U svijetu medicine, prehrane i načina života koji se neprestano mijenjaju, ljudsko tijelo također evoluira, ali ne uvijek na predvidljive načine. Nova studija otkriva da se ženska zdjelica postupno sužavala tijekom posljednjih 150 godina, unatoč porastu visine i, u nekim regijama, širine ramena.
Rezultati istraživanja koje su u časopisu Research Square objavili Maciej Henneberg i njegovi suradnici s australskog Sveučilišta u Adelaideu, u tom smislu rasvjetljavaju promjenjivi evolucijski i medicinski krajolik poroda.
Australski znanstvenici su ponovno analizirali podatke iz Australije, Poljske i Meksika, obuhvaćajući više od 8000 osoba. Kod 1247 Australki rođenih između 1900. i 1984. godine, širina zdjelice se prosječno smanjivala za 0,42 milimetra godišnje. U Poljskoj, podaci za 3486 žena rođenih između 1880. i 1970. pokazuju godišnje smanjenje od 0,47 mm. Kod 320 Meksikanki rođenih između 1900. i 1970. zabilježeno je slično smanjenje od 0,42 mm godišnje. Istovremeno, prosječna visina žena je rasla.
S obzirom na to da se u tim različitim regijama razvijalo u istom smjeru, iako je visina tijela porasla, osobno smatram to uvjerljivim, rekao je za New Scientist Philipp Mitteroecker sa Sveučilišta u Beču, koji nije sudjelovao u istraživanju.
Henneberg tvrdi da je moderna opstetricija, posebno široka primjena carskog reza, oslabjela utjecaj prirodne selekcije na zdjelicu. U prošlosti, ako je beba bila prevelika ili porođajni kanal preuzak, vjerojatno bi i majka i dijete umrli. Danas sigurni kirurški porodi smanjuju taj rizik, dopuštajući da se zdjelica suzi bez utjecaja na preživljavanje majke i djeteta.
Mitteroecker, koji je taj trend predvidio još 2016. godine, slaže se s tim zaključkom. Carski rez je, na neki način, ekstremni oblik asistirane reprodukcije, rekao je Mitteroecker, ističući da primaljstvo kod ljudi već tisućama godina umanjuje evolucijski pritisak na žensku zdjelicu.
Međutim, neovisna stručnjakinja Lia Betti s britanskog Sveučilišnog fakulteta London sumnja da je evolucija jedini uzrok tog trenda. Naglašava da poboljšana prehrana i zdravstvena skrb također utječu na proporcije tijela.
Znamo da prehrana može utjecati na zdjelicu, rekla je te pojasnila da kada je prehrana obilna, tijelo može preusmjeriti resurse s koštanih struktura na druge organe.
Betti i Mitteroecker su zajedno sudjelovali u studiji iz 2024. godine, koja je utvrdila da je stres na zdjelično dno, a ne hodanje, glavni čimbenik sužavanja zdjelice. Taj stres može uzrokovati prolaps i inkontinenciju, što prirodnu selekciju može navesti da favorizira uži oblik, prenosi Zimo.
Iako uže zdjelice mogu dovesti do više carskih rezova, mogu smanjiti i rizik od ozljeda zdjeličnog dna. No dugoročne posljedice, po primjerice porođaj, ostaju nepoznate.
Tko zna koliko će vremena proći dok ne dođemo do stanja u kojem nijedno dijete više neće biti rođeno prirodnim putem?, rekla je Renata Henneberg, koautorica navedene studije
Porod s druge strane, upozorava Betti, i dalje može imati vrlo neugodne, dugotrajne posljedice koje mogu vrlo negativno utjecati na život žene.
