bljesak-logo
search icon
sun icon
open-nav
Pisala je brzo i lako

Žena zvana George: Slavna spisateljica i zavodnica

Za rano devetnaestostoljetno društvo George Sand predstavlja hodajući skandal: razvedena je, nosi mušku odjeću, puši cigare u javnosti, financijski je neovisna i politički aktivna.

Na današnji dan, 1. srpnja 1804. godine, rođena je možda najveća francuska književnica devetnaestog stoljeća te jedna od perjanica romantičarskog pokreta, žena koja je literarnu slavu stekla pod pseudonimom George Sand.

Pravim imenom Amantine-Lucile-Aurore Dupin, rodila se u Parizu, ali je velik dio života provodila na obiteljskom imanju u Nohantu.

Kao dijete ‘plemića i boemkinje’, odrasta u neobičnom trenju različitih društvenih slojeva: između očeve aristokratske (obitelj dalekih generala, plemića i kraljeva) i majčine boemsko-radničke obitelji (prodavači ptica na obalama Seine).

Njezino obrazovanje nije strukturirano; nekoliko godina provodi obrazujući se u samostanu, a duboko razočarana inferiornim obrazovanjem djevojčica, guta književne i filozofske klasike. Njezin tutor ohrabruje je da povremeno odijeva mušku odjeću kako bi mogla lakše istraživati prirodu, jahati, ići u lov.

Aurore voli prirodu, glazbu i umjetnost, sanjari, kontemplira, ne pomišlja na brak, dok je ženska svita nastoji udati. To je neizbježno. S 18 godina, udaje se za Casimira Dudevanta s kojim ima dvoje djece: Mauricea i Solange.

Brak je za nju bio veliko razočaranje: nakon 13 godina napušta muža, a 1835. i službeno dobiva razvod braka. Odlazi u Pariz, odlučna u namjeri da stvori neovisan život.

Kasnije će reći svojoj kćeri:

"Nikada nisam toliko voljela život, kao onog trenutka kad sam znala zaraditi za život".

U početku se bavi novinarstvom u Le Figarou, kao jedina žena u redakciji, a novinarske tekstove i političke eseje piše u regularnom ritmu za različite novine kroz čitavu spisateljsku karijeru, osobito u vrijeme političkih i društvenih kriza.

Prije same odluke da će se posvetiti pisanju, bavila se i slikanjem te se neki njezini portreti (i mnoge memorabilije) danas mogu naći u pariškom Muzeju romantičnog života.

Prvo djelo, novelu Rose et Blanche (1831) piše u suradnji s tadašnjim partnerom, piscem Julesom Sandeauom, koju izdaju pod pseudonimom Jules Sand. Za svoje prvo samostalno djelo Indiana ona uzima pseudonim George Sand koji više ne napušta.

Sand je skribomanka, piše danima i noćima, s velikom lakoćom i brzinom. Roman La mare au diable napisala je za samo 4 dana. Njezin opus danas broji više od sedamdesetak romana (sentimentalni, socijalni i rustični), brojne priče, novele, kazališne komade, kritike, članke, autobiografiju Povijest moga života, te impozantnu ostavštinu od više od 20 000 pisama.

Mnogi veliki književnici i umjetnici bili su njezini prijatelji, čitatelji ili osobe s kojima je vodila dugogodišnju korespondenciju: Henry James je naziva 'Goetheovom sestrom', Belinski, 'Ivanom Orleanskom našeg doba', Dostojevski 'Majkom romana', a Victor Hugo 'najvećom ženskom spisateljicom svoje epohe, a možda i svih vremena'.

Ona je i jedina spisateljica koja u 19. stoljeću živi od svog pisanja.

Ipak, njezini suvremenici su joj zamjerali njezine religijske, filozofske, društvene, političke i osobito feminističke stavove.

OPŠIRNIJE

Tematizirala sukob ljubavne čežnje i društvenih konvencija
Nakon nesretna braka i razvoda, posvetila se književnosti. Bila je poznata po nizu ljubavnih pustolovina (J. Sandeau, A. de Musset, F. Chopin) te kao zagovornica prava žene na ljubav izvan društvenih normi, što je značajka i njezinih ranih romana, koji se odlikuju mnogobrojnim transponiranim autobiografskim elementima i u kojima je tematizirala sukob ljubavne čežnje i društvenih konvencija: 'Valentine' (1832), 'Lélia' (1833), 'Mauprat' (1837). Od sredine 1840-ih živjela je uglavnom na svojem imanju te je napisala niz sentimentalnih romana ruralne tematike kojima je stekla svjetsku slavu, npr. 'Đavolja bara' (La Mare au diable, 1846), 'Mala Fadette' (La Petite Fadette, 1849), 'Nahoče François' (François le Champi, 1850), 'Majstori pjevači' (Les Maîtres sonneurs, 1853). Okušala se i u društveno-povijesnom romanu '(Grofica Rudolstadt' – La Comtesse de Rudolstadt, 1844), romanu o umjetniku ('Dvorac pustinja' – Le Château des Désertes, 1851) te pustolovno-fantastičnom romanu ('Laura', 1865). Protežna je značajka njezina opusa lirski romantizam s povlaštenim motivom idealističkih ljubavnih projekcija. Koncepciji realizma najviše se približila u romanu 'Markiz de Villemer' (Le Marquis de Villemer, 1861). U duhu naglašena osobnoga romantizma pisala je i zapaženu autobiografsku prozu: 'Povijest moga života' (Histoire de ma vie, 1855), 'Intimni dnevnik' (Journal intime, 1926). Ostavila je opsežnu korespondenciju.
comment icon
svi komentari (0)
POVEZANO