Akademija o Oluji: Kad je Gotovina dobio zadatak, Širokobriježani su krenuli prvi
Svečanom akademijom u Širokom Brijegu obilježena je 31. obljetnica vojno-redarstvene operacije "Oluja". Otvoreno je niz pitanja o ulozi Hrvata iz BiH u Oluji, prešućenim ratnim činjenicama i odnosu hrvatskih institucija prema vlastitoj povijesti. Generali, novinar i politički predstavnici govorili su o granatiranju Širokog Brijega, obrani Bihaća, ulozi HVO-a i HOS-a te poručili da se o tim temama više ne smije šutjeti.
Na akademiji koja je održana u utorak govorili su brigadni general Hrvatskog vijeća obrane Zdenko Lučić, general Hrvatskih obrambenih snaga Ante Prkačin, politolog i novinar Tvrtko Milović te zastupnik HRS-a u Skupštini Županije Zapadnohercegovačke Tomislav Bandić, a događaj je moderirala zastupnica HRS-a Antonija Banožić.
Iako su nakon polaganja vijenaca na Trgu širokobrijeških žrtava povodom obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja, organizatore i posjetitelje svečane akademije dočekala zatvorena vrata Skupštine ŽZH-a, akademija je ipak uspješno održana u Narodnoj knjižnici.
Ni 31 godinu nakon nema dostojnog obilježavanja
"Upravo 5. kolovoza 1995. godine, u jutarnjim satima, dok su hrvatske snage oslobađale Knin i druga okupirana područja u Republici Hrvatskoj, Široki Brijeg granatiran je sa srpskih položaja kod Mostara. Granatiranje civilnog područja predstavljalo je čin odmazde zbog uspjeha vojno-redarstvene operacije 'Oluja'", podsjetila je Banožić.
U granatiranju naselja Pecara teško su ranjeni Anđelka Misir i Marko Kraljević. Anđelka Misir poslije je preminula od posljedica ranjavanja, dok je Marko Kraljević preživio napad.
"Posebno je žalosno što ni nakon više od 30 godina nemamo dostojno spomen-obilježje niti posebno institucionalno obilježavanje toga dana", poručila je Banožić, dodajući kako za granatiranje civilnog područja, prema dosad javno poznatim informacijama, nitko nije procesuiran.
Istaknula je i da je već treću godinu zaredom predlagala da se obljetnica Oluje u Županiji Zapadnohercegovačkoj obilježava institucionalno te da se 5. kolovoza proglasi neradnim danom, no inicijativa dosad nije zaživjela, iako je dobila podršku resornog ministra branitelja.
Loši političari nisu poduzeli ništa
Brigadni general HVO-a Zdenko Lučić ocijenio je da je Daytonski mirovni sporazum prije svega donio mir i omogućio ljudima opstanak u njihovim krajevima, ali je upozorio da su kasnije političke intervencije išle na štetu hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
Prema njegovim riječima, posebno su narušeni konstitutivnost, paritet i reciprocitet, iako su ta prava Hrvatima zajamčena Ustavom i Daytonskim mirovnim sporazumom.
"U posljednjih 25 godina imali smo toliko loše političare da nisu poduzeli gotovo ništa na međunarodnom planu. Mi kao hrvatski narod imamo pravo na konstitutivnost. Ona nam je zajamčena Ustavom i Daytonskim mirovnim sporazumom", poručio je Lučić.
Govoreći o vojnoj i sigurnosnoj pripremi Oluje, Zdenko Lučić naveo je da su joj prethodile operacije oslobađanja Cincara i Kupresa, "Zima '94", "Skok 1", "Skok 2" i "Ljeto '95".
"Proces je bio vrlo složen u svakom smislu, a prvenstveno u političkom", rekao je Lučić, naglasivši da su važnu ulogu imali Washingtonski i Splitski sporazum te potreba zaštite bihaćke enklave od mogućeg napada i genocida.
Na pitanje o odnosu snaga tijekom Oluje, rekao je da je omjer bio približno jedan prema tri, gotovo jedan prema četiri, u korist hrvatskih snaga.
Škejo je krenuo prvi, nije znao da metak ubija
Ante Prkačin ocijenio je Oluju jednim od najvažnijih događaja u novijoj hrvatskoj povijesti.
"Oluja je oslobodila Hrvatsku, obranila Hrvatsku i stvorila Hrvatsku. Mi nismo svjesni što je sve postignuto", kazao je Prkačin.
Govoreći o pripadnicima HOS-a Marku Škeji i Darki Peranoviću Kundri, istaknuo je njihovu hrabrost i borbeni moral, navodeći kako je Škejo sa svojim ljudima krenuo među prvima kada je izdana zapovijed za početak operacije.
"Kada je Gotovina dobio zadatak da se krene, Škejo je sa svojim ljudima krenuo prvi. Priča Darka Peranovića Kundre, kojega sam često spominjao, govori da je takva hrabrost bila uvjetovana činjenicom da taj dječak, sa samo 16 godina i sedam ili osam mjeseci, nije znao da metak ubija. Nije znao jer takva hrabrost nije bila uobičajena. Inače, u toj su ekipi HOS-a Marka Škeje svi su bili hrabri,ali on se ipak izdvajao. Ipak, takva je hrabrost bila dvije stope u ludilu. Jednostavno nije znao da metak ubija", rekao je Prkačin i dodao kako je danas čini se, vrlo pobožan čovjek.
"Moli se Bogu i ide na mise. Možda na taj način vraća dug Bogu, koji je tijekom rata vodio računa o njemu i sačuvao mu glavu", pojasnio je.
Zašto Bošnjaci ne govore o pozivu Republici Hrvatskoj?
"U bošnjačkim medijima nisam vidio da se govori o Splitskom sporazumu i pozivu Alije Izetbegovića Republici Hrvatskoj da vojno intervenira u Bosni i Hercegovini. Zašto se o tome ne govori? Zato što biste, kada biste o tome govorili, morali priznati da nije u redu drugima birati njihove političke predstavnike. Morali biste priznati da nije u redu što u Bugojnu gotovo više nema Hrvata, što takva situacija u Konjicu i drugim mjestima", rekao je Bandić i dodao kako da biste to radili prvo morate stvoriti narativ neprijateljstva, što političke elite posebno rade pred izbore.
"Tako dolazimo do situacije u kojoj imamo Željka Komšića. Kada stvorite određeni narativ, dobivate i opravdanje za ono što radite. Mi se trebamo okrenuti sebi i govoriti samo istinu. Ne trebamo ništa posebno interpretirati. Tako ćemo poslati jasnu poruku, ali i obrazovati naše buduće naraštaje", zaključio je Tomislav Bandić.
Od pobjedničke do "agresorske" vojske
Tvrtko Milović naglasio je da se Oluja ne može promatrati isključivo kao vojna operacija, nego i kao politički trijumf.
"Hrvatska je mogla vojno pobijediti, a zatim završiti pod sankcijama, što se nije dogodilo", rekao je Milović, dodajući da je međunarodno prihvaćanje završetka rata bilo jedan od ključnih političkih uspjeha Oluje.
Prema njegovim riječima, operacija "Bljesak" bila je svojevrstan politički test koji je pokazao kako će međunarodna zajednica reagirati na veću hrvatsku vojnu operaciju.
Milović je ustvrdio i da je doprinos HVO-a poslije rata postupno potisnut iz javnog prostora, ponajprije zbog slabosti hrvatskih medija u BiH i snažnijeg medijskog utjecaja iz Sarajeva.
Promjenila se percepcija, ali ne i činjenice
"HVO je bio pobjednička i saveznička vojska, ali je u samo nekoliko godina u javnom prostoru pretvoren u 'agresorsku vojsku'", rekao je Milović, ocjenjujući da se promijenila percepcija, ali ne i činjenice.
General Hrvatskih obrambenih snaga Ante Prkačin poručio je kako hrvatski politički predstavnici nedovoljno jasno i argumentirano govore o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini, ratnim zločinima nad Hrvatima te doprinosu hrvatskih snaga završetku rata. Kritizirao je hrvatske predstavnike u Hrvatskom saboru i Europskom parlamentu, ocijenivši da se ondje nedovoljno govori o zločinima nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini.
Spomenuo je zastupnicu Željanu Zovko, tvrdeći da je više pozornosti posvetila pohvalama premijeru Andreju Plenkoviću nego objašnjavanju događaja koji su prethodili hrvatsko-bošnjačkom sukobu.
"O Ahmićima treba govoriti, ali treba govoriti i o Trusini i drugim mjestima", kazao je Prkačin, iznoseći tvrdnju da su zločini nad Hrvatima počinjeni na više lokacija prije zločina u Ahmićima.
Naglasio je kako bi hrvatski predstavnici u europskim institucijama trebali sustavno prikupljati podatke, dokumentirati događaje i o njima govoriti jasno i argumentirano.
"Europa mora vidjeti što se ovdje događalo. Kakva god Europa bila, drukčije bi se ponašala kada bi znala cijelu istinu", poručio je.
Prkačin smatra da Plenković ima snažan položaj u europskim političkim krugovima, ali da ga više koristi za interese svoje stranke nego za položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini.
"Treba okupiti sposobne i pametne ljude koji neće praviti panegirike Andreju Plenkoviću, nego će raditi zajednički nacionalni posao", rekao je.
Previše šutimo o svojoj ulozi
Tomislav Bandić kazao je kako Hrvati u Bosni i Hercegovini previše šute o vlastitoj ulozi u Domovinskom ratu, iako imaju institucije koje bi trebale sustavno govoriti o toj temi. Bandić je rekao kako je svojedobno bio oduševljen idejom osnivanja Hrvatskog narodnog sabora, smatrajući ga institucijom koja je Hrvatima u BiH bila potrebna.
"Ali taj isti HNS mora biti u službi naroda, a ne političkih elita", poručio je.
Prema njegovim riječima, HNS je tijekom godina usvajao brojne rezolucije i deklaracije koje su bile dobro napisane, ali se njihov učinak uglavnom završavao na nekoliko dana političke i medijske pozornosti.
"One nikada nisu otišle dalje od mrtvog slova na papiru. Poslužile bi nekoliko dana za zaokupljanje javnosti, a potom bi bile zaboravljene", rekao je Bandić.
Tko nam brani?
Posebno se osvrnuo na Hrvatski narodni sabor BiH, poručivši da ta institucija mora biti u službi naroda, a ne političkih elita.
"Tko nam brani da u udžbenicima napišemo istinu o povijesti? Tko nam brani objasniti što je Oluja značila za hrvatski narod? Nitko nam to ne brani", rekao je Bandić.
Prema njegovim riječima, potrebno je institucionalno financirati dokumentarne filmove, knjige i publikacije o Domovinskom ratu kako bi mlađe generacije bolje razumjele ulogu HVO-a i hrvatskih snaga, a složio se i Lučić.
"Na nama je da pišemo udžbenike. Na nama je da izgradimo muzej Domovinskog rata. Na nama je da osnivamo veteranske centre. Na nama je da promoviramo Domovinski rat i njegove heroje.
To je naša obveza i to možemo napraviti. To je naša obveza i to možemo napraviti", poručio je
