Na divlju mrkvu (Daucus carota subsp. carota), u našim se vrtovima uglavnom gleda kao na korov. No, u mojem ona ima svoje mjesto i to iz nekoliko razloga.
Njezin list, dok je još mlad, prije cvjetanja koristim za juhe i variva. Također, može se koristiti kao začin u salatama, dodatak smoothiejima, namazima i biljnim pestima. Budući da joj je list aromatičan i blago gorkast, ne treba pretjerivati s količinom.
Kada procvjeta, služi kao ukras bašče koji prvenstveno privlači pčele, bumbare, osolike muhe i leptire, osobito tijekom ljeta kad je drugih cvjetova manje. Primjerice, divlja mrkva predstavlja hranu za gusjenice leptira lastinog repa (Papilio machaon).
U permakulturnom vrtu može poslužiti kao svojevrsni čuvar redova tako da privuče neželjene kukce koji onda neće napadati glavne povrtne kulture.
Njezin korijen prodire duboko te tako poboljšava strukturu i prozračnost tla. List i stabljika se mogu koristiti kao malč ili kao dodatak kompostu. Brzo se razgrađuju i obogaćuju tlo dušikom.
Divlja mrkva je vrlo otporna te uspijeva na siromašnim i suhim tlima. Jednom kad se pojavi, lako se održava samosjetvom.
Nalikuje vrlo otrovnoj biljci iz porodice štitarki kao što je kukuta (Conium maculatum). Od nje se razlikuje po tamnoj točki u sredini cvata. Ima perjaste, dlakave stabljike.
Kada se list ili korijen protrljaju, imaju miris mrkve. U slučaju da niste sigurni je li zaista riječ o divljoj mrkvi, nemojte ju nikako konzumirati.
Budući da se brzo širi samosjetvom, može potisnuti druge biljke ako se ne kontrolira. Uklanjanjem ocvalih cvatova, prije nego razviju sjeme, spriječit ćete njezino širenje, piše Agroklub.
Kao i kod nekih drugih štitarki, poput divljeg pastrnjaka, sok biljke može uzrokovati fotodermatitis – reakciju kože na sunce. Zato pri rukovanju, za vrijeme sunčanog dana, nosite rukavice te izbjegavajte kontakt s kožom.
