Guardian o naraštaju rođenom nakon rata: Zašto BiH teško zadržava mlade

Stotine tisuća građana napustile su BiH tijekom proteklog desetljeća, a među onima koji ostaju sve se češće postavlja pitanje vide li svoju budućnost ovdje ili negdje drugdje.

Upravo kroz priče mladih ljudi iz Sarajeva i Istočnog Sarajeva britanski Guardian pokušao je prikazati zemlju u kojoj su naraštaji rođeni nakon rata i dalje suočeni s njegovim političkim i društvenim nasljeđem.

Na prvi pogled, razlozi za odlazak nisu tako očiti, navodi se u tekstu. Sarajevo je ovog listopadskog jutra okupano jesenskim suncem, ulični kafići u sjeni Katedrale Srca Isusova puni su, a ljudi koji se zadržavaju uz kavu i cigarete miješaju se sa švedskim nogometnim navijačima koji su stigli na utakmicu Lige nacija, odigranu u subotu navečer u Zenici.

Ipak, brojne čari Sarajeva nisu bile dovoljne zadržati mnoge mlade ljude u Bosni i Hercegovini.

Jedna lokalna organizacija koja prati iseljavanje procijenila je kako je više od 600.000 ljudi napustilo zemlju u desetljeću nakon popisa stanovništva iz 2013. godine, kada je službeni broj stanovnika iznosio 3,5 milijuna.

Mladi odlaze, zemlja ostaje zarobljena u podjelama

Guardian navodi kako se jedan od razloga za takvo stanje može tražiti u složenom političkom sustavu Bosne i Hercegovine, uspostavljenom nakon završetka rata.

Stvaranje dvaju entiteta, uz institucije na državnoj razini, Daytonskim mirovnim sporazumom trebalo je osigurati mir nakon razornog sukoba 1990-ih. Tri desetljeća poslije, podjele su i dalje snažno prisutne u političkom i društvenom životu zemlje.

Dok se Bosna i Hercegovina priprema za još jedan izborni dan, dio mladih s kojima je razgovarao Guardian govori o osjećaju kako njihovi problemi i budućnost ne zauzimaju dovoljno prostora u javnom životu.

"Ne žele da mladi ljudi budu zainteresirani, a mladi ljudi nisu zainteresirani za politiku", rekla je Sarah Ćato.

Ova 19-godišnja studentica političkih znanosti i međunarodnih odnosa prvi put ima pravo glasa, ali kaže kako se njezin naraštaj često osjeća nevidljivim.

"Mladi ljudi ne znaju kako glasati ili za koga glasati jer nas nitko ne zastupa", rekla je, dodajući kako se nespremnost mladih baviti politikom može povezati i s njezinim statusom "tabu teme" nakon završetka rata 1995. godine.

"Mislim da bi obrazovanje mladih od osnovne škole o tome kako biti dobar građanin trebalo biti obvezno."

Različite verzije prošlosti

Guardian ukazuje i na obrazovanje kao jedno od mjesta na kojima su podjele i dalje vidljive. Djeca u Bosni i Hercegovini o nedavnoj povijesti zemlje ne uče na isti način, a sadržaj nastavnih programa razlikuje se među dijelovima zemlje.

U Republici Srpskoj u nastavnom programu nalaze se i Radovan Karadžić i Ratko Mladić, koje je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju pravomoćno osudio, među ostalim, za genocid u Srebrenici.

Istočno Sarajevo udaljeno je samo kratku vožnju od središta glavnog grada, ali nalazi se s druge strane međuentitetske crte. Prometni znakovi ispisani su ćirilicom, dok mladi, kako za Guardian kaže 23-godišnja Dijana Papaz, odrastaju "okruženi muralima ratnih zločinaca".

Papaz je zajedno sa Sarah Ćato radila na izložbi "Što ako je granica u tebi?", koja se bavi podjelama između Sarajeva i Istočnog Sarajeva, ali i načinima na koje ih mladi pokušavaju prevladati.

Odbacuje etničke etikete i za sebe kaže kako je "Bosanka", ali smatra kako društvo i dalje snažno osjeća posljedice ratnih i poslijeratnih podjela.

"Moramo nešto učiniti u vezi s našim ustavom, jer Dayton nije trebao trajati 30 godina", rekla je.

"To je trebala biti privremena stvar nakon rata, dok ne poboljšamo zemlju, ali to se nikada nije dogodilo."

"Naši roditelji nam govore idite"

Naraštaji rođeni nakon 1995. godine nemaju vlastita sjećanja na rat, ali o njemu mnogo slušaju od svojih obitelji.

Ajna Mešić iz Inicijative mladih za ljudska prava kaže kako se kontinuirani odlazak mladih i obrazovanih ljudi iz Bosne i Hercegovine može povezati i s pritiskom koji osjećaju u vlastitim domovima.

"Naši roditelji nam govore idite", rekla je.

"Dok sam odrastala, moja je sudbina bila biti odvjetnica u Njemačkoj. Onda sam se negdje u srednjoj školi sjetila kako imam slobodnu volju. Ali mnogi roditelji reći će vam kako su rat vodili ni za što i kako ne žele da i mi živimo ovdje."

U zemlji koja je proteklih godina izgubila velik broj stanovnika upravo je odlazak mladih postao jedno od pitanja koje nadilazi jedan izborni ciklus.

Guardian zaključuje svoju priču slikom Bosne i Hercegovine u kojoj mladi naraštaji odrastaju bez vlastitih sjećanja na rat, ali unutar sustava i društvenih podjela koje su iz njega proizašle. Za mnoge od njih dvojba više nije samo kako promijeniti zemlju u kojoj su rođeni, nego i hoće li u njoj uopće ostati, prenosi pisanje Guardiana N1.