Mount Everest nije najviša točka na Zemlji

Mount Everest je najviša planina na Zemlji mjereno od razine mora. Istovremeno, najudaljenija točka od središta planeta na Zemljinoj površini nije Everest, nego "tamo neki" Chimborazo, neaktivni vulkan u Ekvadoru. Zvuči komplicirano?

Ovu činjenicu, među ostalima, navodi američka Nacionalna uprava za oceane i atmosferu (NOAA).

Naravno, Everest i dalje ostaje kralj visine iznad razine mora. Njegova službena visina, koju su Nepal i Kina zajednički objavili 2020., iznosi 8848,86 metara. Chimborazo je po istoj mjeri znatno niži; NOAA navodi da se njegov vrh nalazi na oko 6268 metara iznad razine mora.

Kako niža planina može biti "viša"?

Odgovor je u građi Zemlje. Naime, ona nije savršena kugla, nego je blago spljoštena na polovima i ispupčena na ekvatoru. To je posljedica njezine rotacije. Kako se planet okreće oko svoje osi, masa na ekvatoru giba se brže nego masa blizu polova i osjeća jači učinak koji možemo usporediti s centrifugom u perilici. Što se bubanj brže vrti, to rublje jače "bježi" i pritišće prema stijenkama. U perilici stijenke bubnja sprječavaju rublje da se razleti, a kroz rupe bježi samo voda. U slučaju Zemlje tu ulogu ima gravitacija. Ona sprječava da se masa razleti svemirom, no rotacija je tijekom milijardi godina učinila da je Zemlja poprimila ravnotežni oblik u kojem se sve sile poništavaju - malo spljošten na polovima i ispupčen oko ekvatora.

Ispupčenje na ekvatoru nije veliko u odnosu na cijelu Zemlju, ali jest veliko u odnosu na planine. Razlika između Zemljina ekvatorskog i polarnog radijusa iznosi oko 21 kilometar. Budući da se Chimborazo nalazi vrlo blizu ekvatora, njegova visina u odnosu na središte Zemlje kreće s prirodno povišenog dijela planeta. Everest je gotovo 28 stupnjeva sjevernije, pa je njegova morska razina bliže Zemljinu središtu. NOAA navodi kako je vrh Chimboraza čak više od 2072 metra dalje od središta Zemlje nego vrh Everesta.

To ne znači kakosu udžbenici pogriješili kada su Mount Everest proglasili najvišim. To samo znači da riječ "najviši" ovisi o tome odakle mjerimo. Ako mjerimo od prosječne razine mora, pobjednik je Everest. Ako mjerimo udaljenost od središta planeta, pobjednik je Chimborazo.

Postoji i treći način mjerenja u kojem imamo trećeg pobjednika. Naime, ako mjerimo od baze planine do njezinog vrha, pobjednik će biti Mauna Kea na Havajima, jer se većina tog vulkana nalazi pod morem. NOAA navodi kako se Mauna Kea od baze do vrha uzdiže više od 10.210 metara.

Najbliže svemiru?

Često se kaže da je Chimborazo točka na Zemlji koja je "najbliža svemiru". No, to je opet točno samo u smislu da je njegov vrh najudaljenija točka čvrste Zemljine površine od geometrijskog središta planeta. Ako bismo blizinu svemiru mjerili od razine mora, Everest bi bio bliži granici svemira jer je više iznad mora.

Treba također biti oprezan s tvrdnjom da je Chimborazo "najbliži Suncu". To zvuči lijepo, ali nema puno smisla. Zemlja se oko Sunca kreće po eliptičnoj putanji, pa se udaljenost od Sunca tijekom godine mijenja za milijune kilometara. Razlika od oko dva kilometra između Chimboraza i Everesta u toj je usporedbi zanemariva.

Dvije ekspedicije

Priča o mjerenju Chimboraza počinje mnogo prije pojave satelita i GPS-a. Europski znanstvenici raspravljali su o obliku Zemlje još u 18. stoljeću. Naime, Isaac Newton je na temelju svoje teorije gravitacije zaključio da se Zemlja zbog rotacije morala spljoštiti na polovima i ispupčiti na ekvatoru.

Francuska akademija znanosti stoga je u 1730-ima poslala dvije velike ekspedicije: jednu u Laponiju, blizu Arktika, 1736. i 1737. godine, a drugu u područje današnjeg Ekvadora, blizu ekvatora, gdje je radila od 1735. do 1744. godine. Ta druga ekspedicija poznata je kao French Geodesic Mission to the Equator.

Geodezija je znanost koja precizno mjeri oblik, veličinu i gravitacijsko polje Zemlje. Bez nje ne bi bilo pouzdanih karata, satelitske navigacije, GPS-a ni ozbiljnog mjerenja razine mora.

Library of Congress navodi da je upravo rad te francuske misije potvrdio da Zemlja ima oblik sferoida. Američka znanstvena knjižnica u Kansas Cityju Linda Hall Library, pišući o Charles-Marieju de La Condamineu, jednom od sudionika misije, navodi da je rezultat potvrdio Newtonovu predodžbu o Zemlji spljoštenoj na polovima.

Humboldtova planina

Chimborazo je imao važnu ulogu u povijesti prirodnih znanosti. Alexander von Humboldt, pruski prirodoslovac i istraživač, pokušao je 1802. godine dosegnuti njegov vrh s Aiméom Bonplandom i Carlosom Montúfarom. Nisu uspjeli, ali su se popeli na visinu od oko 5878 metara, što je tada bio izvanredan pothvat.

Humboldt je kasnije napisao: "Uz velik napor i mnogo strpljenja dosegnuli smo veću visinu nego što smo se usudili nadati."

Taj uspon nije bio samo avantura. Humboldt je tijekom ekspedicije mjerio tlak zraka, temperaturu, vlagu i promatrao raspored biljaka po nadmorskoj visini.

Science Friday opisuje da je na Chimborazu revno bilježio podatke, iako su on i suputnici patili od vrtoglavice, mučnine i krvarenja desni, najvjerojatnije zbog visinske bolesti, hladnoće, suhog zraka i manjka kisika na velikoj visini.

Iz tih promatranja, među ostalim, razvila se njegova ideja da je priroda povezana cjelina, što je kasnije snažno utjecalo na ekologiju i biogeografiju.

Zemlja je geoid

U modernoj znanosti zato se koriste pojmovi poput elipsoida i geoida. Elipsoid je pojednostavljeni matematički model Zemlje, glatka, malo spljoštena kugla.

Geoid je složeniji. To je površina koja prati Zemljino gravitacijsko polje i približno odgovara prosječnoj razini mora. Geoid pokazuje gdje bi se nalazila mirna morska površina kada bi se razina mora mogla zamišljeno razliti i proširiti preko obala i drugih uzvisina koje joj to danas fizički priječe. Budući da gravitacija nije posvuda jednaka, ta zamišljena površina ne bi bila savršeno glatka, nego valovita. Naime, Zemlja nema svugdje jednaku raspodjelu mase. Negdje se nalaze gušće stijene, negdje planinski lanci, negdje oceanske brazde, a negdje velike mase leda ili magme. Sve to, bilo na kopnu, pod morem ili dublje u unutrašnjosti planeta, malo mijenja lokalno gravitacijsko polje. Zamišljena mirna morska površina stoga ne bi bila savršeno glatka - iznad područja jačeg gravitacijskog privlačenja voda bi se blago "nakupila" i površina bi bila malo viša, a iznad područja slabijeg privlačenja bila bi malo niža. Zato geoid nije savršeno glatka matematička kugla, niti elipsoid, nego površina s blagim izbočinama i udubljenjima.

Zašto je to važno?

Na prvi pogled, razlika između Everesta i Chimboraza izgleda kao neka trivija prikladna za kvizove, no ona pokazuje zašto su u znanosti važne definicije. Zemlja nije savršena kugla, razina mora nije jednostavna ravna ploha, a visina ovisi o tome što uzimamo kao početnu točku.

NOAA objašnjava da su precizna mjerenja oblika Zemlje važna za karte, navigaciju, promet, prostorno planiranje i procjenu rizika od poplava.

Chimborazo nas podsjeća da "visina" nikada nije samo broj. Kada kažemo da je nešto iznad razine mora, koristimo uobičajeni, dogovoreni referentni sustav. No, kada kažemo da je nešto najudaljenije od središta Zemlje, koristimo drugi.

Chimborazo je mjesto na kojem čovjek može stajati na čvrstom tlu i biti najdalje od Zemljina središta. On nije najviši u školskom smislu, ali je vrh koji najviše "strši" iz planeta, piše Index.