U Zagrebu u prepunoj dvorani Matice hrvatske predstavljena je knjiga pod jednostavnim ali znakovitim nazivom ''Rama 1942.''.
Knjiga je zbornik radova sa znanstveno-stručnog skupa održanog u ljeto 2012. godine na Šćitu u Rami. Riječ je o vrijednom djelu koje govori o stradanju hrvatskog i muslimanskog naroda Rame u Drugom svjetskom ratu, točnije u jesen 1942. godine kada su na stotine nevinih ljudi pobijene i zvjerski mučene od strane četničkih postrojbi pristiglih iz Istočne Hercegovine na poziv Talijanske vojske smještene u Prozoru.
Pogibija i nesreća Rame u to ratno doba bijaše velika i nezamisliva, do te mjere da su duhovni ožiljci ostali sve do današnjeg doba. Naslijeđe je to koje opominje, poučava ali i obvezuje s porukom kako treba oprostiti ali nikad zaboraviti jer je zaborav uvrjeda žrtvama.
Najveća krivnja Ramskog puka bila je neiskvarenost, hrvatstvo i činjenica da se nisu uklapali u planove tadašnjih europskih osvajačkih sila i njihovih domaćih pomagača.
Četnici, koji su tada bili talijanski saveznici nasrnuše u listopadu 1942. godine na Ramski kraj neviđenom žestinom i divljaštvom, ubijajući, pljačkajući i paleći čitava sela. Prije njih, u ljeto 1942. samostan i crkvu u Gornjoj Rami spališe partizani u svom obračunu - kako su tada govorili - s neprijateljima komunističke revolucije.
U te njihove neprijatelje spadali su očito i nedužni civili, vjernici i svećenici. Udariše na Ramu i njena mjesta ponovno, nakon Turaka neki novi napadači.
Crkva je tada s franjevačkim samostanom koji je sadržavao brojne originalne dokumente vremena, uništena u plamenu, sve kao neki suludi uvod u nove nesreće koje će uskoro pogoditi Ramu i njen narod, Hrvate i Muslimane - seljake, zemljoradnike, običan bogobojazan puk.
O ovoj knjizi u izdanju Franjevačkog samostana Rama - Šćit govorili su prof. dr. sc. Željko Tanjić, prof. dr. sc. Ivo Banac, prof. dr. sc. Ivan Markešić i gvardijan ramskog samostana fra Tomislav Brković. Svi su se složili da ova knjiga doprinosi rasvetljavanju istine o Drugom svjetskom ratu koji je na našim prostorima ostavio brojna bolna pitanja i sjećanja. Knjiga je doprinosi istini ali i suživotu ma koliko se on danas činio težak te ponekad nemoguć u BiH.
Radovi predstavljeni u ovoj knjizi dokaz su neobične i teške sudbine jednog malog ali izdržljivog i ponosnog podneblja koje stoljećima živi i preživljava izazove što ih s raznih strana svijeta nose vjetrovi zbilje i sudbinskoga. Rama je i nakon rata ostala iseljenički, djelomično i stradalnički kraj, što dodatno govori o njenom neobičnom i zahtjevnom putovanju prema blagolsovljenijem, ljepšem i boljem življenju.
Na tom nimalo laganom putu pomagalo je i pomaže nesebično svećenstvo po ramskim župama koliko i u jedinom joj samostanu danas okruženog vodom umjetnog ramskog jezera.
Ovo zanimljivo zagrebačko predstavljanje vodio je Šimun Babić, predsjednik Ramske zajednice Zagreb.
Nakon predstavljanja upriličena je i prigodna rasprava o navednoj tematici.
Svjedočanstva rijetkih živih svjedoka tog vremena kao i potomaka stradalih Ramljaka opterećuju, obvezuju ali i poučavaju Ramske ljude gdje god da se nalazili u svijetu, sve kako bi iz svoje prošlosti izvukli pouke za bolju i plemenitiju sadašnjicu.
