Kad cesta iza Manastira u Žitomisliću zavije uz Neretvu i nepregledne vinograde, pod brdom, skriven u hladovini, smješten je ''Baš mali podrum''.
Upravo tamo je Zoran Gačić dao intervju za portal Manager.ba. Gačić je profesor termodinamike, koji je svoj život posvetio znanosti, ali i vinarstvu.
Zoran Gačić, rođen 1960. u Mostaru, ponosno ističe kako su ga po rođenju odnijeli u obiteljsku kuću u Žitomislić, rodno mjesto Gačića. Nakon što je završio Strojarski fakultet, radio je na proizvodnji helikoptera u mostarskom Sokolu. No, ljubav prema vinu pratila ga je kroz cijeli život.
''U obiteljskoj kući uvijek smo imali mali podrum za vino i rakiju, ne za prodaju, već za vlastite potrebe. To je uobičajeno za prosječnu hercegovačku obitelj – loza, maslina, šipak i smokva su nam dani od Boga'', kaže Gačić.
Tijekom stručnog usavršavanja boravio je u Bordeauxu, gdje je završio školu ocjenjivanja vina.
''Htio sam unaprijediti svoj francuski, a usput se još više zaljubio u vinarstvo'', prisjeća se.
Rat ga je zatekao u drugoj državi, s obitelji i tek 200 maraka u džepu. Počeo je predavati termodinamiku u srednjoj školi, upisao doktorat, ali i srednju poljoprivrednu školu, smjer vinogradarstvo.
''Kako smo shvatili da nam vinogradarstvo leži, odlučio sam uložiti više – sebe, vremena, energije i novca'', objašnjava.
''Naše vino je imalo svoju prepoznatljivu dušu, ono što vinari nazivaju terroir.''
''Terroir nije samo tlo i klima, to je i čovjek koji se brine o vinogradu. Možemo imati istu lozu, iste uvjete, ali naša vina nikad neće biti ista, jer svatko u vino unosi dio sebe'', kaže Gačić.
Gačić je i ocjenjivač vina, no tvrdi da sukoba interesa nema.
''Nikada ne ocjenjujem svoja vina niti ona s festivala na koje ih šaljem. Vina su kodirana i ocjenjuju ih povjerenstva, tako da je nemoguće namještanje.''
Dodaje i da školovani ocjenjivač vina mnogo više može pomoći proizvođaču nego obrnuto.
''Somelijeri prepoznaju i ističu vrline, ali i uočavaju mane vina koje vinar možda ne bi primijetio.''
''Hercegovina je oduvijek imala izvrsno grožđe, ali vina su nekad bila lošija. Prije su dominirali veliki kombinati koji su težili kvantiteti, a ne kvaliteti. Danas su vinari shvatili da bez znanja, ulaganja i stalne edukacije nema uspjeha. Rezultat su medalje, samo na posljednjem Decanteru Hercegovina je osvojila 19 odličja.''
''Svako vino ima oca – trs, majku – zemlju i sudbinu – sunce. Nema dobrog vina bez dobrog grožđa'', kaže Gačić.
Naglašava kako mladi danas nemaju strpljenja za vinogradarstvo.
''Vino nije brza zarada. Tek u sedmoj godini vinograd daje puni rod, a pravo vino se čeka godinama. Zato vinograd ne traži gospodara, već slugu.''
''Vino je najunosniji biznis u mom životu'', priznaje Gačić, ali upozorava da se mnogi vinari podcjenjuju.
''Prodavati vino u bidonima za pet-šest maraka je pogrešno. Grožđe je na tržištu jeftinije od smokve, a zahtijeva neusporedivo više rada. Vinari trebaju vrednovati svoj trud i proizvod.''
Za Gačića, vino nije samo posao, već način života.
''Vinska kultura ne mjeri se litrama popijenog vina, već znanjem o vinogorjima, sortama, tehnologiji, kupaži i uparivanju vina s hranom. Vino je poezija zarobljena u jednoj kapljici'', kaže na kraju razgovora.
