Svjetski uspjeh: Od Hercegovine do Basela u traganju za "novom fizikom"
Admir Greljo profesor je teorijske fizike čestica i kozmologije na Sveučilištu u Baselu. Diplomirao je teorijsku fiziku na Sveučilištu u Sarajevu 2011. godine, a doktorirao 2014. na Sveučilištu u Ljubljani iz fenomenologije Higgsova bozona, na temelju istraživanja provedenog na Institutu "Jožef Stefan".
Iza njega su i doktorska istraživanja na Sveučilištu u Zürichu i Sveučilištu Johannes Gutenberg u Mainzu, nakon čega se, kao prvi znanstvenik iz BiH, pridružio CERN-u kao viši istraživački suradnik, piše Forbes BiH.
Dvije godine provedene u CERN-u, gdje je radio u teorijskoj skupini, bile su, priznaje, najvažnije za njegov profesionalni razvoj. U tom je razdoblju, kaže, najviše naučio.
"Raspisan je natječaj, prijavio sam se i izabrali su me. Bilo je vrlo kompetitivno jer postoji vrlo malo mjesta za zemlje koje nisu članice CERN-a. Riječ je o dvije pozicije na koje se prijavi otprilike nekoliko stotina kandidata. Nedavno je i Nudžejm Selimović, mlađi kolega i bivši student našeg Odsjeka za fiziku, dobio posao na istom natječaju.
Od listopada počinje raditi u CERN-u na Odsjeku za teorijsku fiziku, na istoj poziciji poslijedoktorskog istraživača", kaže Greljo, koji danas s ovom međunarodnom organizacijom za nuklearna istraživanja, koja okuplja više od 10.000 članova iz više od 100 zemalja, surađuje kao vanjski suradnik.
Profesorsku stipendiju SNSF Eccellenza dobio je 2020. godine te je pokrenuo mladu istraživačku skupinu na Sveučilištu u Bernu. Od veljače 2023. godine radi na Sveučilištu u Baselu. Ujedno je i gostujući profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Sarajevu. Danas ga smatraju jednim od najuspješnijih znanstvenika u području teorijske fizike.
Ipak, priča o tome kako je Admir Greljo postao fizičar ne počinje u učionici. Počinje u jednoj teškoj životnoj okolnosti iz koje se rodila snaga da u izazovima pronađe smisao koji će obilježiti njegov budući život.
Teško djetinjstvo "po Hercegovini"
Do 1992. godine obitelj Greljo živjela je u Gacku. U lipnju iste godine bili su protjerani. Admir je imao tri godine kada je s obitelji završio u logoru u Kalinoviku. Toga se razdoblja, priznaje, ne sjeća. Ono je ostalo u sjećanju starijih, ali se kristalno jasno sjeća dana koje je kao petogodišnjak, zajedno s drugim sugrađanima, proveo u podrumu u Mostaru, gradu u kojem je njegova obitelj od 1993. godine živjela u izbjeglištvu.
Ondje su ga majka i druge žene okupljene u skloništu pomoću slikovnica primjerenih njegovoj dobi učile čitati i brojati.
"Znanost je zapravo bila način da uspostavim red u kaotičnom svijetu", prisjeća se Greljo za Forbes BiH.
Upravo će ga ljubav prema brojevima uvesti u matematiku, a kasnije odvesti i na brojna natjecanja. Međutim, u sedmom razredu osnovne škole otkriva fiziku.
"Nakon toga više se nikada nisam dvoumio što ću studirati", kaže.
Prisjećajući se školskih dana, Admir ne zaboravlja svog nastavnika fizike Aliju Ljevu. Nastavnik Ljevo bio je strog, oštar, izravan i uvijek precizan. Posebno su mu ostala u sjećanju predavanja na kojima je objašnjavao razliku između mase i težine.
Kada je nastavnik vidio kako Admiru fizika ide od ruke, dao mu je zbirku zadataka.
"U zbirci je bio zadatak: koliko litara vode treba uliti u akvarij zadanih dimenzija? Bilo ga je vrlo jednostavno izračunati kada se vrijednosti uvrste u formulu. Ja sam to izračunao i pogledao rezultat. Broj je bio točan, ali rezultat nije bio ispravan jer u akvarij treba staviti i ribicu, barem jednu.
To modeliranje svijeta, ta strogost, pravilnost i jasnoća misli… Postoji mnogo ideja, ali u jednom trenutku, kada otkrijete da doista razumijete određenu stvar, znate kako imate kontrolu. To je ono što fizika daje i s tim se apsolutno ništa ne može usporediti", kaže profesor Greljo.
"Druga djeca išla su na karate, nogomet ili tenis, a moj sport bila su natjecanja iz fizike", kaže te pohvaljuje današnje mlade generacije fizičara i matematičara iz BiH koji sa svjetskih natjecanja donose medalje i priznanja. Posljednje su stigle iz Kolumbije.
"Mislim da znanost sama po sebi privlači one koji imaju sklonost prema njoj. Onoga trenutka kada se dijete zaljubi u matematiku ili fiziku i ima talent za njih, osobito u današnjem svijetu u kojem je literatura lako dostupna i postoji interakcija s umjetnom inteligencijom, kada možete imati najboljeg privatnog mentora na svijetu, najvažnije je doprijeti do djece. To je prvi i najvažniji korak", ističe.
Predavanje u Sarajevu
Profesor Greljo jedan je od utemeljitelja Asocijacije za napredak znanosti i tehnologije u BiH, posvećene povezivanju mladih uspješnih znanstvenika i stručnjaka iz područja prirodoslovno-matematičkih i tehničkih znanosti, s ciljem unapređenja uvjeta i infrastrukture za znanstveni i stručni rad u Bosni i Hercegovini.
"Naša je asocijacija nastala prije otprilike devet godina s idejom da se umrežimo i osnujemo udrugu koja će nas okupljati i u kojoj ćemo raspravljati isključivo o pitanjima iz područja prirodoslovno-matematičkih i tehničkih znanosti. U tom smo smislu vrlo specijalizirani", kaže.
Osnivači su uglavnom bivši studenti Sveučilišta u Sarajevu koji su otišli na studij u inozemstvo.
"Devet godina uglavnom smo se bavili popularizacijom znanosti. Organizirali smo kampove za srednjoškolce, među kojima je STEM Youth Camp jedan od naših projekata. Vodili smo profesore srednjih škola u posjet CERN-u. Imamo i projekt studentskih istraživanja koji provodimo u suradnji sa Sveučilištem u Sarajevu, u okviru kojega studenti mogu raditi na istraživačkom projektu s mentorom iz naše asocijacije. U projekt su uključeni i profesori iz cijele Europe i Amerike."
Nomadski način života
"Naravno, jako sam puno radio. Živio sam nomadskim načinom života na relaciji Sarajevo - Ljubljana - Zürich - Mainz - Ženeva - Bern - Basel. Čak sam jednom izbrojio u koliko sam različitih kuća i stanova živio tijekom života. Računajući i ratno razdoblje, od Gacka nadalje, bilo ih je otprilike dvadesetak", kaže osvrćući se na svoju karijeru tijekom posljednjih 15 godina.
Međutim, nije uvijek bilo izvjesno kako će se stvari razvijati upravo tim smjerom.
"Nakon prvog poslijedoktorata u Zürichu otišao sam na drugi u Mainz u Njemačku. Sjećam se da mi se plaća prepolovila zbog razlike u životnom standardu između Švicarske i Njemačke, a izgubio sam i švicarsku vizu. Mnogi su mi govorili da sam mogao ostati raditi u Zürichu i zaposliti se u biotehnologiji ili bankarstvu. Međutim, fizika mi je bila toliko važna da mi to uopće nije predstavljalo dilemu", prisjeća se.
Naglašava kako kroz taj put nije prošao sam. Sa suprugom se vjenčao još tijekom doktorata u Ljubljani. Sve ove godine bila mu je velika potpora i pratila ga na svakoj novoj adresi.
Taj je put, kaže, bio i iznimno uzbudljiv. Osim što je radio u različitim sredinama i na različitim sveučilištima, njegov profesionalni razvoj poklopio se s jednim od najzanimljivijih razdoblja moderne fizike.
Umjetna inteligencija i fizika
Na pitanje je li znanstveni razvoj uvijek pozitivan, odgovara da uglavnom jest, ali upozorava kako ne treba zaboraviti da je upravo on doveo i do stvaranja atomske bombe.
Današnji razvoj umjetne inteligencije često se uspoređuje s Projektom Manhattan iz Drugog svjetskog rata, kada je razvijena tehnologija nekontrolirane nuklearne fisije.
"Razvoj znanosti ne može se zaustaviti. Ne možemo reći: 'Nemojte više istraživati umjetnu inteligenciju.' To je neizbježan proces koji ima toliku inerciju da ga je nemoguće zaustaviti, baš kao što je bilo i s otkrićem atomske bombe. Drugo je pitanje kako će svijet to regulirati i koristiti. Znanstveni razvoj počinje pitanjima na koja još nemamo odgovore. Možda su danas ta pitanja vrlo teška, ali jednog će dana na njih biti odgovoreno i ponovno će se dogoditi revolucija koja će snažno utjecati na ljudski život", kaže Greljo.
Greljo ističe kako nema nikakve dvojbe da se tehnološka revolucija već dogodila te već sada svjedočimo razvoju koji će u cijelosti promijeniti industriju i dosadašnje poslovne procese.
Napredak ostvaren od 2022. godine, kaže, nevjerojatan je. Početne verzije velikih jezičnih modela iz godine u godinu rješavaju sve složenije zadatke. Prije nekoliko godina uspješno su rješavale srednjoškolske ispite iz matematike, zatim i sveučilišne, dok je danas gotovo nemoguće osmisliti originalan ispit koji umjetna inteligencija neće položiti.
Međutim, koliko god napredak bio očit, stroj i dalje ima svoja ograničenja.
"S ovime što danas imamo, a vjerojatno i još neko vrijeme, umjetna inteligencija iznimno je koristan pomoćnik koji može ubrzati znanstveni rad. Ono za što su prije bila potrebna tri mjeseca danas se može napraviti za tri tjedna. Ali ona nije neko nadbiće koje unaprijed zna što ćemo i kako ćemo raditi niti može obaviti naš posao. Najvažniji dio svakog istraživanja jest ideja i kreativnost, a stroj to još uvijek nema", kaže.
Dodaje kako će u svijetu koji dolazi biti presudno razmišljati, postavljati prava pitanja i razmišljati izvan ustaljenih okvira. Vjeruje kako će ljudi uvijek ostati profesori.
"U tom je poslu ljudska interakcija nezamjenjiva. Sveučilišta postoje već tisuću godina i vjerujem da će postojati i u budućnosti. Hoće li ljudi uvijek biti na samim granicama znanosti? U to nisam siguran. Možda griješim, možda je cijela priča oko umjetne inteligencije samo veliki hype, a možda će razvoj dosegnuti određenu razinu i usporiti. U ovom trenutku stroj nije superioran najboljim fizičarima i matematičarima. Ali iznimno je koristan", kaže Greljo.
"Definitivno, osobno ne želim da budemo posljednja generacija ljudi i znanstvenika."
Akademija ili industrija
Greljo ističe kako je pitanje "ostati u akademskoj zajednici ili otići u industriju" danas tema broj jedan među mladim fizičarima u Europi i Americi.
Mnogo je iznimno kvalitetnih doktoranada fizike, ali nemaju svi priliku dobiti profesorsko mjesto na sveučilištu. Konkurencija je golema. Neki pokušavaju izboriti još jedan poslijedoktorat, drugi se prijavljuju na natječaje za profesorska mjesta, no jedan profesor tijekom svoje karijere može mentorirati pedesetak doktoranada, dok njegovo mjesto na kraju može zauzeti samo jedan od njih.
Mladi istraživač, objašnjava, dobiva ugovor na dvije do četiri godine i u tom razdoblju mora ostvariti dovoljno značajno otkriće koje će mu otvoriti vrata daljnje znanstvene karijere. No, naglašava Greljo, otkriće ne ovisi samo o znanju. Ovisi i o sreći, odnosno o tome bavite li se u pravom trenutku temom koja može donijeti velik znanstveni iskorak.
Kao primjer navodi Petera Higgsa, koji je tijekom svoje karijere objavio samo dva znanstvena rada.
Jedan od njih, teorija koja je kasnije dovela do otkrića Higgsova bozona, donio mu je Nobelovu nagradu. Nakon toga, objašnjava Greljo, nije se osobito aktivno bavio fizikom, ali je u pravom trenutku imao pravu ideju.
S druge strane, industrija od takvih stručnjaka ima golemu korist. Fizičari danas pronalaze posao u gotovo svim granama gospodarstva, od Wall Streeta do farmaceutske industrije.
"U Baselu, primjerice, Roche i Novartis zapošljavaju fizičare. Naši studenti redovito odlaze raditi u te kompanije. Iako se bave lijekovima, odnosno nečim što nije izravno povezano s fizikom, tijekom studija naučili su rješavati vrlo složene probleme", kaže te dodaje:
"Mislim kako će studij fizike u budućnosti biti još privlačniji upravo zbog umjetne inteligencije."
Što BiH može dobiti od svoje znanstvene dijaspore
Na pitanje što Bosna i Hercegovina može bolje iskoristiti iz svoje znanstvene dijaspore, Greljo odgovara kako je najveći problem domaće znanstvene zajednice njezina zatvorenost.
Na vodećim svjetskim sveučilištima, kaže, postoji velika mobilnost. Poslijedoktorski istraživači dolaze na kratkoročne ugovore iz svih krajeva svijeta, a upravo ta mobilnost donosi nova iskustva.
"Sva su sveučilišta jedan mali svijet", kaže.
Rješenje koje predlaže za Bosnu i Hercegovinu nije kopiranje zapadnog modela, nego otvaranje vrata gostujućim profesorima i vanjskim suradnicima iz dijaspore, ljudima koji bi bili spremni volontirati jer osjećaju pripadnost svojoj zemlji i žele joj nešto vratiti.
"Kada bi jedan profesor iz Londona tijekom četiri godine mentorirao jednog doktoranda na Sveučilištu u Sarajevu, to bi bilo fantastično. Doista imamo velik broj ljudi koji bi to radili i radili bi to srcem", kaže Greljo.
Poruka najmlađima
Na kraju razgovora vraćamo se temi od koje smo i počeli. Što znanstvenik s tako impresivnim međunarodnim referencama, koji je u djetinjstvu prošao težak životni put, može poručiti najmlađima koji se danas suočavaju sa sličnim izazovima i razmišljaju o svom budućem pozivu?
"Volio bih da djeca što dulje ostanu djeca, budu znatiželjna i doista se igraju. Ponekad imam osjećaj kako se i danas, u ovim godinama, još uvijek igram. Kada idem na posao, to je igra s idejama. Imam osmogodišnjeg sina i on me ponovno vraća u taj svijet igre. I njega zanimaju brojevi i znanost, vrlo je znatiželjan. Hoće li krenuti mojim putem? Možda hoće, a možda i neće.
Vrlo je važno da mladi upoznaju način na koji funkcionira svijet oko njih, povežu se s prirodom i u tome uživaju. Nemoguće je nešto raditi toliko dugo samo zbog karijere ili nekog drugog cilja. Čak i u našem području, budući poznajemo matematiku, postoje poslovi koji su mnogo bolje plaćeni. Fizičari koji odlaze na Wall Street optimizirati tuđe bogatstvo zarađuju znatno više od profesora na sveučilištima.
Možda djeci ne bi trebao biti glavni cilj povećati svoje materijalne prihode, nego slijediti vlastitu znatiželju. Neka čuvaju svoje dječačke snove. Jer to je jedino što im nitko ne može oduzeti", poručuje profesor Greljo, za Forbes BiH.
-webp.webp)
