Iz Venezuele preko Njemačke do Mostara - Priča Itahize Zambrano o životu u Mostaru

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Ovdje su stvari puno opuštenije i fleksibilnije, u Njemačkoj je sve striktno i unaprijed određeno'', kaže za Bljesak.info Itahiza Zambrano studentica Medicinskog fakulteta u Mostaru.

Rodom iz Venezuele, zemlje koja je za nju u njezinu obitelj postala nesigurna, Itahiza je s obitelji 1996. godine odselila u Njemačku iz koje se odlučila upisati studij medicine u Mostaru.

Zašto Mostar?

Itahiza je ova studij željela upisati u Njemačkoj, no s obzirom da su uvjeti za upis bili rigorozni i striktni, te je postojala 'lista čekanja', odlučila se za Mostar.

''U međuvremenu sam radila kao medicinski djelatnik i štedjela novac, ali su promijenili zakon i nisam dobila mjesto. Kada sam vidjela Mostar u ponudi, razmišljala sam super, jer ovdje imam neke prijatelje i odluka je pala'', rekla je djevojka iz Venezuele, pričajući o tome kako je završila na studiju baš u Mostaru.

''Studij je relativno nov, neke se stvari po mom mišljenju još trebaju posložiti, ali generalno sviđa mi se i bolje je nego u Njemačkoj'', navodi dodajući kako su profesori iznimno pristupačni.

''Na mojoj godini je trenutno devet studenata, počeli smo s 18, ali logično ako ne polažeš ispite, ne može dalje. Zaista mi se sviđa, ima svoje prednosti i nedostatke, ali generalno iskustvo je pozitivno. Prednost je pristupačnost profesora, okruženje je dobro i sviđa mi se što učimo praktične stvari ranije nego u Njemačkoj'', kaže, te ističe kako na studijima u Njemačkoj tek na šestoj godini studenti imaju iskustva i kontakte s pacijentima.

Intenzivan rad

''Ovdje je vrlo intenzivan rad. Pozitivno je što je grupa mala i svi moraju sve naučiti, pa je svatko uključen u proces'', dodaje.

Navela je kako svi pričaju engleski, netko bolje netko lošije, no gdje zapne kolege uvijek uskoče u pomoć, te smatra da je odgovornost studenata naučiti lokalni jezik, prvenstveno radi pacijenata.

''Naša je odgovornost naučiti hrvatski jezik, i sva odgovornost učenja prebačena je na nas. Na fakultetu nemamo lekcije iz hrvatskog jezika. Imamo tečaj na prvoj godini, što je doprinijelo, ali nama treba i 'stručni medicinski' jezik, jer pričamo s pacijentima'', kaže Itahiza, koja smatra da bi se na tome trebalo poraditi.

Društveni život

Naravno, društveni i zabavni život su iznimno važni za svakog studenta, a Itahiza kaže da za njezin ukus Mostaru nedostaje aktivnosti.

''Ovdje je ponuda aktivnosti poprilično manjkava. Nestaju sportske aktivnosti, kreativni hobiji, ali malo i kulturološke razlike. Primjerice u Njemačkoj imaš restorane drugačije glazbe, drugih nacija, možeš pojesti hranu iz svakog kutka svijeta, to meni nedostaje. Za mlade ljude ovdje je ponuda dosadna, sve je isto'', kaže Itahiza.

Nažalost za jednog stranca koji živi u Mostaru, poprilično je teško organizirati putovanja, ako nemaš osobni automobil, o kojem ovisiš.

''Prometna infrastruktura je loša. Ovisiš o autu, ako želiš otići i organizirati neki put, moraš ići u Sarajevo. Imate autobuse i sve, ali to predugo traje i nisu česti'', kaže nam studentica, kojoj se unatoč tome, životni stil ovdje sviđa.

Kaže da joj je život ovdje puno spontaniji i sigurniji.

''Dogovorit se s nekim na piće ili slično je puno spontanije i jednostavnije. Generalno moja generacija je super i chill, opuštenog druženja i ispijanja kave iznenada u Njemačkoj nema, sve se unaprijed radi i dogovara. Ovdje se sretnem s nekim, hej hoćemo na kavu i idemo. Puno je osobnije'', kaže Itahiza, koju je čak na početku ova velika opuštenost i živcirala, jer je naviknuta na organizirano i striktno, no brzo se navinula na mostarsko 'polako'.

''Sada kada odem u Njemačku živcira me njihova brzina i što je sve određeno u minutu. Ljudi budu mrzovoljni, pa im kažem opustite se u dvije minute neće se ništa promijeniti'', rekla Itahiza, dodajući: ''No, tri godine se piju kave. Što sada? Malo raznolikosti mi nedostaje, no vidim da se stvari mijenjaju i da se grad trudi napraviti da izgleda ljepše i atraktivnije, ali i dalje mladi nemaju što raditi''.

Život u Mostaru, Itahizi se kako nam je rekla zaista sviđa, a kolege i sugrađani na koje je nailazila su zaista otvoreni. No vjeruje da je život ovdje lakši jer je stranac.

Osjećaj sigurnosti

''Vjerujem da je meni drugačija percepcija nego osobama koji su odavde. Objansili su mi situaciju ovdje i drugačije je. Ja se s tim ne zamaram, a vjerojatno ću odavde u nekom trenutku i otići, pa mi te političke priče i nemaju toliko važnost kao za druge ljude'', kaže Itahiza.

Kaže kako razumije okruženje i nacionalne razlike, te da se osjeća mnogo sigurnije nego u Njemačkoj. 

''Osjećam se jako sigurno, puno sigurnije nego u Njemačkoj. Najzanimljiviji i najstrašniji su mi psi, ali sto posto se osjećam sigurno. Ovdje možeš šetati po noći, super je, u Njemačkoj baš i ne možeš šetati sam, vidiš puno loših stvari'', kaže Itahiza, koja je pored studija u Mostaru pronašla i studentski posao.

''Radim u školi jezika, predajem španjolski i engleski jezik. Trudim se naučiti i hrvatski, ali teško mi ga je primijeniti nekako nije mi još prirodno da ga pričam'', kaže Itahiza.

Želi li nastaviti živjeti u Mostaru i nakon studije još uvijek ne zna, jer smatra da ne treba toliko unaprijed planirati. 

''Ne znaš što ti život nosi, zato ne mislim previše unaprijed o tome kako će mi izgledati budućnost, ne možeš to planirati. Sve se preko noći može promijeniti. Mostar mi se sviđa, iskustvo je super i preporučila bih ga svima'', kaže ova studentica.