Sarajevo razvija ionski akcelerator SARAI: Projekt koji bi mogao promijeniti znanost u BiH

Bosna i Hercegovina mogla bi dobiti vlastiti ionski akcelerator koji bi služio istraživanjima u fizici, kemiji, biologiji, medicini i znanosti o materijalima, ali i obrazovanju nove generacije stručnjaka. Projekt Sarajevskog ionskog akceleratora – SARAI predstavljen je u Akademiji znanosti i umjetnosti BiH kao mogući prvi korak prema stvaranju ozbiljne nacionalne istraživačke infrastrukture.

O tome što bi izgradnja takvog laboratorija značila za BiH govorili su nizozemski nuklearni fizičar i član fondacije Three Physicists dr. Edmond Offermann te dr. Amer Ajanović, vodeći znanstvenik na projektu SARAI koji povezuje CERN i Univerzitet u Sarajevu, priopćeno je iz ANUBiH-a.

‘Želite li uvijek biti samo korisnici instrumenta ili želite sudjelovati u njegovu razvoju?’, upitao je Offermann, sažimajući temeljnu dilemu projekta: hoće li BiH nastaviti uvoziti gotove tehnologije ili će početi razvijati znanje, infrastrukturu i stručnjake sposobne stvarati ih.

Što je zapravo SARAI?

SARAI je zamišljen kao mali linearni akcelerator iona, uređaj u kojem elektromagnetska polja ubrzavaju električki nabijene čestice. Dobiveni snopovi mogu se usmjeravati prema različitim materijalima, nakon čega znanstvenici analiziraju reakcije i promjene nastale njihovim djelovanjem.

‘SARAI predstavlja jednu malu mašinu, odnosno šupljinu u kojoj postoje elektromagnetska polja koja nam omogućavaju da ubrzavamo čestice od jedne točke do druge, od manjih prema većim energijama’, objasnio je Ajanović.

Iako se akceleratori najčešće povezuju s velikim postrojenjima poput CERN-a, većina uređaja koji danas rade u svijetu znatno je manja. Prema podacima iznesenim na predavanju, u industriji se koristi više od 50.000 akceleratora, među ostalim u medicini, proizvodnji elektroničkih komponenti, ispitivanju materijala i razvoju novih tehnologija.

SARAI ipak ne bi bio osnovan radi brze komercijalizacije. Njegova prva zadaća bila bi stvaranje laboratorija u kojem bi mladi fizičari, kemičari, biolozi, matematičari i inženjeri mogli provoditi eksperimente te razvijati ideje bez očekivanja da svako istraživanje odmah mora donijeti proizvod ili zaradu.

‘Primarni cilj ovog laboratorija je razvoj fundamentalne znanosti. Za mlade ljude ovo je prostor u kojem se mogu igrati svojim idejama, eksperimentirati i zamišljati nešto novo bez pritiska da od toga već sutra mora nastati rezultat’, kazao je Ajanović.

Foto: ANUBiH / Edmond Offermann i Amer Ajanović

Od liječenja raka do proučavanja stećaka

Povijest znanosti pokazuje da temeljna istraživanja često stvaraju tehnologije koje njihovi pokretači nisu mogli predvidjeti. CERN je osnovan radi istraživanja čestica i temeljnih zakona prirode, ali je potreba njegovih znanstvenika za bržom razmjenom podataka dovela do nastanka World Wide Weba. Akceleratorske tehnologije danas se koriste i u liječenju određenih oblika raka.

Mogućnosti SARAI-ja mogle bi se protezati i na istraživanje kulturne i prirodne baštine BiH. Snopovi čestica mogu pomoći u određivanju sastava materijala bez njihova značajnog oštećivanja, zbog čega bi se tehnologija mogla koristiti za analizu stećaka, proučavanje njihove strukture i pronalaženje načina zaštite od vremenskih utjecaja i klimatskih promjena.

Laboratorij bi se mogao koristiti i za istraživanja novih materijala, elektroničkih komponenti te tehnologija povezanih s mikročipovima i superračunalima. Njegova bi se oprema nadograđivala ovisno o budućim istraživačkim potrebama, pa SARAI nije zamišljen kao dovršena mašina s jednom svrhom, nego kao početak infrastrukture koja bi se postupno razvijala.

Kako zadržati znanstvenike u BiH?

Ajanović je dio obrazovanja i istraživačke karijere proveo u Turskoj, Švicarskoj i Velikoj Britaniji, a sada radi na projektu koji povezuje CERN i Univerzitet u Sarajevu. Upravo bi stvaranje uvjeta za ostanak i povratak takvih stručnjaka moglo biti jedno od najvažnijih postignuća projekta.

‘Ovo je prilika da omogućimo kvalitetnim istraživačima i istraživačicama da ostanu u BiH, da ne moraju ići dalje u inozemstvo’, poručio je.

Offermann smatra da akcelerator sam po sebi neće biti dovoljan ako ga ne bude pratila reforma načina organiziranja znanosti. Kao jedan od najvećih problema izdvojio je slabu povezanost univerziteta i industrije. Zbog nedostatka istraživačkih kompanija i tehnoloških inkubatora, brojni diplomanti iz STEM područja završavaju u obrazovanju, zdravstvu ili odlaze iz zemlje, dok se njihove ideje rijetko pretvaraju u nove proizvode i poduzeća.

Predložio je osnivanje inkubatora u kojima bi mladi znanstvenici uz male troškove mogli testirati svoje poslovne i tehnološke ideje. Univerziteti bi im, smatra, trebali omogućiti privremeni odlazak u industriju uz zadržavanje akademske pozicije kako pokušaj pokretanja tvrtke ne bi automatski značio gubitak sigurnog zaposlenja.

SARAI

Offermann se založio i za osnivanje nacionalnog znanstvenog vijeća koje bi, zajedno s međunarodnim stručnjacima, utvrdilo područja u kojima BiH ima realnu mogućnost ostvariti globalno relevantne rezultate.

‘Bosna je mala zemlja, kao i Nizozemska. Ne možete raditi sve. Morate odlučiti na čemu je fokus’, poručio je.

Kritizirao je i fragmentiranost visokog obrazovanja, upozorivši da BiH s približno tri milijuna stanovnika ima oko 30 univerziteta, među kojima osam javnih i 22 privatna. Umjesto rasipanja ograničenih resursa, predložio je osnivanje državnog znanstvenog instituta organiziranog po uzoru na CERN, u kojem bi istraživači iz cijele zemlje radili prema zajedničkim standardima i jasno definiranoj misiji.

Projekt bez brzih obećanja

Razvoj SARAI-ja bit će dug i tehnički zahtjevan jer BiH nema tradiciju projektiranja i gradnje vlastitih akceleratorskih postrojenja. Medicinski akceleratori koji već postoje u zemlji razvijeni su i testirani u inozemstvu, a zatim dopremljeni kao gotovi sustavi kojima upravlja posebno obučeno osoblje. SARAI bi trebao biti drugačiji: domaći znanstvenici sudjelovali bi u razvoju samog instrumenta.

Ajanović zbog toga ne želi davati velika obećanja niti unaprijed tvrditi do kojih bi sve otkrića projekt mogao dovesti.

‘Ne znamo što će biti i upravo je to ljepota ovoga. Potrebno je vrijeme, posebno kada pokušavate napraviti nešto što ranije nije postojalo u našem podneblju’, zaključio je.

SARAI zato nije samo priča o jednom akceleratoru. Riječ je o pokušaju da BiH napravi prijelaz od zemlje koja uglavnom kupuje i koristi tuđe tehnologije prema zemlji koja barem dio njih može razumjeti, razvijati i pretvarati u vlastite znanstvene i industrijske kapacitete.