Farme se gase, a troškovi rastu: Tko će nas hraniti?
Suša je oborila prinose, a cijene inputa poskupile su proizvodnju. U Europskoj uniji prognozira se pad proizvodnje žitarica kao i u SAD-u. Dok se domaće farme gase, a površine pod pšenicom smanjuju, tko će proizvoditi hranu? I koliko će nas koštati sve veća ovisnost od uvoza?
Dok potrebe za hranom rastu, uvjeti za njezinu proizvodnju postaju sve neizvjesniji. Europska unija za sezonu 2026/27. prognozira proizvodnju 262 milijuna tona žitarica, što je čak za 9,6 posto manje nego godinu ranije.
Borba za opstanak
Posljedice takvih kretanja osjećaju i domaći poljoprivrednici. Iako vremenske prilike nisu jedini problem, sve skuplja proizvodnja dodatno otežava opstanak, piše Federalna.ba.
"Ove godine vidim da je enormno manje površina pod pšenicom, u odnosu na prošlu godinu. I iz razloga teže pripreme zemljišta i iz razloga cijene repromaterijala. Kad mi svu tu pšenicu proizvedemo, izborimo se sa svim nametima i problemima, onda dođemo na mlin gdje tu pšenicu damo i čekamo kad će netko odrediti cijenu", govori proizvođač Mustafa Gradaščević.
Slična slika i u stočarstvu. Gašenje farmi ne znači samo manje proizvedenog mlijeka i mesa, nego i gubitak radnih mjesta, smanjenje otkupa i udar na čitav lanac koji ovisi od domaće proizvodnje.
"Na području grada Živinica ugasile su se dvije velike farme, koje broje oko 250 grla, što je izuzetno značajno za proizvodnju mlijeka na području cijele države", pojašnjava Eldin Glibanović, predsjednik Udruženja proizvođača mlijeka TK.
"Isto tako kada govorimo o izvozu crvenog mesa, 30 godina mi ne možemo izvoziti u EU. A nama sve ulazi. Zar je moguće da nemamo neko rješenje 30 godina", ističe Miljan Erbez, stručni saradnik u Udruženju proizvođača mlijeka RS.
Ovisimo o uvozu
Susjedne zemlje primjenjuju diferenciranu stopu PDV-a, čime svojim proizvođačima olakšavaju troškove proizvodnje, sa druge strane, bosanskohercegovački proizvođači nemaju tu pogodnost. Svakodnevno suočeni sa visokim ulaznim troškovima i ograničenom podrškom, teško se nose sa konkurencijom iz uvoza.
"Hrvatski poljoprivrednik ima 5% na te inpute. I on je odmah, u startu, za 12% konkuretniji od nekog ovdje našeg seljaka koji ima 12 ovaca, 5 krava, daj da se smilujemo na tu kategoriju jer to je 70.000 obitelji! Neka je po četiri člana - to je 280 000 ljudi", dodaje Erbez.
Koliko je takav položaj rizičan, pokazuju i podaci o spoljnotrgovinskoj razmjeni. Bosna i Hercegovina je prošle godine uvezla više od 5,3 milijarde maraka poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, dok je izvoz iznosio tek nešto više od 1,2 milijarde.
"Mi najveći prblem možemo da imamo jer smo uvozno orijentirani, ovdje se sve živo uvozi, ja mislim 95 %, a ne možemo ni 5 % potreba osigurati iz domaće proizvodnje", naveo je Jovan Vasilić, predsjednik Udruženja za zaštitu potrošača Zvono Bijeljina.
U zemlji koja sve više ovisi od hrane iz uvoza, svaki poremećaj na svjetskom tržištu može se preliti i na domaće cijene. Za bh. domaćinstva koja već teško pokrivaju osnovne troškove, pitanje više nije samo koliko će hrana koštati, već hoće li je moći priuštiti.
Pridružite se WhatsApp kanalu Bljesak.info i među prvima saznajte najvažnije vijesti iz Mostara, Hercegovine, BiH i svijeta. Na kanalu donosimo kratke, izravne informacije i sadržaj koji ne mora uvijek čekati objavu na portalu. Kanal možete napustiti u svakom trenutku.























