činjenice ilitiga fun facts, znam da to volite. Znam, jer smo i jučer pričali baš o ovim stvarima.

Dakle, Feriae Augusti je tradicionalni rimski narodni praznik kojeg je još uveo, zašto li je to čudno, rimski car August još prije naše ere. Pa ti je tu bilo svega, kao na Nevesinjskoj olimpijadi – utrke konja, potezanje konopa, borilačke ili seoske vještine, košnja, bacanje kamena s ramena, dernek do u kasnu noć, jel, šta ja znam što su sve radili u rimsko doba, ako želite znati, odete na Rimske Dane u Mokrom.

S vremenom, kada je Europa lagano prerastala u kršćanski kontinent, i rimski svećenici su skontali da narod ne mogu odlijepiti od tih paganskih proslava, a budući da su u Crkvi na Istoku već obilježavali Uznesenje Bogorodice, odlučili su se i oni pridružiti. Stoljećima kasnije, kada je ovo ljetno ferije nadživjelo i Rimsko Carstvo i jedinstvenu Crkvu i dolazak modernih demokracija, uvidio je to i sam Mussolini pa je isto tako slegnuo ramenima i proglasio da se na ferragosto ne radi. On, uistinu, nije bio osobit katolik, jer da jeste, ne bi činio što je činio, ali opravdavao je narodni praznik prilikom da se narod Italije produhovi odlaskom na prigodne izložbe, koncerte, predstave i slično.

Eto, sad kad ste to naučili, ili ponovili, vratimo me na posao. Eh, nažalost.

Iza rešetaka

Prvi su ti dani povratka najgori, što kaže jedan kolega, osjećaš se ono pravo glupo, došlo mi da pitam naočitog prosijedog visokog muškarca osvijetljenog plavim disko svjetlima da kaže tri postulata novinarstva: ime, prezime i funkciju. Ali onda se sjetim, odnekud s kraja svjesnosti, da sam ga vidio na nekim vijestima: Ah, Dragan, da! Gagi!

Bilo je to na ovoj klauzuri i vrlo sam brzo utekao otud. Znate, klauzura dolazi od latinske riječi za bravu (claustrum). Kada nešto zaključate (claudere) onda je to iza rešetaka (ilitiga klaustra), i tu ne mogu ući nego pripadnici samostana, nema nikome iz vanjskog svijeta. Demokršćanske stranke, forsirajući taj svoj neoromanski rječnik suprotstavljen evangelističkom, počele su primjenjivati taj termin na stranačke sastanke, na opsežna planiranja prije većih događaja, tipa kampanje.

Ali od iste riječi za bravu dolaze i još dva općepoznata pojma, konklava, kad biraju papu, jer cum clave (s ključem) i oni se zatvore u klaustar, a drugi pojam je mnogima blizak, klaustrofobija, je li, strah od zatvorenih prostora, tipa dizala, zatvora, samostana, kulta, stranke... nisam do jučer ni znao da sam i ja klaustrofobičan, to jest, da se naježim od klauzure.

No, putem natrag u redakciju, odnosno kući, bio je već kraj radnog vremena, ja sam se prisjetio da sam posljednjih dana po društvenijim mrežama vidio znakove političkog odrastanja među regionalnim političarima. I to me učinilo sretnim i besmisleno pozitivnim. Dapače, optimističnim.

Prvi koraci

Naime, samoprozvane političke legende ovih prostora počele su činiti prve samostalne korake proteklih dana. Tako je Milorad pojeo narezak. Naravno da je to bio njemu prvi mesni u životu, jer da mu je to svakodnevnica, ne bi ga snimali kako to čini. Roditelji obično slikaju djecu kad naprave prve korake, slave prve rođendane, prvi put sjednu na bicikl. Tako znamo da je i Milorad konačno probao mesni doručak. Ili ručak, nebitno. Konačno je saznao što bolje plaćeni dio naroda, ovi koji rade na crno, mogu priuštiti sebi za obrok.

I to je krajnje lijepo od njega, da otkriva čari sirotinjskoga života, moglo bi mu valjati ako izgubi na predstojećim izborima. No, ono što je mene iznimno obradovalo jest da to čine i drugi, dapače, ne jedan, nego svi redom.

Tako je, recimo, Aleksandar Vučić učio kako se peru kola. Trebalo je malo muke objasniti mu kako se pritisne ručka da bude onaj jaki mlaz, ali čini se da je na kraju ipak svladao ovaj skromni posao koji većina stanovništva sama radi, jer je najjeftiniji način za oprati kola. Treba mu još objasniti kako se koristi aktivna pjena, da ne bi kao ja ostavio brisače na kolima dok sam prao aktivnom pjenom, do kuće sam morao kupiti i nove brisače. Jer nisam detaljno isprao i ima ta neka kemikalija koja nagriza ulja, pa tako i gumu. I Vučiću bi moglo zatrebati kad ga konačno studenti pobede. Ima on dosta tih maščoba što su mu se nalijepile s godinama.

I u nas ovdje u Hercegovini tako isto se događaju političarima prve stvari. Tako su Dragana neki dan pustili na rođendan s vršnjacima, jao ono je bilo baš simpatično, pustiti dijete da traži prijatelje među vršnjacima, jer što ćemo sutra kad ode iz politike i bude obični dedo Dragan. Treba se i on, siroče, s nekim družiti. A najljepše ti je s vršnjacima, njega će zetovi sigurno u dom spremiti, začas to zaboravi koliko im je valjao, tako nek se druži, valjat će mu.

Hrabre su se stvari počele događati i među ovim trećim blokom, tako smo iz prepucavanja Trojke i SDA (primjerice onomad kod kolege Kebe, nego sad iskače po društvenim mrežama) konačno shvatili da počinju lagano govoriti istinu, razotkrivaju se u svojim dječjim prepirkama da niti jedni nemaju plana djelovanja, da svi pomalo kraduckaju... konačno počinju govoriti istinu, a ne kao djeca da izmišljaju one prošle (Maše i Medvjede) koji prave probleme, nego se počinju lagano zauzimati za sebe. Još da nauče reći oprosti, ne valja što smo radili, pa da okrenemo i taj list.

Znači, radosno se vratih na posao, možda ipak ima nade za ovu vukoj..., ovu... regiju pa i državu.