Čovjek koji je želio ukinuti obitelj, religiju, naciju, istinu, povijest i individualnost

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Karl Heinrich Marx, diljem svijeta poznat kao Karl Marx, njemački filozof, ideolog komunističkoga i socijalističkoga pokreta, te utemeljitelj komunizma, rođen je na današnji dan, 5. svibnja 1818. u Trieru.

Njegova je obitelj pripadala Aškenazi Židovima, a njegova je očinska linija obitelji činila rabine Triera od 1723.

Karlov otac, Herschel Marx, bio je pripadnik srednje klase i relativno imućan; obitelj je posjedovala niz vinograda u francuskom departmanu Moselle. Sa Židovstva se preobratio na Protestantizam luteranske denominacije neposredno pred rođenje sina, mijenjajući i ime u njemačko Heinrich.

Karlova majka, rođena kao Henrietta Presburg (20. srpanj 1788. – 30. studeni 1863.), bila je nizozemska Židovkinja, koja je, za razliku od njenog muža, bila tek polupismena.

Potjecala je iz imućne poslovne obitelji koja je kasnije osnovala tvrtku Philips: ona je bila prateta Antunu i Gerardu Philipsu i praprateta Fritsu Philipsu.

Marxovo školovanje i prva djela

Malo toga je poznato o djetinjstvu Karla Marxa. Studirao je pravo i povijest u Bonnu i Berlinu, gdje se upoznao s mladohegelovcima (A. Ruge, B. Bauer, L. Feuerbach i dr.), a potom i filozofiju, iz koje u Jeni 1841. postiže doktorat, te se 1842. neuspješno pokušava habilitirati na sveučilištu u Bonnu.

Sudjeluje u osnivanju Rajnskih novina (Rheinische Zeitung, od 1842), razvija veliku publicističku djelatnost, a u listopadu 1842. postaje i glavni urednik Rajnskih novina.

Uoči zabrane lista izlazi iz redakcije, te potkraj 1843. odlazi u Pariz k Arnoldu Rugeu, gdje upoznaje Friedricha Engelsa, s kojim blisko surađuje sve do kraja svojega života.

U to vrijeme nastaju njegova djela: Prilog kritici Hegelove filozofije prava (Zur Kritik der Hegelschen Rechtsphilosophie, 1843), Židovsko pitanje (Zur Judenfrage, 1844), Sveta obitelj (Die heilige Familie oder Kritik der kritischen Kritik, gegen Bruno Bauer und Konsorten, 1845).

Prisiljen emigrirati

Na zahtjev pruske vlade 1845. Marx biva prisiljen emigrirati iz Francuske u Belgiju, te u Bruxellesu nastavlja s daljnjom razradbom svoje kritike tadašnjih društvenih odnosa, ali i njemačke filozofske tradicije kao ideološke podloge tih odnosa.

Skupa s Engelsom, Wolfom, Weydemeyerom i drugima osniva u Bruxellesu Komunistički dopisnički komitet, stupa u vezu s francuskim i njemačkim komunistima, radi na promidžbi svojih revolucionarnih shvaćanja.

Pridobivši za svoje poglede mnoge ugledne komuniste, posebice one iz dotadašnjega Saveza pravednika (J. Moll, K. Schapper, A. Pfänder, J. G. Eccarius), Marx skupa s Engelsom predlaže osnivanje saveza komunista, do čega dolazi 1847. u Londonu.

Potkraj iste godine, na drugom kongresu Saveza komunista, Marxu i Engelsu biva povjerena izradba Manifesta komunističke partije (Manifest der kommunistischen Partei, 1848), u kojem su sažeti temeljni nazori komunista o društvenom razvitku, smislu klasne borbe i njezinim metodama.

Neuspjeh revolucije

S izbijanjem revolucije u Njemačkoj 1848. Marx dolazi u Köln, ali ubrzo nakon propasti revolucije emigrira u London, gdje se trajno nastanjuje i zbog vrlo bijednih životnih prilika surađuje u raznim novinama i edicijama, ali također nastavlja s daljnjom razradbom svoje kritike građanske ekonomije.

Kada je 1864. osnovana Prva internacionala, Marx je aktivno sudjelovao u njezinu radu, pisao njezine statute, proglase i teze za kongrese.

Na temelju djela koja je objavio sam ili s Engelsom i većega broja manjih programatskih i političkoteorijskih spisa, te na temelju Engelsovih i drugih interpretacija njemačkih socijalista i ruskih komunista, Marx je shvaćen kao utemeljitelj "historijskog i dijalektičkog materijalizma" i "znanstvenoga socijalizma".

Marxova važna djela

Tek u XX. stoljeću objavljeni su njegovi rukopisi Kritika Hegelove filozofije državnoga prava (Zur Kritik der Hegelschen Rechtsphilosophie. Einleitung, 1844), Njemačka ideologija (Die deutsche Ideologie, 1845–46), Ekonomsko-filozofski rukopisi (Ökonomisch-philosophische Manuskripten, 1844), Osnovne crte kritike političke ekonomije (Grundrisse der Kritik der politischen Ökonomie, oko 1850) i dr., što je potaknulo dugotrajnu i temeljitu raspravu o njegovu djelu i mišljenju u svjetskim razmjerima.

Ta djela, zajedno s njegovom disertacijom, otkrila su Marxa kao mislioca krize modernoga doba i građanskog svijeta koji je svoj emancipatorski i revolucionarni naum filozofsko-antropologijski, socijalno-filozofski i filozofski-povijesno utemeljio i razvio kao kritiku.

Svojim opusom i djelovanjem snažno je utjecao na međunarodni radnički pokret te na socijalističke i komunističke partije širom svijeta.

Svoju kritiku Hegela Marx započinje već u svojoj disertaciji. Shvaćajući Hegelovu filozofiju kao teret ("Nakon Hegela ne samo da nije moguće misliti nego nije moguće ni živjeti."), zbog njezinih teza i zbog njezina osamostaljenja naspram zbiljnosti, on svoj program formulira kao posvjetovljenje filozofije i uzdizanje svijeta na razinu filozofije.

Kritika političke ekonomije

Najveći dio svojega rada u Londonu Marx je posvetio kritici političke ekonomije kao znanosti o "bogatstvu društava u kojima vlada kapitalistički način proizvodnje", ne bi li ustanovio osnovu eksploatacije, te aktivnostima u organiziranju radničkog i socijalističkog pokreta.

Prva intencija sustavno je elaborirana u Prilogu kritici političke ekonomije (Zur Kritik der politischen Ökonomie, 1859), a svoj najopsežniji domašaj ima u Kapitalu (II. i III. svezak objavio je Engels, a IV. svezak K. Kautsky).

Druga intencija uobličena je u programatskim spisima kao što su ponajprije Komunistički manifest (koautor je F. Engels), Građanski rat u Francuskoj (Bürgerkrieg in Frankreich, 1870–71) i Kritika Gothskoga programa (Kritik des Gothaer Programms, 1875).

U njima Marx zagovara i najavljuje radikalnu revoluciju, koja je zapravo nastavak bitno revolucionarnog i svjetskopovijesnoga značaja kapitalističke proizvodnje, a ona stvara golema bogatstva, mijenja društvene odnose i zahvaća planet, ali stvara i radništvo, proletarijat, koji se kapitalu može oduprijeti samo organizirano i na međunarodnoj razini.

Komunistički manifest

U političkom pogledu, Marx je najradikalniji u Komunističkom manifestu, jer zagovara ukidanje privatnoga vlasništva i mnogih drugih »građanskih« institucija (obitelji, religije, nacije, istine, povijesti i individualnosti), ali zagovara i opće pravo na obrazovanje i ukidanje dječjega rada.

U Građanskom ratu u Francuskoj, u kojem se bavi Pariškom komunom, formulirana je ideja samoupravljanja, a u Kritici Gothskoga programa ideja diktature proletarijata kao oblika političke organizacije u revolucionarnoj epohi.

Takvi politički programi najavljivali su prekid s liberalnom i parlamentarnom tradicijom, koja tada još i nije bila primjereno zaživjela u svjetskim razmjerima, pa nije čudno da su političku primjenu našli u onim društvima u kojima je ta tradicija bila najslabija – u Rusiji, Jugoslaviji i dalekoistočnim zemljama (Kina i dr.).

S druge pak strane, ne može se poreći da je Marxovim djelom nadahnut i organiziran radnički pokret (zajedno s odgovarajućim političkim strankama) izborio znatne promjene u modernim kapitalističkim državama, prije svega u pogledu prava na sudjelovanje u organizaciji proizvodnje (»radnička demokracija«) i socijalnih prava (socijalna država).

Kar Marx preminuo je 14. ožujka 1883. godine u Londonu, gdje je tri dana kasnije i sahranjen.