Ovisno gdje se nalazite, ako vam se činilo da su vam danas otoci i planine na horizontu izblijedjeli – niste zamislili. Horizont je zamućen dimom kanadskih šumskih požara koji je preko Atlantika stigao nad Europu i prekrio i južnije zemlje, uključujući i našu.
Glavni ''krivac'' nije magla, nego čestice dima koje su u atmosferu stigle iz požarima zahvaćene Kanade, udaljene više od 7.600 kilometara.
NASA-in satelit Aqua/MODIS 6. lipnja snimio je gusti i neprekinuti tok dima koji se od zapadne Kanade proteže sve do zapadne Rusije. Zavjesa dima posljednjih je dana prešla zapadnu i srednju Europu, a sada je zahvatila i hrvatsku obalu, područje BiH i šire.
Istraživači iz Leibnizova instituta za troposferska istraživanja (TROPOS) potvrđuju da se takvi slojevi dima uočavaju tek uz pomoć laserskih lidar-mjerenja jer su preslabi za klasične satelitske kamere. Nad Leipzigom su 2. i 3. lipnja zabilježena dva sloja kanadskog dima – jedan na 4,5–6,5 km, drugi na 8–10 km visine – koji su utjecali na formiranje visokih oblaka tipa cirus.
Sitne čestice ugljika iz dima djeluju kao filtar za plavo svjetlo, zbog čega krajolici poprimaju sivkasto-mliječni ton. Miješanjem s česticama saharskog pijeska koje pristižu nad zapadni Mediteran zrak postaje još zasićeniji.
U Kanadi trenutno gore 224 požara, od kojih je 98 izvan kontrole. Prema sustavu Copernicus, razina aerosola u zraku mogla bi se smanjiti do petka, no sve dok visinski zapadni vjetrovi pušu preko Atlantika, dim bi mogao stizati u novim valovima.
Ovaj atmosferski fenomen podsjeća koliko je globalni sustav povezan – šumski požari u Kanadi mogu doslovno prekriti horizont Europe za samo nekoliko dana. Stručnjaci upozoravaju da osobe s respiratornim smetnjama mogu osjetiti peckanje u grlu i očima.
