U marihuani se uživalo i prije 3 tisuće godina

Ljudi su možda koristili kanabis zbog njegovih opojnih svojstava mnogo ranije nego što se dosad pretpostavljalo – prije najmanje 2.800 godina, navodi se u novoj studiji.

Arheolozi koji su predvodili iskopavanja monumentalne grobnice u Sibiru objavili su da su pronašli dokaze o najranijoj poznatoj uporabi kanabisa u psihoaktivne svrhe, piše Beta.

Herodot i kanabis

Ovi nalazi upućuju na to da se kanabis koristio najmanje 300 godina ranije nego što se dosad znalo na temelju dokaza iz susjedne Kine.

Uporaba opojnih sredstava u davna vremena dugo zaokuplja pozornost znanstvenika. Grčki povjesničar Herodot pisao je o stanovnicima Srednje Azije koji su pušili kanabis oko 440. godine prije Krista, a arheolozi su nedavno pronašli sjemenke ove biljke u grobnicama diljem tamošnjih visoravni.

Tim istraživača iz Njemačke, Rusije, Švedske i Švicarske naveo je da analiza kose pronađene u kraljevskoj grobnici – u kojoj su otkrivene i sjemenke kanabisa – baca novo svjetlo na ulogu ove biljke u drevnim društvima.

''Izuzetno je rijetko da na istome mjestu pronađemo i sačuvane dijelove biljaka i ljudsko meko tkivo koje sadrži aktivne tvari'', rekao je koautor studije Gino Caspari, arheolog sa Sveučilišta u Bernu.

Prema njegovim riječima, nije jasno je li se kanabis konzumirao udisanjem dima ili unošenjem u organizam na neki drugi način.

Tisuću sjemenki

Iskopavanja su započela 2017. godine na velikom tumulu Tunnug 1, u dolini Uyuk u južnom Sibiru. Ondje se nalazi jedna od najstarijih monumentalnih grobnica koja svjedoči o materijalnoj kulturi Skita – drevnih nomada koji su migrirali iz Srednje Azije prema južnoj Rusiji i Ukrajini.

Istraživački tim, koji je boravio ''praktički usred ničega'', mjesecima je živio u šatorima, suočavajući se od proljeća do jeseni s močvarama, snježnim olujama, mrazom i rojevima komaraca. Krda konja slobodno lutaju travnatim stepama.

Pronađeni su i oružje, konjska oprema te predmeti ukrašeni motivima u takozvanom ''životinjskom stilu''. Međutim, tim je do pravog otkrića došao kada je pronašao sitne crne mrlje – za koje se pokazalo da su sjemenke kanabisa – zajedno sa sačuvanim pramenovima kose, rekao je Caspari.

''Kao arheolog, rijetko imate priliku provesti toksikološku analizu osobe koja je mrtva gotovo 3.000 godina'', rekao je.

Radiokarbonsko datiranje nekih od više od 1.000 pronađenih sjemenki pomoglo je utvrditi razdoblje iz kojeg potječu. One se ondje ''nisu našle slučajno'', nego su namjerno položene u grobnicu, što upućuje na to da je ta biljka imala određeno značenje za tadašnju zajednicu, naveo je.

Tajna u kosi

Rezultati su objavljeni u četvrtak u časopisu Science. Međutim, nisu svi neovisni stručnjaci uvjereni u tumačenje nalaza.

Analiza kose ''znanstveno je slaba'' i nema dovoljno dokaza za tvrdnju da je kanabis korišten, napisao je u e-poruci Volker Auwärter, voditelj Odjela za forenzičku toksikologiju pri Sveučilišnom medicinskom centru u Freiburgu u Njemačkoj.

''Kada je riječ o ključnom dijelu studije, rad je daleko ispod razine onoga što se moglo postići'', rekao je Auwärter.

''To je važno jer se glavne tvrdnje iznesene u sažetku rada – da je kanabis konzumiran i korišten zbog svojih psihoaktivnih svojstava – temelje upravo na podacima dobivenima analizom kose''.

Danas znanstvenici ne smatraju drevne zapise pouzdanima ako nisu potkrijepljeni dodatnim dokazima. Budući da biljka kanabis ima i druge namjene – sjemenke se prešaju radi dobivanja ulja, a vlakna konoplje koriste se za izradu tkanina – samo njezino prisustvo nije dovoljan dokaz da je korištena kao opojno sredstvo.

Dio pogrebnih darova

Auwärter, koji nije sudjelovao u istraživanju, napomenuo je da podaci ne omogućuju razlikovanje konzumacije od vanjske izloženosti, odnosno da su tragovi kanabisa mogli dospjeti u kosu jednostavno zato što je bila pokopana zajedno s tom biljkom.

Prema njegovim riječima, bilo bi poželjno – a i lako izvedivo – provesti laboratorijsko ispitivanje uz sudjelovanje stručnjaka za forenzičku toksikologiju.

S druge strane, Elisa Guerra Doce sa Sveučilišta u Valladolidu u Španjolskoj, koja proučava uporabu tvari koje mijenjaju stanje svijesti u europskoj prapovijesti, ocijenila je da toksikološka analiza kose nije novost u arheologiji te da se već koristila za utvrđivanje konzumacije psihoaktivnih tvari. Ona nije sudjelovala u ovom istraživanju.

U e-poruci koju je poslala pohvalila je autore jer su zahvaljujući svojoj metodologiji uspjeli pokazati da ''kanabis nije bio samo dio pogrebnih darova, nego su ga doista uzimali pojedinci povezani s pogrebnim obredom''.