Dan kada se zbog Hercegovaca promijenio zemljovid Europe
Sedamdesete godine 19. stoljeća u jugoistočnoj Europi bile su turbulentne. Događaji u Bosni i Hercegovini potakli su međunarodnu krizu koja je kulminirala ratom Ruskog i Osmanskog Carstva. Osmanlije su poražene, a Rusija s njima potpisala ugovor u kojem je stvorena bugarska država s izlazom na Crno i Egejsko more. Europske zemlje smatrale su kako bi odnosi snaga u Europi bili uzdrmani kada bi Rusija putem Bugarske dobila izlaz na Sredozemno more, pa je sazvan Berlinski kongres.
Berlinski kongres revidirao je ugovor potpisan između Ruskog i Osmanskog Carstva. Bugarska država je smanjena, a priznate su i neke nove zemlje na Balkanu: Srbija, Crna Gora i Rumunjska.
Rješavanje istočnog pitanja
Nakon što je izgubila u Krimskom ratu sredinom 19. stoljeća, Rusija je pristala da Crno more bude neutralna zona. To je oslabilo njen utjecaj na Balkanu pa se ruski car Aleksandar II. okrenuo modernizaciji. Međutim Rusija nikada nije odustala od svojih ambicija na Balkanu te je bila spremna započeti novi rat protiv Osmanskog Carstva. Sve što je trebala je dobra izlika.
A izliku je pronašao u Hercegovačkom ustanku. Hercegovci su se pobunili radi visokih poreza, a osmanske vlasti odgovorile silom. Čim je vijest stigla u Zimsku palaču, Aleksandar je objavio rat Osmanskom Carstvu pod izlikom da zaštiti svoju slavensku braću. Ogromna ruska vojska marširala je prema Carigradu, a rumunjske su se kneževine pridružile ratu i najavile ujedinjenje i samostalnost.
Srbija i Crna Gora aktivno su pomagale ustanak u Hercegovini. Uskoro će shvatiti kako je došao povijesni trenutak kada će se napokon moći osloboditi osmanskih okova, pa i one proglašavaju neovisnost.
Bugarska dočekuje rusku vojsku kao osloboditelje te se također priključuje ratu. Nakon osmanskog poraza Rusija s njima potpisuje mir u San Stefanu te priznaje novostvorene države: Rumunjsku, Srbiju, Crnu Goru te Bugarsku. Bugarska je tim ugovorom dobila velik teritorij, protezala se od Trakije i Egejskog mora na jugu sve do Dunava i Crnog mora na sjeveru i istoku.
Revizija potpisanog mira
Europske su sile odlučile intervenirati te su iste godine organizirale Berlinski kongres. Kongres je počeo 13. srpnja 1878. godine i promijenio je neke odluke sanstefanskog mira. Bugarska će dobiti neovisnu kneževinu, no ona će biti puno manja i bez izlaza na Egejsko more, ostatak teritorija bit će osmanska vazalna država Istočna Rumelija.
Na kongresu su priznate nove balkanske države. Njihovo priznanje objavio je Otto von Bismarck, predvodnik Kongresa, pred stotinama ključnih političkih figura Europe. Na neki način to je bio dan kada je stvoren moderni Balkan. Nakon Berlinskog kongresa Osmansko Carstvo više nije igralo ključnu ulogu na jugoistoku Europe.
Osim revizije sanstefanskog mira, Kongres je priznao austrougarsku okupaciju Bosne i Hercegovine. Nominalno je zemlja i dalje bila dio Osmanskog Carstva, no u praksi, nakon 1878., bosansko-hercegovačka pitanja rješavala su se u Beču, ne u Carigradu.
Berlinski kongres bio je diplomatski skup koji je uredio političku kartu Balkana, no isto tako je stvorio neke od prvih preduvjeta za Prvi svjetski rat. Srbiji se nikako nije sviđalo da Austrija okupira južnoslavenska područja, a Bugarska je bila ljuta što joj nije dozvoljena država iz San Stefana.
BONUS VIDEO:
