Raditi s neurorazličitom djecom je i izazov, ali i blagoslov koji nam - i stručnjacima i roditeljima - svakodnevno pokazuje kako je naš zajednički svijet bolji ukoliko ih podučavamo onome što im je potrebno, ali još bolji ukoliko prilagodimo sebe i okolinu - koja je često izazovna i za neurotipične osobe.
Smatra to edukacijska rehabilitatorica, Mostarka sa zagrebačkom adresom, Andrea Perić. Ova mlada stručnjakinja već tri godine radi s djecom s teškoćama u razvoju rane i predškolske dobi. Posljednjih mjeseci, kao djelatnica jedne od gradskih ustanova socijalne skrbi, sudjeluje u ranoj intervenciji s djecom s teškoćama u razvoju. Aktivno radi s djecom i obiteljima u ustanovi i u patronaži, odnosno domu obitelji. Jedni od najčešćih korisnika su, kaže Andrea, upravo djeca s poremećajem iz spektra autizma.
Poremećaj iz spektra autizma, prema američkom Centru za kontrolu bolesti (2023.), zahvaća jednu na 36 osoba opće populacije. Često se, tvrdi Andrea, u javnosti govori o većem broju dijagnoza poremećaja iz spektra autizma. Dodaje kako to potkrepljuju i znanstvena istraživanja koja navode povećanje ovog poremećaja za više od 300% u posljednjih 20 godina.
''Veliki dio objašnjenja povećanja učestalosti ovog poremećaja pripisuje se prijašnjim dijagnostičkim zamjenama s drugim teškoćama kao i boljem prepoznavanju i jasnijim dijagnostičkim kriterijima. U posljednjih nekoliko godina, sve češće dolazi i do dijagnosticiranja u odrasloj dobi, što također doprinosi povećanju broja dijagnosticiranih osoba'', kaže za Bljesak.info Andrea.
Što uzrokuje autizam, dodaje rehabilitatorica, još uvijek nije potpuno jasno, no najnovija istraživanja pokazuju da bi mogla biti riječ o nasljednom neurorazvojnom poremećaju. Generalno, pojašnjava Andrea, poremećaji iz spektra autizma su razvojni poremećaj koji utječe na način komunikacije osobe, njihove odnose s drugim ljudima te na okolinu. Način na koji utječe na osobu, kaže ona, razlikuje se od pojedinca do pojedinca te ovisi o dobi te intelektualnim sposobnostima.
Rehabilitorica Andrea ističe kako je nužno da se javnost osvijesti o poremećaju iz spektra autizma, a samim tim utječu na njegovo rano prepoznavanje. Postoje različiti znaci, kaže mlada stručnjakinja, koji od najranije dobi mogu pokazati potencijalni rizik za poremećaj iz spektra autizma.
''Od dojenačke dobi, primjerice, ova djeca manje komuniciraju u svrhu dijeljenja s drugim osobama, manje sudjeluju u prvim dijadičkim interakcijama, manje dijele pažnju i teže slijede pažnju druge osobe. Često ne usmjeravaju pažnju drugih na predmete samo kako bi ih komentirali ili podijelili iskustvo što nazivamo izostankom združene pažnje, a isti je karakterističan upravo za djecu s poremećajem iz spektra autizma'', kaže za Bljesak.info Andrea.
Osim toga, dodaje, mogu se javiti i specifičnosti u igri i ponašanju, poput skupljanja ili nizanja predmeta, neobičnih pokreta rukama ili tijelom, kao i senzoričke teškoće, teškoće u usvajanju jezika kao i izostanak govora - što su, smatra, najčešće znaci zbog kojih se roditelji prvi put obrate stručnjacima, iako isti ne moraju prisutni kod sve djece.
Kod postojanja zabrinutosti, ističe Andrea, važno se obratiti stručnjaku - pedijatru, neuropedijatru, psihologu, logopedu, edukacijskom rehabilitatoru. Na upit o listama čekanja, Andrea ističe kako je problem s njima isti u čitavoj regiji, ''ali je obećavajuća činjenica da je kadar sve educiraniji i svake godine imamo sve više stručnjaka''.
Stručnjaci su danas, kaže Andrea, pred izazovom zbog sve češćeg 'bombardiranja' obitelji ove djece različitim neutemeljenim pristupima i terapijama na koje troše mnogo novca i vremena. Potreban su znanstveno utemeljen pristup i intervencije utemeljenih na dokazima, kaže Mostarka, inače polaznica poslijediplomskog specijalističkog studija Rana intervencija u edukacijskoj rehabilitaciji zagrebačkog Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.
Takvi izazovi često su vezani za područje potpomognute komunikacije. Nerijetko djeca s poremećajem iz spektra autizma, smatra, imaju veća ograničenja kada se radi o komunikaciji, a iz nemogućnosti funkcionalne komunikacije često proizlaze i frustracije te različita izazovna ponašanja.
''Potpomognuta komunikacija je područje kojem se u posljednjih nekoliko godina poklanja velika važnost, a mogu reći i područje u kojem, svi mi stručnjaci koji se bavimo time, vidimo izuzetne koristi za djecu. Često nam se roditelji javljaju zbog zabrinutosti da će potpomognuta komunikacija usporiti ili spriječiti razvoj govora, no, s istom se događa upravo suprotno - ukoliko će se govor javiti, ona ga potiče'', kaže za Bljesak.info Andrea Perić.
Ključ za napredak ove djece je, tvrdi ona, i uključivanje obitelji u terapijski proces kao i usmjeravanje roditelja na praćenje sitnih koraka u napredovanju djeteta, dajući im jasne, realne i kratkoročne ciljeve.
